disciplina

[bubimirko]

8)
upravo tako tulipanka! ne znam da li si imala živaca pročitati sve postove, ali u biti se radi o tome da u našoj školi imaju taj pristup "ne kažnjavati" (s kojim se dio roditelja ne slaže). ili pak imaju neke totalno čudne kazne, po meni neprimjerene...
problem naše učiteljice je što se nije postavila kao autoritet od početka.prvo je djeci dopuštala sve (od šetnje razredom do odlaska na automat po bombone za vrijeme nastave) da bi sada počela pičiti jedinice za svaku glupost. tako moj mali ima već 4 jedinice u ovom polugodištu! i to npr. iz glazbenog, vjeronauka...

i još me jedna stvar zabezeknula; no to nema veze sa učiteljicom nego sa programom. oni u prvom razredu pod likovnim imaju rubrike slikanje i crtanje i tako dobivaju i ocjene - moj mali ima 5 iz slikanja i 4 iz crtanja (?!?). kad uđemo u EU još bu im nakalemili i grafiku i kiparstvo

u potpunosti se slažem s tobom......neki dan sam se bunio na sličan pristup......a odgovor je bio znaš ti kolika je naša plaća......a pitam se ja da li ona/on zna kolika je moja plaća-dolazimo do toga da ljudi postaju manje zainteresirani za svoj posao zbog novaca---i kuda tim stavom dolazimo, da nitko više neće raditi svoj posao bez toga da dobi plaću koju misli da sam zaslužuje

[mamazika]

Ajme meni... moje dijete se već godinu dana vrti na granici dijagnoze AH(H?)D i uopće ne očekujem da će moći presjediti cijeli školski sat kad ujesen krene u školu. Čak sam bila uvjerena da oni njih ipak postupno privikavaju na to sjedenje. Sad ste me ukomirale.

[dolega]

draga mamazika,ja te nemam s čime utješiti.
D.je treći razred,ali još uvijek mu je teško presjediti tih 45 min.koncentracija mu je već nakon 15 min na nuli

[anki]

ja ih skroz razumijem! pa i meni je koma prosjediti 45min. dolega, meni ko i tvom sinu, crvići v riti prorade već nakon 15min . a zamislite kak je tek njima jadnicima malim zaigranim....on sad mora tam mirno sjediti i slušati, a pun džep sličica i gogosa...a još sad i ovo lijepo vrijeme....

mamazika, bitno je kod kakve učiteljice dođe. ak je ok, imati će razumijevanja i dat će mu malo više lufta. samo je odmah na početku upozorite na to. ta dijagnoza koju si navela, to je hiperaktivnost? ako je, kak ste uopće počeli sumnjati na to? jel vas netko u vrtiću upozorio?

[Zdenka2]

Moj M. kreće za 1,5 godinu u školu i ta tema me sve više zaokuplja, tim više što me moj M. podsjeća na Ankinog malog.

Što očekujem od škole i učiteljice? Očekujem suradnju s djetetom i sa mnom. Očekujem da učiteljica prepozna moje nadprosječno inteligentno dijete, njegovu zapravo kooperativnost i poštivanje stvarnih autoriteta. Pitam se kako razgovara ova učiteljica s djecom, kad roditelje tako otpili. Moj sin na takvu bahatost ne bi šutio i ne bi se povukao nego bi reagirao i onda bi on ispao bezobrazan. U vrtiću je imao problema s jednom tetom koja je bila bezobrazna prema djeci (i prema roditeljima) - rekao mi je "da se ona smije samo tetama, a s djecom je gruba". Djeca to vide i reagiraju. Tako je i u školi - mislim da djeca trebaju poštivati starije, ali to poštovanje treba i zaslužiti i uzvratiti. I sama sam radila dugo u prosvjeti (na sveučilištu). Naravno da sam itekako primjećivala da je znanje s kojim dolaze iz srednje škole sve lošije, ali nisam imala problema sa studentima, jer sam im pokazivala poštovanje i želju da im prenesem svoje znanje i oni su tako meni i uzvraćali.

