Jeste li "pametniji" s drugim (trecim...) djetetom?

[koksy]

U ova 4 mjeseca koliko sam majka ne jednog nego dvojice sinova sigurno sam 500 puta izgovorila da sam sad pametnija.
S nevjerovatnom lakocom hendlam ovog malenog samo zbog opustenosti jer sad znam da bebe ne placu uvijek zato jer ih nesto boli, znam da ih ne treba nosat svaki put kad zacendraju nego se moze vrlo lako dijete odobrovoljit da se opet smije. Sad znam da za njegu djeteta nisu potrebni preskupi preparati, malo bademovog ulja u vodu za kupanje je odlicna kombinacija. Znam prepoznat kad je gladan a kad bi samo malo ga ga pomazim. Napokon sam shvatila vaznost staaaalnog pricanja bebi, u svakom trenu, ma sta radila. Vise ne hodam okolo s raznoraznim termometrima opterecena dal je temperatura sobe dobra i dal je voda za kupanje prevruca. Sad sve osjetim. Takoder znam da bebe i nisu tako krhke kako se cine a i da razumiju puno vise nego mi mislimo.
I ono sto sam toliko puta procitala sad sam se u to i uvjerila - svako dijete je razlicito makar bili od istih roditelja i prema svakom se treba odnositi onako kako ono to ima potrebu a ne po naucenoj spranci.
Kad se samo sjetim one nervoze i opterecenosti s prvim...Pa gdje mi je pamet bila?

Kakva su vasa iskustva?

[mitovski]

Imam samo jedno, ali već sam sad pametnija u odnosu na prve mjesece, a kako li ću tek biti pametna kod drugog . Možeš pročitati na stotine knjiga, ali iskustvo čini čudo.

[Anemona]

Baš mi je drago koksy da si lijepo opuštena. Super!
Još nemam drugo, pa ne znam kakva budem, ali se iskreno nadam da budem pametnija.

[puntica]

ja se bojim da ću s drugom biti preopuštena
sve što ti, koksy, kažeš da si shvatila tek s drugim, ja sam već primjenjivala s prvom :/
bila sam, po nekima, i preopuštena. a šta će sad biti, bog te pitaj

polako ulazim u termin a niš nisam spremila, za prvo sam bar donekle bila spremna, bar sam robicu i opremu pripremila. a sada - niš
nemam pojma di su mi stvari, kome sam ih posudila, poklonila, štoveć. nekako si mislim, ma lako ćemo mi to

jedino od čega sam odmah odustala i nisam se dala nagovoriti, je da dofuram natrag krevetić. ma nema šanse. prvo dijete je u njemu spavalo NIKAD, samo mi je mjesto zauzimalo (a nisam ga htjela ni prvi put, ali uvalili su mi ga). ovaj put ga ne želim ni vidit

[zhabica]

svako dijete je razlicito makar bili od istih roditelja i prema svakom se treba odnositi onako kako ono to ima potrebu a ne po naucenoj spranci.

potpis! ovo je definitivno i moj zaključak. kod mojih je doduše spol različit, ima stvari u kojima su isti, ali i onih u kojima su bitno različiti i tome smo se prilagodili.

kod mene je isto sve opuštenije i ležernije nego sa prvim, iako sam ja načelno opuštena mama, osjećam ipak razliku, definitivno je sve ležernije sa drugim djetetom jer već sve znaš i već si jednom sve prošao.

a i ovo što kaže mitovski, svaki mjesec si pametniji u odnosu na prethodni

[koksy]

Ma to sto vi mislite da ste s prvim opustene je nista prema onom kolko cete bit s drugim. To sam shvatila cim sam ga dobila u ruke.
Mada, mozda ja imam srece pa mi je dijete divno, mirno i dobro ali ja ipak mislim da se tu radi bas o mojoj opustenosti. Sa Svenom sam stalno bila u nekom grcu. Pa sta mu je? Pa zasto place? Pa jel ga treba presvuc, nahranit, nosit, zabavit...? Sta treba??? Budio se stalno ponoci, bio je uzasno cendrav po danu (u ovoj dobi u kojoj je sad Dorian), ja sam bila premorena, nervozna...I jasno, dijete je to osjecalo i bilo jos cendravije.
Svena sam cula cim bi se malo promeskoljio u krevetu, odmah bi bila u stavu spremno, ovog cujem maltene tek kad zaplace, izvadim sisu, on pojede i spavamo dalje. Nemam pojma kad i koliko puta se budi nocu. Znam samo da neispavana nisam!

