milicica prvotno napisa
Imam pitanje za one koji imaju iskustva sa dvojezičnošću. Naime, curica nam je sad dvije godine, i do sad je slušala isključivo jedan jezik, maternji.
Prije dva mjeseca preselili smo se u Italiju, i na jesen, sa pune 3, ce krenuti u vrtić. (Ja bih je i sad dala ali je užasno skupo, a i ja sam doma). Mene stalno kopka kako će proteći to njeno snalaženje u vrtiću kad ne pozna jezik. Izložena mu je, ali ne u velikom stepenu, ni MM ni ja ne govorimo dobro talijanski, tek smo na početku učenja. I sad se pitam da li da joj počnem uvoditi barem neke riječi, kroz slikovnice i kratke rečenice, ili da joj ne stvaram pometnju, mojim pretpostavljam lošim izgovorom i naglaskom.
Sa djecom u parkicu je komunikacija slaba, ne vjerujem da tu može puno toga naučiti, pogotovo sad zimi, kad smo rjeđe vani.
Ima prijatelja koji su dvojezični ali oni pravi mali pametnjakovići, s njom ne govore talijanski već naš. Ja bih i podstakla druženja sa malim talijanima, ali kako kad ni sama ne govorim dobro.
Stalno slušam kako djeca u vrticu nauče za par mjeseci strani jezik, ali još više razmišljam kako je toj djeci koja uz uobičajene probleme prilagođavanja na vrtić, imaju još i problem jezika.
Da li ću je zbuniti ponekim ubacivanjem riječi na talijanskom? Evo počeli smo sa brojanjem do deset i sviđa joj se da ponavlja za mnom.