Djecu odgajaju prije svega roditelji, slažem se s tim. Ali se ne slažem da se djecu koja su temperamentnija odmah etiketira kao zločestu. Ne sviđa mi se kad dobro prolaze samo djeca koja su po prirodi mirna, pa čak mogu biti i tupa, ali oni su OK, jer mirno sjede. Poznavajući mog sina, mislim da dobra učiteljica može s njim čuda radit i da on može bit duša razreda, ali ako ga se počne etiketirati čim dođe u školu, onda će doista i postati zločest.

Kao prosvjetni radnik (bivši) mogu reći da učiteljica nije spikerica na radiju koja treba izgovorit svoj tekst i ić doma. Ona radi s ljudima i mora znat radit s ljudima. Ako učiteljica ne zna stvoriti takvu atmosferu da okupi djecu oko sadržaja koji se obrađuje onda ona ne zna radit svoj posao. Primjer: moj M. je krenuo u muzičku školu ove godine i strahovala sam da neće moći mirno sjediti, da neće slušati. A kad tamo, 60 minuta sjedi ko bubica, pjeva, slika, svira, sve radi što učiteljica kaže, a zašto? Zato što mu je zanimljivo i zato što ta učiteljica svojim mirnim načinom tako dobro zna održavati disciplinu i zainteresiranost djece bez ikakvih problema. Što ima loše u tome da učiteljica kaže djetetu: Molim te, sjedni na svoje mjesto/ pogledaj ovo/ pročitaj nam ovo/ što ti misliš o tome/ itd. Pa njezin je posao da stvara radnu atmosferu i iskorištava potencijal SVAKOG djeteta. Kad čujem za ovakve učiteljice kao što je ima Ankin sin kosa mi se diže na glavi i pomišljam si da ona zapravo u učenicima odgaja nepoštovanje prema samoj sebi i prema ostalim učiteljima i profesorima koje će ta djeca kasnije imati.
A uz malo dobre volje i suradnje između škole, djeteta i roditelja sve može biti mnogo bolje.

[Zdenka2]

Ja sam se baš raspisala, ali, eto, imam još nešto dodati.

"Porazgovarati" se može ne samo s djetetom nego još s nekim ljudima. Kao što sam rekla, moj M. je imao problem komunikacije s jednom u vrtiću koja je u godinama, neda joj se raditi, ima bolesne roditelje itd. Ja to sve razumijem i mislim da nikada tu dimenziju ljudskog razumijevanja prema tetama, učiteljima, profesorima ne treba izostaviti. Ali, mom djetetu se problem povećavao, a ta teta je uvijek bila nedostupna za razgovor - udaljena u najdaljem kutu sobe, namrgođena - nikad nije bila prilika za razgovor. Pa sam porazgovorila s drugim osobama - prvo sam javno iznijela problem na roditeljskom sastanku, pa se ispostavilo da mnoga djeca imaju isti problem, samo reagiraju drugačije. Moj sin je uzvraćao bezobraštinom (rješenje im je bilo da njega stalno šalju na "razgovor" s pedagogom i psihologom), a druga djeca su plačući išla u vrtić, odbijala jesti, povraćala itd. Onda sam išla razgovarati s psihologom, pedagogom i ravnateljicom. Nisam udarila iz svih topova po toj teti, ali sam bila jasna i određena. Da ne duljim, ona nije postala druga osoba, ali je mnogo brižnija i pažljivija prema mom sinu i prema drugoj djeci, kad me vidi trči prema meni kako bi me izvijestila što se događalo, a moj sin na nju ne bjesni i nije bezobrazan. Čak mi je rekao da teta R. nije tako loša. Osjetio se podržanim i uzvratio je boljim ponašanjem.

Ako te učiteljica ne želi saslušati i razgovarati s njom, razgovaraj ti s pedagogom i ravnateljem. A možeš i uzvratiti informativkom na informativku.