[koksy]

Puntica. meni je bilo identicno, torbu za bolnicu sam spremila kad sam prvi put otisla u rodiliste jer sam mislila da curi pl. voda. Srecom, bila je lazna uzbuna a ja sam onda shvatila da je krajnje vrijeme da operem i spremim robicu za malenog. Za Svena je sve bilo spremno mjesec i pol prije termina, svaki komadic popeglan i uredno slozen u ormar a za ovog samo oprano i slozeno tako da su bodici i benkice na jednoj a sve ostalo na drugoj polici.

[ZO]

ja nakon blizanaca mislim da bi jedno dijete hendlala s lijevim prstom lijeve ruke

i fizički i psihički i emocionalno i kako god - i što se mene tiče i što se tiče djeteta

ja si baš priželjkujem treće zbog tog uživanja i opuštenosti

jer nakon silne borbe sa neplodnosti i njih dvojice malenih ne moram reći koliko sam bila u grču da nešto ne radim krivo

ja sam uvijek vodu provjeravala sa dva termometra da ne bi jedan fulao

ma mislim, sad je već druga priča kako lagano rastu, pa sam već puno " normalnija "

[koksy]

Zaboravila sam spomenut 2 najbitnije razlike.
1. dojenje
Ajme kako sam glupa bila! Dorian se prvih tjedana ponasao identicno kao Sven, samo sto ovog puta nisam dala da me uvjere da je gladan jer trazi ciku svakih 15 minuta.
2. faze
Famozne faze koje dodu i produ. Da, Dorian place navecer prije nego zaspi, al ja sad ne dramim, ne hopsem s njim po sobi i ne placem zajedno s njim nego ga umirim ili zagrljajem il ga stavim na sebe pa se drmusamo.

[bubimira]

Mada, mozda ja imam srece pa mi je dijete divno, mirno i dobro ali ja ipak mislim da se tu radi bas o mojoj opustenosti. Sa Svenom sam stalno bila u nekom grcu. Pa sta mu je? Pa zasto place? Pa jel ga treba presvuc, nahranit, nosit, zabavit...? Sta treba??? bio je uzasno cendrav po danu (u ovoj dobi u kojoj je sad Dorian), ja sam bila premorena, nervozna...I jasno, dijete je to osjecalo i bilo jos cendravije.

Kad ovo čitam kao da čitam o sebi. Gotovo identično
I moja druga beba je bila izuzetno mirno dijete a sigurna sam da ima veze s tim krugom o kojem ti pišeš: opuštena mama- smirena beba i obrnutno nesigurna i opterečena mama-nervozna beba.
Neki put mi bude krivo naspram prvog djeteta što sam bila takva a vrijeme je brzo prošlo. No sve je to škola.
A što će tek sad s trećom bebom biti...ma baš se veselim! Znam da ću sve situcije koje su mi s prvom bile ravne usponu na Mont Everest sada hendlati s malim prstom i nisam ničim opterećena. Već sad sam smirena

[puntica]

Ma to sto vi mislite da ste s prvim opustene je nista prema onom kolko cete bit s drugim. To sam shvatila cim sam ga dobila u ruke.
Mada, mozda ja imam srece pa mi je dijete divno, mirno i dobro ali ja ipak mislim da se tu radi bas o mojoj opustenosti. Sa Svenom sam stalno bila u nekom grcu. Pa sta mu je? Pa zasto place? Pa jel ga treba presvuc, nahranit, nosit, zabavit...? Sta treba??? Budio se stalno ponoci, bio je uzasno cendrav po danu (u ovoj dobi u kojoj je sad Dorian), ja sam bila premorena, nervozna...I jasno, dijete je to osjecalo i bilo jos cendravije.
Svena sam cula cim bi se malo promeskoljio u krevetu, odmah bi bila u stavu spremno, ovog cujem maltene tek kad zaplace, izvadim sisu, on pojede i spavamo dalje. Nemam pojma kad i koliko puta se budi nocu. Znam samo da neispavana nisam!

