Moj je dječak sa nekih 14-16 mjeseci počeo pokazivati baš ljutnju kad mu nešto ne bih dala, bacao bi što god bi našao o pod. Moja prva reakcija na to je bila opet zabrana, još jače "ne!", ovaj put na bacanje, na što bi se on još i više ljutio.
Onda sam se sjetila da sam negdje čitala da su njima i te emocije kao ljutnja nove, i da im treba dopustiti da ih imaju, i imenovati ih, da se djeca nauče prepoznati svoje emocije. Zvučala sam si malo čudno kad bih mu rekla "ok, ti si sad ljut. ljutiš se na mene jer ti nisam dala to i to", ali bi pomoglo, puno brže bi se smirio. Makla bih stvari koje su osjetljive, ali bih mu ostavila da baci svoju mekanu igračku o pod i izrazi ljutnju.
Naravno da s vremenom nauče da nije u redu bacati stvari jer smo ljuti, ali mislim da im treba dopustit da izraze osjećaj prije nego se krene dalje.