Draga esperanza, evo ja ću malo iz svog iskustva, ali opet imaj na umu da smo sve mi i sve naše bebe individualne...

Moja prijateljica koja ima jako male grudi dojila je više od godinu dana bez formule i koliko me sjećanje služi do 6 mjeseci je dojila isključivo, znači do veličine sigurno nije - koliko sam primijetila već si dovoljno pročitala i pregledala o ovoj temi, tako da je jasno da se mlijeko stalno stvara.

Kod mene je bila drugačija situacija, moj bebac nije htio da doji, nakon CR imala sam priliku tek treći dan da to probamo, on je samo dojku držao u ustima, uopšte nije htio vući. Danas ja za to krivim flašicu koju su mu davali u bolnici (a naravno najviše sebe i svoju needuciranost po tom pitanju) i sa kojom smo nastavili kod kuće od straha da nam beba nije gladna, jer je samo dojku držao. Ja sam u međuvremenu pokušavala dojiti, on bi odbijao ili kao u ljutnji samo uzeo dojku i držao je, onda bi u neka doba počeo plakati, mi bismo mu dali formulu ili moje izdojeno mlijeko, to je bila živa patnja 3 sedmice. U tom periodu sam se naviše naslušala priča da patim i sebe i dijete.
Stalno sam zvala patronažnu koja je nerado dolazila i najmanje se željela posvetiti mome dojenju, rekla je ako ide ide, a ako ne, Bože moj - ne ide...
Igrom slučaja kod nas je došla druga patronažna koja je rekla da bebu zbunjujem flašicom i da je trebam totalno izbaciti. Da i dalje pokušavam dojiti, ali da u međuvremenu dajem svoje mlijeko na kašikicu i da će tako bebi ipak dojka biti draža od kašikice, a da će moj ljenština :D pored dojke uvijek izabrati flašicu, jer mu je tako lakše piti mlijeko.
7 dana smo imali veliku patnju, ja sam izdajala kao luda, ali ipak sam dobila upalu i temperaturu, patila sam se, ali nisam odustajala, on je plakao stalno, ali najzad je samo prodojio jedno jutro (valjda mu dotužilo da se muči s kašikicom).
Od tada je do kraja 3 mjeseca dojio bez prestanka, mislim, nije se nikako htio odvojiti, ja sam spavala sjedeći, nisam mogla jesti, do toaleta otići, plakao bi, čim bi ga diskonektovala... ali juupppiii ipak je dojio.

Možda griješim, ali evo na osnovu ovog mog iskustva, ja pretpostavljam da je tvojoj bebi mrsko dojiti kada mlijeko u dojci bude pri kraju, mrsko joj je "navlačiti" jer ona već zna da će dobiti flašicu. A obzirom da joj ti stalno dodaješ formulu (ili svoje ranije izdojeno mlijeko) upravo to mlijeko koje joj nedostaje ne može se stvoriti u tvojim grudima, jer u tom trenutku i ne dolazi iz njih, znači grudi u tom vremenskom periodu imaju informaciju da je ta količina koju su proizvele dovoljna za tvoju bebu.

Nisam skužila koliko sada ima tvoja beba. Šta misliš o opciji da je probaš poslije dojenja hraniti kašikicom, ako misliš da će ostati gladna.
Možda se tako pomiri da nema više flašice.

A kada je riječ o grčićima, moj bebac ih je također imao, svaku večer od 22h - 2h. Pročešljala sam cijeli internet i sve što smo našli masaže i sl. i sve kapi koje su nam bile dostupne smo probali, ništa nije pomagalo, samo jedna vrsta čaja je neznatno ublažavala.
Slučajno sam pročitala da je to kod nekih beba na psihičkoj bazi zbog stresa izazvanog porodomi odvajanjem od majke i da im pomaže nosanje i nihanje u ritmu (što ih podsjeća na zvuk koji su konstantno slušali u majčinom stomaku -srce). Probali smo i jedino to je pomagalo. Uzela bih ga tako što bih ga pritisnula uz sebe (uz grudi i stomak), jednom rukom bih ga držala ispod guze a drugom preko leđa i nosala bih ga, njihala lagano tamo - amo i jedino ga je to umirivalo.

Eto ne znam dal' ovo moje iskustvo može biti od ikakve pomoći, ali ja bih svakako htjela da pohvalim tvoj trud i želju, jer je to najvažnije da se ostvari uspješan proces dojenja. Držim fige da duuugo uspijevate i uživate u tome