[anki]

ma znam...samo kaj sam ja uvijek u strahu da se to poslije ne "prelomi" na njemu jer ipak je on taj koji mora biti s njom 8-16 svaki dan...
opet je dobio jedinicu prije par dana jer je za sat vremena riješio samo pola stranice iz matematike. tih pola stranice je bilo bez greške, a na moje pitanje zašto nije riješio sve, rekao je da nije znao :/
na kraju stranice napisala mu je 1 i "što si radio cijeli sat"?
ne bilo mi teško, ja sam uzela knjigu, prepisala sve zadatke, zatvorila ga u sobu i rekl mu da ima 30min da sve riješi. on je jeo kekse, zujao, crtao i riješio sve za 20tak min - bez greške! i još mi je na kraju napisao "završio sam" (prdek mali). i kaj sad reci na sve to?
jučer nam je učiteljica rekla da ima problema sa zbrajanjem do 10; nek vježbamo doma. kaj god smo ga pitali, sve je bez problema ko iz topa izbacio....da li je on sad počeo bojkotirati školu ili kaj? već mi je muka! opet bum morala na informacije! samo kaj sam sama sebi već naporna

[Zdenka2]

Ja mislim da se ništa neće prelomiti preko tvog malog, ako na kulturan način inzistiraš na boljoj komunikaciji s njegovom učiteljicom. Samo u razgovoru s tobom ona može na njega pogledati iz malo drugačijeg kuta. Ovako, njezin odnos se neće mijenjati, a pogoršavat će se njegov odnos prema školi. Znam da se mnogi roditelji boje reagirati upravo iz razloga koji ti navodiš, ali mi iskustvo pokazuje da kulturna reakcija neće izazvati negativan efekt.

[enga]

Kulturna reakcija neće izazvati negativan efekt, ali tvoje razočaranje nekim reakcijama učiteljice i njezinim izjavama vidjet će ti se na licu. I onda si ti čudnovata mama koja brani svoje razmaženo ili ne znam kakvo djete. Moj E je skroz miran, pristojan i dobar na nastavi, ali nezainteresiran, ne voli čita i ružno piše. I učiteljici je to koma.
Zamisli grozno djete je nezainteresirano, kao ja bi ga trebala zaiteresirat za nastavu, a doma bi ga bičem trebala tjerat da piše i čita kako bi to usvojio.
I sada ja kažem učiteljici kako na njega super djeluje pohvala, a ona meni na to pa neću ga hvalit ako ne valja. Sorry ljudi, ali ona to radi već godinama i mogla je naučiti da niti jedno djete ne može biti toliko loše, odnosno u nečemu je sigurno dobar i može ga se pohvaliti. E. je super prijatelj, pažljiv je prema svima, pristojan, odličan matematičar samo njegova učiteljica izgleda u ove dvije godine to nije uspjela shvatiti. Stvarno mislim da to nema više veze sa sustavom već sa činjenicom da su ljudi takvi kakvi jesu i da mi ne preostaje drugo nego da smišljam taktike kako da riješim probleme svog djeteta , a da pri tome ne trebam učiteljicu. Inače najveći problem je kod E. da nije savladao čitanje kako treba, a na prvom roditeljskom nam je izričito rečeno da će ga to oni naučiti i da ih mi ne učimo čitat, al kad zapne ..

[anki]

mi i dalje imamo iste probleme...hoda po razredu za vrijeme nastave i ne ferma učiteljicu ni pol posto
ona kaže da su joj ruke vezane jer ne smiju kažnjavati učenike....i sad je na kraju došlo do toga da smo mi zamolili učiteljicu da ga počne kažnjavati. osjećam se ko najgora....

[enga]

anki, ja zapravo iz tvojih postova nisam skužila kaj tebi tvoj malac veli. Zašto mora pod satom šetati i nemiran je. On je zapravo već dosta veliki da može shvatiti da to tebe jako rastužuje. On možda misli da te to ljuti , pa neke druge stvari time kompenzira. No ako mu iskreno kažeš da te to rastužuje, ne vjerujem da neće probati biti bolji. A onda treba hvaliti , svaki pa i najmanji pomak. Najprimjer da ga učiteljica pohvali kada sjedi mirno smo pola sata i neka kaže kako će mama i tata biti sretni. Nisam neki stručnjak, ali i ja muku mučim još od 1. razreda.