kad su mi sestre dale keksićku u ruke, u rodilištu mislile su da mi nije prvo dijete, jer su zaključile da sam preopuštena, da se niš ne bojim, nit je uzet, ni vrtit, ni niš.
onda sam došla doma i došla je patronažna i rekla da nam sasvim dobro ide i da nema potrebe da ponovo dolazi jer smo profići i da ne može vjerovat da nam je to prvo dijete

nikad nisam bila u grču, nikad nisam imala paranoje, nikad se nisam pitala zašto plače, uvijek sam nekako znala, a ako i nisam stavila bih je na sisu i skoro uvijek se smirila (osim kad se mučila s grčevima, jadnica, pa je nismo nikako mogli smiriti). moja je noću spavala pored mene, nisam je presvlačila jer sam zaključila da nisam u stanju ustati iz kreveta da bih je presvukla, i da mi se ne da (osim 2 put, kad se pokakala). kad bi se budila i plakala, dobila bi sisu - to bi bilo ko da sam joj stavila čep u usta - odmah tišina i spavanje. i tako 100 puta svaku noć. pojma nemam kako bih to preživjela da sam se morala ustati iz kreveta
čak smo i podrigivanje nakon noćnog dojenja izbacili vrlo brzo. ja se nisam mogla ustati, pa je to odrađivao mm, dok nismo konsenzusom došli do toga da to zapravo nije potrebno i samo mučimo i sebe i dijete.

kad je bila kenjkava i nikakva po danu, ubacila bih je u sling i nosala okolo, odmah bi se smirila. s njom u slingu nema šta nisam radila, a bome i mm.

pala je s kreveta milijun puta (jer je prebrzo postala pokretna), opalila se u glavu još više puta. nikad se nismo brinuli. dijete je: pada, udara se, to je sve normalno. promatrali bismo je da vidimo da nije slučajno potres mozga, ali nikad niš nije bilo. i dan danas kad padne i udari se samo viče: o, pala sam, boli me, baš sam smotana, pala sam ko kruška (a bome nekad padne ko betonski blok, a ne kruška )

šta ja znam, bili smo prilično opušteni s njom. stvarno.

i zato se pitam kako ćemo tek sada biti?!?!?!

[Val]

ja nakon blizanaca mislim da bi jedno dijete hendlala s lijevim prstom lijeve ruke

i fizički i psihički i emocionalno i kako god - i što se mene tiče i što se tiče djeteta

ja si baš priželjkujem treće zbog tog uživanja i opuštenosti

jer nakon silne borbe sa neplodnosti i njih dvojice malenih ne moram reći koliko sam bila u grču da nešto ne radim krivo

ja sam uvijek vodu provjeravala sa dva termometra da ne bi jedan fulao

ma mislim, sad je već druga priča kako lagano rastu, pa sam već puno " normalnija "

pa ja se nadam da će ti tako bit. meni baš i nije jer je prvih mjeseci s manjom bilo više muke nego s blizićima.

[Marna]

Ima nešto čarobno u toj tzv. opuštenosti s drugim djetetom.
K. me poprilično istrenirala s nekim svojim fazama, tako da je P. prava pjesma u odnosu na nju, iako i on ima svojih faza.
K. je npr. imala dojenačke grčeve prva 3 mj., a P. nije - ti grčevi i moja neprestana nastojanja da joj olakšam bol su bila iscrpljujuća za mene, uh kad se sjetim.
Ipak, P. je bio nešto aktivnija beba u prvim mjesecima tj. spavao je kraće tijekom dana (budio se svakih 45 minuta do sat vremena najduže, a K. je znala "školski" odspavati dva do tri sata u komadu).
Oboje su bili noćni sisavci i cika je bila uspavljivalica, hranilica, ljubilica ... tako su se oboje preselili u našu postelju - oni su se fino raširili u sredini, a MM i ja na rubovima služili kao zaštitna ograda da djeca ne padnu u snu.
Nije ni danas puno drukčije.

