uh esperanza,bas mi je zao sto si se napatila i svaka ti cast na upornosti...mislim da bez obzira na velicinu dojki,vecina nas je imala probleme koje ti navodis...moja curica je rodjena s 2650,po izlasku iz bolnice izgubila je 100 gr,a onda smo imali zuticu pa je dva dana provela na neonatologiji...ja sam isla na dojenje,ali i pored mojih protesta davali su joj i ad preko sonde...prvi mjesec dobila je 400 grama i mene su pedijatri u tom periodu maltretirali redovno da je to malo,da joj moram dati ad...ja sam dva puta poklekla i ponudila joj flasicu,ali srecom moja pametna curica je odbila...
elem,grceve smo dobili negdje 7 dan i bilo je prestrasno...prvih desetak dana plakala je po 16 sati bez prestanka-plakala je dok doji,kad ne doji,kada se nosa,uvijek...i ja sam isla u hitnu,pedijatrima i nista...u tom periodu bukvalno je visila na siki,na svakih 20 minuta...ja imam porilicno velike dojke,ali nikada nisam mogla izdojiti nista...i svi su mi govorili da nemam dovoljno mlijeka,da moram dohranjivati-isto kao tebi...ja ih nisam slusala i bila sam uzasno tvrdoglava...
nakon prvih mjesec dana,grcevi su se ustalili u nocnim satima i postalo je podnosljivije,do treceg mjeseca kada su tek nestali,ali prvih 6 mjeseci dojila je non-stop,bez ikakvog reda,po pola sata,sat,nekada i duze...nocne podoje je imala do godine cini mi se i to svaka dva,tri sata...
tako da kad sumiram tu prvu godinu,dojila sam je po 14 i vise puta dnevno...
znam da ti je naporno i iskreno se suosjecam sa tobom,ali nemoj odustajati...smanji kolicinu flasice i izbacuj jednu po jednu,a povecaj podoje ma kako naporno bilo...