[Alamama]

Mene skroz zbunjenuje zašto je hodanje glavni problem. Sorry mi tek postajemo školarci ali koliko sam čula od cura koje rade po školama skroz normalno je da šeću, prvi pa i drugi razred. Neki dan je bio prilog na TV i cijelo vrijeme se vrtila iza snimka razreda prvašića i uredno ih j3 -4 hodalo okolo.

Ako sam dobro shvatila kod vas je problem što on u toj šetnji smeta drugu djecu ili? I to što ne želi sudjelovati u nastavi (rješavati zadatke isl)?

[enga]

Naši su smjeli šetati cijeli prvi razred. Svako malo je netko išao na WC . Ja ipak mislim da je OK da malo prošetaju, ali dok to ne ometa ono što rade. Ako klinac šeće po razredu, gađa drugu djecu nečime ili radi nepodopštine koje smetaju ostalima mislim da i nije baš OK. Ipak vidim. da su se do drugog razreda i oni najnemirniji primirili. :D

[Alamama]

Enga skroz se slažem

[LeaB]

otprati ga do njegovog mjesta i kaže mu da se pod nastavom ne hoda po razredu?

Prepostavljam da cu u ovim razmisljanjima biti usamljena, ali ja se naivno pitam: zasto se djeca ne bi nikako smjela dizati od stolice pod nastavom? Meni se cini prihvatljivim da se dijete slobodno digne i protegne. Tako je kod mene u razredu, iako ja radim s djecom sa snizenim kognitivnim sposobnostima pa je s njima i potrebno malo vise fleksibilnosti.
Ali opcenito taj pojam prisilne discipline mi nekako ne lezi. Znam da bi bio opci kaos kada bi se svi setali po učionici. Ali pricam o mogucnosti u kojoj učitelj kreira takvu atmosferu u razredu u kojoj ce djeca rado i spontano sudjelovati u aktivnostima učenja i u kojoj ce i takav mali odmor uzet samoinicijativno biti strukturiran i koristan. Jesam li prenaivna?

Apsolutno.
Škola ne bi trebala biti stega. U takvoj atmosfrei od 45 minuta slušanja nitko ne može zadržati koncentraciju 100%. Trebalo bi malo drugačije osmisliti nastavne sate općenito. Da klinci više sudjeluju a manje slušaju.
Sa su kreatvni, jer tako brže pamte.

[anki]

da, on ometa drugu djecu u svojoj šetnji, zato je to problem....probala sam razgovarati s njim, rekla sam mu da sam tužna, pišem mu porukice svaki dan koje mu spremam u pernicu....
on je dobar 5min, a onda zaboravi i opet u svoj svijet....trebalo bi ga svaki čas upozoravati; a shvacam i učiteljicu da ima njih 20...ne može se posvetiti samo njemu...
što se tiče gradiva, nema apsolutno nikakvih problema...ali evo, npr. imaju zadatak riješiti listić iz matematike; on se cijeli sat zeza, hoda...i onda kad učiteljica kaže predajte, ko nije riješio dobit će jedinicu, on ga riješi u 2min bez greške :?
još 2 mjeseca...nadam se da bu se malo uozbiljil preko ljeta...

[Alamama]

ono što sam htjela reći da mislim da bi bilo kontraproduktivno prikovati ga za stol jer nije u tom problem.
Njemu bi vjerojatno nekako trebalo poslati poruku da druga djeca trebaju mir. Negdje na početku se sječam da je u informativki bilo i da je potčkaljivao ili tako nešto drugu djecu, da li to ikad radi izvan škole?
Možda ne bi škodilo otići na neke radionice tipa Modusa ili Tanje Sever?
Možda lupam i bezveze

Mene unaprijed strah ove situacije da im treba puno kraće za zadatak nego drugoj djeci. Adrian piše, čita, zbraja i množi, meni je jedini spas da dobiva dodatne zadatke inače će ispaliti od dosade

[sorciere]

anki, ja i dalje mislim da nije stvar u tvom sinku, nego u učiteljici kojoj se ne da njemu dati dodatne zadatke.

naša učiteljica je imala često po dvije vrste zadataka: teže za one naprednije, lakše za ostatak razreda. uvijek se našao neki zadatak u rezervi (ne samo matematički) za one koji su prije završili, uvijek je slijedila pohvala za ono što je dobro napravljeno.

daj razmisli stvarno o promjeni škole. meni se ne sviđa način rada te učiteljice (možda je ona super osoba - ali to u ovom kontekstu ima manje značenje).

ja ne bih pribjegla "rješenju" da njegovo ponašanje tebe rastužuje. to može postati "obrazac", i on će se uvijek pitati da li je tebi dovoljno dobar, i da li će te ičim razveseliti.