Pitanje je koliko sam postala "pametnija" s drugim djetetom.
Čini mi se da me hvataju opet na slične fore, ali starka-majka se ne da, he, he.
U svakom slučaju zabavno je - imaju sličnosti, ali i razlike. Srca moja preslatka!

[anchie76]

Nemam drugo, al slutim da bih bila vrlo (čak možda i previše ) opuštena S prvim sam bila poprilično opuštena, nisam bila u nekom grču... no s drugim djetetom bi to bilo zaista laganica jer je s drugim lako u smislu jer ZNAŠ što je bitno a što nebitno, i ne opterećuješ se glupostima. S prvim tek saznaješ što je bitno a što nebitno i većinom učiš na vlastitoj koži.

[enchi]

Koksy - potpisujem te skroz na skroz!
Jadno to moje prvo dijete - sve sam uvjerenija da je ona dobrim dijelom bila tako zahtjevna jer sam ja sva bila u panici i grču, premda sam nastojala biti cool, a mozak mi se pušio od razmišljanja kaj joj je sad, što će joj biti uskoro i tak. Bezveze!
Sad, s malim je apsolutno druga priča! Plus da ne kažem koliko smo mogli novaca uštediti kupujući hrpe nepotrebnih stvari...

[mitovski]

Ono što sigurno znam, neću se valjda demantirati je da ne bih bila opterećena gramima i centimetrima, bila je mrvica i još uvijek je mrvica (19mj i 10kg) i živa i zdrava, ali me to prvih 12mjeseci izluđivalo (sos telefon sam valjda zvala 20 puta) i bila bih puno sigurnija u svoju sisu . Kad se samo sjetim da sam nekih 7-8mjeseci namještala sat kod svakog dojenja i mjerila minuta a cicala je 7-10min i nikada ni sekundu više i onda bih se kad bi se približile 7min preznojavala i molila Boga da pocica još malo. Izgubila sam živaca i živaca nervirajući se bezveze oko tih grama.

[zhabica]

pala je s kreveta milijun puta (jer je prebrzo postala pokretna), opalila se u glavu još više puta. nikad se nismo brinuli. dijete je: pada, udara se, to je sve normalno. promatrali bismo je da vidimo da nije slučajno potres mozga, ali nikad niš nije bilo. i dan danas kad padne i udari se samo viče: o, pala sam, boli me, baš sam smotana, pala sam ko kruška (a bome nekad padne ko betonski blok, a ne kruška )

ajme puntice

stvarno si opuštena

koksy, ja mislim da je ovo što si napisala kako je Dorijan mirno dijete, kombinacija karaktera djeteta i našeg ponašanja, moji su oboje bili dobra djeca, stvarno ne mogu reć da su me namučili, i dalje su takvi, svejedno sam sa M puno mirnija i opuštenija u nekim stvarima, a to što je ona tako mirna i dobrica pripisujem tome što je to naprosto takvo dijete, tako je bilo i sa P. razlika u odgoju njega i nje je najveća što se tiče prehrane, al tu dolazi ono da sam se prilagodila djetetu, s njim sam pazila da namirnice uvodim polako, jednu u tjedan a često i dva tjedna, danas je on izbirljivo dijete koje ne voli baš jest, a ona obožava jest i bilo bi mi žao da joj ne dam pa je i to uvođenje namirnica bilo puno brže i u odnosu na P ona sad jede puno više i raznolikije od P u njenoj dobi, eto tu sam bila opuštenija s njom nego s njim.

[mikka]

ja sam ocekivala da mi bude tako kako koksy pise, pa sam se zeznula

meni je drugo dijete bilo kaos, ali ne zbog mene, nego zbog nje. ja sam bila opustena i sve, "iskusna" majka, i rodila sam azdaju koja se nije mogla nikad smiriti, urlala je cijelu prvu godinu, a i danas je s njom izazov, nikad ne znas kad ce te zaskociti

zato je n. slicna f. po karakteru, imam srece.

sazetak je da mislim da nije tolko do iskustva majke nego do ruleta kakvo ce te dijete dopasti. ali definitivno je s izazovnom djecom lakse kad nisu prva, da imas neku referentnu tocku.

