i EU zaslužuje temu :)

[Jelena]

meni je fašistički.

To je po meni vladavina aristokracije. (Naravno da ne mislim da je to optimalno društvo! Diskriminacija po intelektu.)
S fašizmom tu ne vidim apsolutno nikakve poveznice.

to je ta analogija, pala si na testu. izjava da o radnicima "netko drugi brine" jednostavno nije točna. poslodavci ne brinu o radnicima, nego o svom poslovanju. radnici sami brinu za sebe.

Na čijem sam testu pala? Opet mi nije jasna tvoja analogija.

Poslodavci moraju brinuti o radnicima. Druga je stvar u Hrvatskoj i Kini.

Puno putujem, živjela sam u EU godinama. Ne smijem reklamirati ovdje, ali bila sam nedavno u jednoj tvrtci, dosta nas s foruma je prošlo pored te tvornice, a nikad nije zastalo. Proizvode vrhunske proizvode, a nalazi se na pola puta između Ikee i Metroa u Grazu.
Tvrtka ima parsto zaposlenika. U krugu tvornice ima vrtić, ima terasa na koju roditelj može izići da vidi kakvo je stanje u vrtiću. Imaju posebnu skrb o djeci s posebnim potrebama. Imaju teren za odbojku na pijesku za zaposlenike, travnjak za mali nogomet, sajlu za hodanje. Po pogonima postoje mali kafići s napitcima iz aparata i biljarskim stolovima za zaposlenike. Tko dolazi biciklom na posao ima dodatak na plaću, ako se dolazi biciklom s elektromotorom, parkiralište za bicikle natkriveno je solarnim panelima pa se akumulator može napuniti u radno vrijeme.

U prelijepom restoranu može se dobiti vrlo pristojno jelo, uz naravno barem jedan meni za vegetarijance. Po austrijskim zakonima moraju imati i svog liječnika opće prakse pa i on ima svoju ordinaciju jednom tjedno.

U tvrtci gdje sam ja radila, parkiralište za bicikle je dvostruko veće od parkirališta za aute. Tek mali broj zaposlenika se vozi liftom. Na svakom katu je stolni nogomet. Poslije ručka, obavezna partija nogometa. Postoji krasan prostor kojeg si iznajmiš i radiš party kada želiš, samo preuzmeš kolica od čistačica i moraš ostaviti sve uredno iza sebe. U hodniku stoje velika pakovanja slatkiša u polici s otvorenom staklenkom, gdje si samo ostavio novac, izvratio si koliko treba i uzeo slatkiš. Administraciju rade ljudi koji su za to zaduženi, a ne ja, kao što ovdje moram, usprkos ogromnom broju administrativnog osoblja (koje brine o sebi tako da se nikako ne preoptereti poslom, a od mojih projekata radili neradili svejedno dobiju novac). Svatko radi svoj posao, ali šef brine kako će do novca. Ja sam tada samo potpisala da ću raditi svoj posao najbolje što mogu, novac tvrtke nije bio moja briga.

Po meni, samo je zauzeo mjesto koje bi da nema njega popunio neki drugi poslodavac.

Isto misle i na Zavodu za zapošljavanje. Sve vrvi poslodavcima koji čekaju da popune neko mjesto kod radnika koji brinu o sebi.

Puno ljudi kod nas razmišljaju o poslodavcima preko onih koji nisu prodali svoju krativnost i intelekt, nego su se slizali s crkvom i vlasti pa im se pogodovalo. U tom kontekstu možda razumijem tvoj stav.

ne sviđa mi se koncept fondova i subvencija nikako, jednu planiranu privredu smo napustili (i popljuvali), da bi sad ušli u drugu?

Strateški ciljevi moraju postojati. Energija, hrana i voda se ne može prepustiti samo tržišnoj ekonomiji. To je dugoročno važno!
Rađe danas subvencionirati istraživanja i uvođenje obnovljivih izvora energije, nego sutra brinuti kamo s nuklearnim otpadom.

prima, očito imamo jako različito iskustvo i stavove. Ja nisam bila slabije plaćena od bilo koga tamo, dapače.