[Minnie]

otprati ga do njegovog mjesta i kaže mu da se pod nastavom ne hoda po razredu?

Prepostavljam da cu u ovim razmisljanjima biti usamljena, ali ja se naivno pitam: zasto se djeca ne bi nikako smjela dizati od stolice pod nastavom? Meni se cini prihvatljivim da se dijete slobodno digne i protegne. Tako je kod mene u razredu, iako ja radim s djecom sa snizenim kognitivnim sposobnostima pa je s njima i potrebno malo vise fleksibilnosti.
Ali opcenito taj pojam prisilne discipline mi nekako ne lezi. Znam da bi bio opci kaos kada bi se svi setali po učionici. Ali pricam o mogucnosti u kojoj učitelj kreira takvu atmosferu u razredu u kojoj ce djeca rado i spontano sudjelovati u aktivnostima učenja i u kojoj ce i takav mali odmor uzet samoinicijativno biti strukturiran i koristan. Jesam li prenaivna?

Apsolutno.
Škola ne bi trebala biti stega. U takvoj atmosfrei od 45 minuta slušanja nitko ne može zadržati koncentraciju 100%. Trebalo bi malo drugačije osmisliti nastavne sate općenito. Da klinci više sudjeluju a manje slušaju.
Sa su kreatvni, jer tako brže pamte.

a shvacam i učiteljicu da ima njih 20...ne može se posvetiti samo njemu...

Sve je to lijepo, ali u nekim školama neizvedivo.

20 učenika? Markov ih razred ih ima 34. Pa sad, kako bi izgledalo da pola razreda škalja sa stolicama dok ustaje i sjeda svaki put kad to požele? A druga polovica se vrpolji i gleda tko to ustaje. Nastavni sat u razrednoj nastavi u njegovoj školi traje 40 min, a ne 45, zato jer se nastava odvija u tri smjene i nemoguće je imati normalno trajanje sata. Tih pet minuta po satu nije malo.

Treba raditi sa 34 učenika, izložiti cijeli školski program za tu školsku godinu najbolje što možeš i prilagoditi ga maksimalno djeci vodeći računa da ima djece koja brže svladavaju nastavne programe i da ima djece kojima treba dodatna pomoć. Uz to treba naravno i dovoljno puta ocijeniti dijete da bi nastavnik stekao što realniju sliku o djetetovim postignućima u nekom predmetu. Nekad mi se čini da pola tjedna provedu u nastavnim listićima, ispitima, ocjenjivanju iz bilježnice, ocjenjivanju na ploči... a tek jedna polovina tjedan ostaje za novo gradivo i za ponavljanje starog. Pa kad dijete dobije lošije ocjene jer naprosto nije razumjelo učiteljicu, i/ili je nije čulo od buke i žamora, pa tom djetetu padne moral i zamisli se nad sobom i zaključi da njemu škola ne ide. Pa se vi kao roditelj borite s njim da mu vratite samopouzdanje i samosvijest, nemoćni da promjenite situaciju u učionici. Pa se počnete pitati je li fer da vaše dijete "stradava" jer se masa djece šetka po pola dana, žamori, a vaše je dijete slikovni tip i njemu treba novu temu animirano ispričati da bi je shvatilo, štura lekcija u knjizi mu nije poticajna za pamćenje.

Pa ste očajni jer znate da vaše dijete može više nego što pokazuju ocjene, a vidite svoje dijete svaki dan tužno jer i ono osjeća da nije adekvatno ocjenjeno. Pa se mislite: kad bi bar ta djeca u sjedila na svom mjestu, moje bi dijete imalo šansu...

