Meni je tužno da sada ispada da je anki jedini i isključivi krivac za ponašanje svog djeteta. Istina je da djecu odgajamo kod kuće, ali oprostite zašto onda škola nosi naziv: odgojno-obrazovna ustanova.
Iz ankinog opisa ja vidim dosta učiteljičinih propusta. Koje su to zakonske mogućnosti dovođenja djeteta u red? Zar učiteljica više nema zakonske mogućnosti da lijepo upozori dijete, otprati ga do njegovog mjesta i kaže mu da se pod nastavom ne hoda po razredu? Zašto mu nije dala zadatke koje mu je obećala, a koje su roditelji donijeli jer je djetetu očigledno dosadno? Da nije sve u našem školstvu bajno dokazuje i to da je nama psihologica vezano za upis u školu govorila da moramo naći učiteljicu (i da će nam ona u tome pomoći) koja ima razumijevanja za djecu koja su nadarena, koja već puno toga znaju, koja vole pitati i sve ih zanima, jer o tome jako ovisi kako će dijete prihvatiti školu i kao će mu tamo biti. Meni je uopće glupo da ja takvu učiteljicu trebam tražiti, zar ne bi trebale sve učiteljice biti takve? Da nadarenoj djeci daju više zadataka, knjige za čitati, neke zanimljivosti da tu njihovu nadarenost usmjeravaju pozitivno, a ne da im to bude teret i da im takvo dijete ide na živce. S druge strane djeci koja nisu tkva omogućiti isto normalan rad njihovim tempom.