[Trina]

S drugim sam postala kroz opuštena, s prvim sam stalno bila u grču. S trećim sam postala skroz pozitivno opuštena, znači sve mi je bilo lagano i super i guštala sam s malim u svemu. S četvrtim da ne govorim. Ali jedna stvar je sa svakim djetetom sve gora i gora a to je da se stalno bojim boleština, temperatura, viroza isl..Tu sam stvarno sa svakim sve gora i u sve većem grču. Valjda je to ono po principu-Što manje znaš to bolje

[koksy]

Mozda ce glupo zvucat al ja se vise bojim da cu se ja razboljet nego djeca. Sama sam s njima, nek me pokosi npr. gripa pa sta cu? Ko ce se brinut za njih dvojicu?

Sad je mikka pobila moju teoriju o opustenosti majke...Mozda onda stvarno imam srece. Ali sigurna sam da njegovoj "dobroti" doprinosi moje iskustvo u rjesavanju odredenih situacija. Naravno, nitko meni ne moze garantirat da se on nece povampirit za koji mjesec, budit se 20 puta ponoci i boravit na mojim rukama cijeli dan.
Al cu onda opet bit pametnija i znat da je to faza i da ce proc sto ce opet doprinjet opustenosti.

[icyoh]

Mi smo također puno opušteniji s manjim.
Uvijek se sjetim sterilizatora - s L smo konstantno sterilizirali bočice, a s manjim se ne mogu sjetiti jesam li ga uopće raspakirala.
Većeg sam konstantno vagala (a uvijek je bio iznad prosjeka). A s manjim sam pročitala par komentara s Rode i zaključila da ima još djece te dobi i te težine i da nije neuhranjen (a bio je ispod prosjeka).

ne znam kako drugi, no ja primjećujem da je veći puno razmaženiji od manjeg. S manjim smo se u startu drukčije postavili pa mu stvari koje su L "normalne" uopće ne padaju na pamet.

[cvijeta73]

ja sam valjda, dal radi velikog razmaka, il radi toga što sam starija, ili radi ovoga što piše mikka, više manje bila i ostala - isto glupa

[zhabica]

više manje bila i ostala - isto glupa

al riječ glupa i ti mi nikako ne idete u kombinaciju!

[jelena.O]

meni ponekad treće ko prvo, a prvo ko da mi je petnaesto.

sve ovisi od deteta do deteta.

[anchie76]

Ma meni je jasno da ovisi o djetetu... al to kako sam recimo nesigurna bila s dojenjem, pa nema teorijske šanse da me netko s drugim djetetom može poljuljati i uvjereti da mi mlijeko nestaje. Takve stvari. TAda me to jako brinulo i opterećivalo - sada ZNAM da je to kategorija "na jedno uho ušlo na drugo izašlo"

[cvijeta73]

zhabs
je, je anchie, dok ti drugo ne dobije 400 g u prvih mjesec dana, a 24/7 na cici, sa zelenom stolicom. razumski znaš da nije nestalo, al se isto brineš i opterećuješ.
jedino što ne važeš 7-10 puta dnevno, before i after svakog podoja. ajd, to nisam s drugim radila.

[winnerica]

Ja sam nakon trećeg djeteta znala primjetiti da bi mi netko mogao vrlo lako "podvaliti" još po koje dijete na čuvanje i da skoro nebih ni primjetila... Čim probiješ zid to je manje više to...

[anchie76]

zhabs
je, je anchie, dok ti drugo ne dobije 400 g u prvih mjesec dana, a 24/7 na cici, sa zelenom stolicom. razumski znaš da nije nestalo, al se isto brineš i opterećuješ.
jedino što ne važeš 7-10 puta dnevno, before i after svakog podoja. ajd, to nisam s drugim radila.