(ne pišem o Marku, Markova učiteljica je poprilično stroga i nema šetnje, dopušta samo na wc)

E pa sad, u ovim našim divnim školskim uvjetima, kako održati nastavu sa bukom od 15-20 stolica, šetanjem za vrijeme većeg dijela ionako skraćene nastave...

Nemojte me krivo shvatiti, meni je koma već to što su klupe poredane po starinski i što je katedra pred pločom na onaj klasičan, autorirativan način: ali nemojmo zaboraviti koliku krivnju nosi sama školska institucija, prvo fali škola, fali učionica, pa onda, s 20-25 učenika po razredu, možemo s pravom očekivati od nastavnika više tolerancije i razumijevanja za djecu.

Dok su tako veliki razredi, u tri smjene, šetnja po razredu bi stvarala više štete nego koristi...

[Alamama]

Sva moja iskustva po ovoj temi su predškolska ili fakultetska i znam da nisu mjerodavna ali ima nekih sličnosti.
Kod Adia u grupi je 30 i nešto klinaca, oni jako puno rade od projekata do radnih listova, i rade puno individualno. Kako mi dođemo dosta kasno u vrtić djeca već rade radne liste i gledam kako su skoncentirani iako nova djeca ulaze i doručkuju, a teta ide od jednog do drugog i radi individualno.

Sa druge strane radim na prvoj godini fakulteta, za koji bi rekla da je jedan od najjačih u zemlji, pa vjerovali ili ne pod nastavom (na prvoj godini), studenti se dižu idu na WC, izlaze i ulaze u učionu, pričaju užasno puno pod satom isl. Tri su načina da budu tihi, jedan je da im je predavanje jako zanimljivo, drugi da je nastava interaktivna i treći je da se postavite autoritativno u smislu da prijetite.

Prva dva načina su bitno zahtjevnija, traže puno više pripreme i iscrpe čovjeka ali meni su ta dva načina jedna prihvatiljiva jer onda znam da postoji kanal za komunikaciju i onda znam da će od takve nastave ostati trag.

Ajme, dođe mi da zaključim ...koliko je teško biti učitelj u današnje vrijeme. Stalno pod povećalom medija koji samo čekaju da nešto kiksaš. Pod povećalom roditelja koji su u današnje vrijeme mnogo dinamičnijiji nego nekad. Na nišanu djece koja će te odmah zaokrenuti ako malo popustiš. Međutim, biti učitelj je talent, jednostavno se ne može naučiti. Učitelj jesi ili nisi, što se iz priloženih iskustava može iščitati.

Ja radim na fakultetu i sebe držim jednim prosječno dosadno/zanimljivim predavačem, ništa naročito. Tematika predavanja je dosta suhoparna i ne dopušta neke naročite egzibicije, animiram koliko mogu. Svake godine na vježbe dobivam studente sve labavijeg znanja, užasno nesamostalne, ali nevjerojatno pojačanih ambicija za ocjenama. I što me užasno zabrinjava-studenti međusobno ne surađuju. Ako jedan ima ispitni rok, skriva ga, ne daje drugima da si pomognu. Kad kolege i ja sretnemo onih rijetkih 5% koji su voljni raditi..ma to je divota.

Smatram da je to proizvod trendova u društvu, reklamiranja nerada, stalnog prezentiranja instant uspjeha, strašnih padova kriterija znanja i odgajanja u prethodnom školstvu. Klinci se jednostavno ne trude jer znaju da nema posljedica za neznanje, da će na kraju ionako proći razred, a da i ako izvedu neku psinu- neće biti nekih strašnih kazni.

Ja sam svojevremeno imala profesoricu matematike u srednjoj školi, koja bi u današnje vrijeme sigurno bila proglašena zlostavljačem i izgubila posao, ali ta žena..ta žena nam je svojim "autokratskim" stilom rada, velikim korištenjem sarkazma i sitnih podbadanja ugradila logiku i način razmišljanja toliko dobar da smo na velikim Zgb tehničkim i prirodoslovnim fakultetima samo proplesali kroz matematike. Ja se do danas ne mogu načuditi koliko je ona doziranjem te..napetosti uspjela od nas učiniti ljude koji "čisto" razmišljaju kad vide zadatak. Mi smo se možda u trenutku kad je ona vršila teror nad nama osjećali jadno, poljuljano, gnjevno nekad čak i bezvrijedno, ali stvarne efekte osjetili smo mnogo kasnije kad smo se s peticama ponosno šepurili fakultetima.

