evo, prošlo je prvo polugodište, prvi dojmovi su se slegli....očekivali smo da će se i neke stvari smiriti...ali nisu
naime, imamo problema sa disciplinom; mali ne sluša, priča pod satom, ometa druge, hoda po razredu...sve to je počelo već prvi mjesec škole, no mislili smo da se možda treba prilagoditi, da mu je to prvi šok...
u vrtiću nismo imali nikakvih problema; iako nije nikada spavao, no teta mu je u to vrijeme davala neke zadatke, naučila ga je čitati i pisati, razne pjesmice... ne mogu vam reci u kojem smo šoku bili MM i ja kad je mali poceo dolaziti doma sa punom informativkom i kad smo saznali da je svako malo na razgovoru kod pedagogice :shock:
onda smo i mi bili pozvani na razgovor na kojem su nam rekli da je sve to normalno, da je on jako inteligentan i nek "porazgovaramo doma s njim"(ovu rečenicu naglašavam jer sam već postala alergična na nju-svaki dan: danas je bio nemiran, porazgovarajte malo doma s njim; danas je gurnuo nekoga, porazgovarjte malo s njim....); ko da mi doma nikad ne razgovaramo!?!
k tome su nas još upozorili da "po novom" djeca imaju svoja prava i da ih se ne smije kažnjavati; nego, naravno, razgovarati s njima!
i sada dobivamo ovakvu situaciju: moj mali se digne usred sata (jer je njemu dosadno dok učiteljica piše nešto u imenik) i hoda malo po razredu...obiđe sve s kojima se ima nekaj za porazgovarati, onda se zavuče malo ispod klupe dok ga drugi gađaju sa gumicama, onda se digne, ode do poloče i napiše neke gluposti...i tek onda učiteljica reagira i kaže odi na razgovor kod pedagogice! i onda ja dobijem doma informativku:razgovarajte s njim o njegovom ponašanju e sad ja vas pitam jel to normalno?!? ne želim zvucati ko neka hitler-mama, ali kaj ne bi učiteljica trebala reagirati već pri prvom njegovom dizanju usred sata? kaj ga ne bi trebala kazniti na neki način da zna kaj smije a kaj ne? kaj se nije ona trebala postaviti kao nekakav autoritet?
uglavnom, da ne duljim, prosječno 2x tjedno dobivamo poruke u informativku tipa: "mali je gurnuo Peru, pljunuo Ivana i podškalio Martina dok su igrali nogomet. porazgovarajte s njim." Po mom mišljenju to su stvari koje ona treba riješiti na licu mjesta, jer kad on dođe doma i ja ga pitam za svaki pojedini događaj, on se pol toga više ni ne sjeća...
Naravno da pred malim podržavamo učiteljicu, ali nekako nam se sve više čini da nije problem samo u njemu...kaj vi mislite? jer mi imamo doma malog sa nevinim pogledom anđela...ili bi si i učiteljica mogla dati malo više truda?