Pa s prvim bi prestala dojiti u takvoj situaciji Dakle, to je vrlo zen faza (iako naravno da se brineš, jbga to nam je posao kao roditeljima )

[linolina]

Neki postovi ohrabruju

[anima]

s prvom sam drhtala na sve, ovu odrađujem lijevom rukom i čekam da prođe

[martinaP]

Ne znam... Ja sam tek sa Zrinkom postala (zapravo - postajem) svjesna koliko je Andrija teško i komplicirano dijete. Da im je redoslijed obrnut, valjda bih ispalila na živce i otišla na sterilizaciju da mi ne padne na pamet još jedno dijete . Jer sam i s njim bila opuštena (ovo što kaže Puntica - malo i preopuštena za prvo dijete), tu ne vidim neku razliku, nisam paničar po prirodi (ajde, s dohranom sam se malo opustila drugi put). Divim se mikki na trećem djetetu .

[rehab]

Nisam dvomama ali sam s prvim bila tako opuštena (sterilizacije, peglanja, vaganja, mahnita čišćenja i sl. mi nikada nisu padala na pamet), da vjerujem da će s drugim biti čisti zen. Jedino čega se užasavam je pomisao da će dijete dobiti neku siću na težini... S prvim su svi jedva čekali da mi uvale bočice. Prvih tjedan dana nije htio dojiti (pa kad je počeo dojiti - "kupi formulu ako opet bude odbijao"), kad je počeo dojiti nije se skidao sa sise ("dijete može izdržati 3 sata bez sise nakon podoja, sigurno je gladan"), itd., vjerojatno ste sve prošle kroz slično pa sve znate. Spašavalo me to što je dobivao skoro kilo mjesečno, ako ne budem te sreće s drugim djetetom ne želim ni pomisliti šta će se zbivati

[koksy]

rehab, zato sam ja svima jos u trudnoci govorila da cu kad ovo dijete rodim bit azdaja i da se na to pripreme. I bila sam tj. jos uvijek sam
Nisam bila blaga ni s prvim al sam bila blesava i neiskusna i na svasta sam se dala nagovorit. Zato sad nema sanse. Ma nek moja mama place u kutu sobe jer sam ja nemajka koja djetetu neda caj da mu ublazim grceve (nije ni imao grceve, samo se htio nositi) i nek me moja baka i teta uvjeravaju da ce mi dijete dehidrirat samo na sisi. Njihov problem, ja sam svoje rekla a one nek pricaju zidu...
A to da dijete moze izdrzat 3 sata nakon podoja je i meni zeznulo dojenje s prvim. Glupost! I sad s 4 mjeseca ne produ 3 sata izmedu podoja.

[vertex]

Ja sam i s prvim bila opuštena i sigurna u sebe. Naravno, ipak bez iskustva, pa si s drugim svakako nešto pametniji, odnosno majstor si u zanatskom dijelu roditeljevanja.
Što se umjetničkog dijela tiče, tu budite ipak spremni na iznenađenja, jer su djeca različita, a to možete iskusiti tek kad imate barem dvoje (makar načelno znate i unaprijed).
S trećim, osjećam da imam lekciju i iz tog kolegija i da sam opet nešto pametnija.
Sve skupa, najgore je prošao moj srednji.

[marta]

Jednom je netko napisao da su roditelji mirne i suradljive djece skloni to pripisivati sebi i nekim svojim stavovima, akcijama, nacinima...
Rekla bih da to radi vecina na ovom topicu.

[vertex]

Ja sam to napisala , davno (a vjerojatno i još poneko u nekoj drugoj prilici). Čini mi se da je bilo dosta rasprave nakon toga, lol?

[marta]

[koksy]

Jednom je netko napisao da su roditelji mirne i suradljive djece skloni to pripisivati sebi i nekim svojim stavovima, akcijama, nacinima...
Rekla bih da to radi vecina na ovom topicu.

Pa i najsuradljivije dijete ispituje granice, bar sam ja to tako dozivjela. Ne mogu rec da je moj stariji bio mali divljak, ustvari bi ga (sad) svrstala u suradljivu djecu ali je trebalo puuuuno zivaca, obasnjavanja, kompromisa...da dodemo do ovog sad, da postuje moje granice kao i ja njegove. Naravno da je stvar u karakteru ali se treba znati prilagoditi tom istom karakteru, znaci ipak i roditelji imaju prste u tome kakvo ce dijete ispast.
No to je neka druga tema....

