moja L. je bila užasno besano dijete i kao kod većine prve djece napravila sam grešku - uspavljivanje ljuljanjem, pjevanjem, drndanjem......
kod maloga sam to u startu ukinila i zabranila. nije bilo ležanja uz njega i dojenja do besvijesti (dojila sam ga 2 i pol mjeseca). fino bi ga podojila (brzinski dok ne bi osjetila da dojenje više nije hranjenje nego je prešlo u igru), digla se s kreveta, njega stavila u njegov krevetić, ugasila svjetlo i zatvorila vrata od sobe. nije bilo ostajanja uz njega dok ne zaspe, uspavljivanja. i tako se naučio od prvog dana. i danas je tako. stavim ga u krevet, poljubac, pozdrav i doviđenja.
na greškama se uči, a mene je prva greška dotukla.