[Riječanka]

Iako sam i s prvim bila prilično opuštena i za većinu "problema" sama našla rješenje (iako bez iskustva, imala sam već 30 g., a i inače sam tip kojem se drugi baš ne usude djeliti savjete kad ih ne tražim, jer svaki takav pokušaj otpilim bez pardona), s drugim sam bila pametnija u onom tehničkom smislu, ali su iskustva što zbog drugog spola, što zbog drugačijeg karaktera djeteta prilično različita. Možda imam selektivno pamćenje, ali sada kad imaju 10 i 5,5 godina, oboje ih mogu svrstati u mirnu i suradljivu djecu. Za koji tjedan stiže i treće, a strah me jedino da ne budem "prepametna", odnosno preopuštena, da sad s 40 ne zabrljam tamo gdje do sada, kako se nadam, nisam.

[mimi 25]

S drugim imam mmanjevremena filozofirati, propitkivati i preispitivati se oko svake sitnice jer uz njega imam zivahnog dvogodisnjaka, pa mozda zato djelujem "pametnije", tj. opustenije. Ali taj nedostatak vremena mi ustvarini e smeta jer ga nadiknadjuje iskustvo prvog djeteta, tj. znam sto i zasto radim.
Mislim da je upravo to razlog vece opustenosti kod drugog i svakog sljedeceg djeteta, iskustvo koje onda djeluje na nase samopouzdanje. A cim vise samopouzdanja i znanja to manje panike, zabrinutosti, nervoze, straha.....

[mimi 25]

Ajme, koliko gresaka

[S2000]

Nadam se da cu biti opustenija s drugim jednog dana.
Ipak se s prvim neke stvari dogadaju prvi put. Inace sam dosta opustena, al ipak ima kriznih trenutaka (jurnjava na hitnu na sivanje, dehidracija, utrka za 9 kila prije druge godine itd itd). Nisam bas sigurna hocu li i s drugim bit opustena u takvim situacijama ako naidemo na njih... Al u onim normalnijim situacijama tipa jel mu vruce, hladno, piskio, kakio sigurno budem opustenija
I da, nadam se da ce drugo biti manje zahtjevno ako ne zbog niceg drugo onda zbog moje opustenosti

[eris]

Ja sam vam čak preopuštena. Mala imala 14 mjeseci, 3 mjeseca hodačkog staža, a već se sama penjala i silazila niz stepenice. Ili, jede sama kašikom od kada zna držati kašiku. Sada sa 22 puna mjeseca pravi kolut naprijed, pokušava špagu, penje se na kuhinjsku ploču.Naveče sa nama sjedi u gostima dom 12, jede meso, nema uvijek kapu kada izlazi van. Mislim, i kada pada, ta nekako zgodno pada, nikada se još nije povrijedila. Jedna moja prijateljica, koja je i nakon 2 djece, još uvijek ona drhteća majka, uvijek u strahu i van sebe, ludi kad meni dođe. Veli da sam previše opuštena. A ja sad uživam u majčinstvu tako lijepo i veselo, da naprosto mi bude žao što i ova beba postaje mala djevojčica.

[Peterlin]

Nema pravila....

Meni je s drugim dosta toga bilo teže (i danas je) iako je stariji imao grčeve i probleme s hranjenjem od početka. S mlađim su cirkusi počeli tek kad je počeo pokazivati svoj zeznuti karakter (ufff, vidim sebe u njemu i vidim danas kak je mojoj mami bilo) a tako je i danas. Uzima nam mjeru na svakom koraku.

Svako dijete - druga priča. Na nečemu bude sjajno, na drugom se izmučiš...

Ono što vrijedi za sve je iskustvo - s većinom stvari može se izaći na kraj. Treba dodati i životno iskustvo koje je također važno - ja sam kao i puntica bila prilično opuštena i sa starijim, zahvaljujući činjenici da sam bila "stara mama" pa sam se mogla posvetiti isključivo djetetu jer mi druge aktivnosti (veš, kuhanje, organizacija posla doma, pa i odnos s mužem) nisu predstavljale neki problem. To se nadoknadilo kasnije - bilo mi je naporno trčati za dvojicom gegavaca, ali riješili smo sve... Sad imam veselje s dvojicom (pred)pubertetlija i slažem se s poslovicom "Mala djeca - mala briga..." i tako dalje !

[sillyme]

Ja sam samo zacudjena s ovim drugim djetetom. Totalno razlicit karkater (to se svi slazu u obitelji). Prava dobrica. Samo da se ne ureknem...

A i sa prvom sam se trudila biti opustena, ali njoj to nije pasalo po karakteru, ako nisam skocila na prvi kme iduce se cuo urlik od kojeg su pucali bubnjici

[Zubic vila]

I ja imam samo jednog, i iako bi s drugim sigurno bila sigurnija i pametnija u nekim stvarima, mislim da sam i ovako dosta opuštena i sigurna u sebe. Što se dojenja tiče, mislim da je važnija prethodna edukacija, potpora i sigurnost u sebe nego koje ti je dijete po redu. Nažalost, mnogi nauče tek na lošem iskustvu.

I potpisujem ovo što je marta napisala:

Jednom je netko napisao da su roditelji mirne i suradljive djece skloni to pripisivati sebi i nekim svojim stavovima, akcijama, nacinima...

Sigurno da dijete osjeća i reflektira atmosferu oko sebe, ali mislim da je to samo mali djelić svega što formira djetetovo ponašanje; djeca (ljudi) stvarno dolaze sa svakakvim karakterima i svatko od nas je priča za sebe.

[jane]

ja (ne iz vlastitog iskustva) vjerujem da je s malo starijim djetetom to uvijek nova priča i da nema šablona u odgoju, ali zato bi s malom bebom bila super cool, i ne bi na svaki plač razmišljala što radim krivo, jel ga nešto boli, spava li previše/premalo itd. Više bi mu pružila mira, s I sam bila malo isprepadana.

[Nena-Jabuka]

Jednom je netko napisao da su roditelji mirne i suradljive djece skloni to pripisivati sebi i nekim svojim stavovima, akcijama, nacinima...
Rekla bih da to radi vecina na ovom topicu.

Ha, pa, naravno, ko se ne voli pohvaliti kako je genijalan

Ma, to veze neme. Moje se prvo dijete rodilo ekstra, ekstra dobro, uopće nismo mogli vjerovati da postoji takvo (a i okolina se čudila), a mi smo, unatoč tomu, osluškivali, mjerili, zapisivali, bojali se, ne znam šta sve ne. Doduše, bilo je i opravdanih razloga za takvo ponašanje, moje i njezino zdravstveno stanje nije bilo baš najbolje u početku pa nas je to malo zeznilo.

S drugim je išlo super, bili smo supercool, a dijete se rodilo kmečavo, drečavo, ajme bože koji karakter!

Treće, e, to nisam mogla ni naslutiti da ćemo dobiti tako nešto prkosno, tvrdoglavo i živahno od prvog dana.
Dakle, sve gore i gore. Ta treća mi je oduzela energije više nego ove dvije zajedno (kao beba).

A, sad, kako rastu, sve su vrlo slične, sve tri su dobre, lako odgojive (još mlađa malo zahebava, ali ide na bolje), i suradljive, možda se tek sad može govoriti o tome da ponašanje roditelja ima utjecaja, ali sve su se rodile sa svojim posebnim karakterom na koji naš "zen" ili "nezen" nije nešto posebno utjecao u tim ranim danima. Mogli smo im se samo prilagoditi i ići perom oko dupeta.

No, opuštenost roditelja je isto njihova osobna stvar, neke moje poznanice su izluđene sa svojim jednim ili dvoje djece, sto puta sam čula onu - "ja ovo više ne mogu!" ili "e, ne bih imala više djece ni za šta na svijetu!".

Vjerojatno je i meni zbog djece odumrla koja moždana stanica, ali ove dvije rečenenice nisam nikad izgovorila, jednostavno se ne osjećam tako, taj dio života mi ne narušava osobnu ravnotežu, ima drugih stvari koje to uspješno čine, ne djeca.

[eris]

Kako lijep post nena-jabuka!

[Nena-Jabuka]

Kako lijep post nena-jabuka!

o, hvala, nisam imala dojam da je takav