Što želim reći. Mislim da djeci ne treba dopustiti mnogo demokracije jer malen je korak do totalnog preuzimanja vlasti i nereda. Škola nije zabava, škola je obaveza. S obavezom dolazi stres. Djecu se mora postupno inducirati na stres, ne žestoko-fizičkim kažnjavanjima, ali u tolikoj mjeri da školu shvate ozbiljno. Neće to ostaviti posljedice, djeca su fleksibilna i uvijek se znaju moderirati do postavljene im granice. Voditi veliki razred je kao balansiranje vrtećih tanjura na štapovima. Ako jedan padne, velika je vjerojatnost da će se svi porazbijati. Djeca s poremećajem pažnje su poseban slučaj, ali koliko pratim statistike, nije to velik broj djece. Baš sam slušala na radiju jednu raspravu o tome kako djeca danas imaju toliko zagušene rasporede da im jednostavno ne zna biti dosadno. Dosada je u današnje vrijeme toliki dar s neba da ga ne bi trebali olako odbacivati već naučiti kako ju okrenuti u svoju korist, osobito kod djece (nekad smo čitali stripove pod klupom kad nam je bilo dosadno) Ako nisu postavljena pravila i ako nema sankcije za nedopuštenu radnju, po čemu će se djeca moderirati?

Ja se ne sjećam da sam mogla šetati razredom kao prvašić. To bi u mom osnovnoškolskom razredu napravilo kaos, bilo nas je preko 30. Znalo se što je kazna za nedisciplinu, stajanje u kutu ili jedinica u zalaganje. Ja sam voljela raditi "dišpete". Jednom sam , u prvom razredu, podvukla stolicu mom kolegi iz klupe i skoro je slomio trticu. Dobila sam komada i izbacili su me van iz razreda na jedan sat. Sasvim u redu. Poslije to nisam nikad više napravila.

Smatram da je katastrofa što nastavnici ne mogu i na takav najblaži način disciplinirati đake. To se pamti cijeli život, stječe se respekt prema instituciji obrazovanja i cijeloj jednoj profesiji.

[Alamama]

ja ne kužim zašto uvijek završimo u nostalgiji za vremenima kad smo bili djeca, dok sam bila dijete mama me nije dojila jer to nije bilo bitno, dok sam imala 3 mjeseca išla je raditi jer se morala, pila sam sok od limuna sa 3 mj jer je to bila preporuka, nisam se vozila u autosjedalici i morala sam mirno sjediti u prvoj klupi.

No zamislite prošlo je 30tak godina od tada, gle čuda svijet se mijenja.

[sorciere]

Što želim reći. Mislim da djeci ne treba dopustiti mnogo demokracije jer malen je korak do totalnog preuzimanja vlasti i nereda. Škola nije zabava, škola je obaveza. S obavezom dolazi stres. Djecu se mora postupno inducirati na stres, ne žestoko-fizičkim kažnjavanjima, ali u tolikoj mjeri da školu shvate ozbiljno. Neće to ostaviti posljedice, djeca su fleksibilna i uvijek se znaju moderirati do postavljene im granice.

mislim da djeci treba dozvoliti demokraciju do određenog nivoa, jer tako se razvija i kreativnost. škola možda nije zabava, ali se može predstaviti na ljepši način od "obaveze".

djeca su nam pod stresom od kad se rode. imaju ga i previše. a nemam pojma kako ti zamišljaš "induciranje na stres"???? :? daj malo pojasni..

temeljem čega zaključuješ da to neće ostaviti posljedice???? pa ja se sjećam pljuske koju sam dobila u prvom razredu osnovne (1964. godine!!!) - i trebalo mi je par godina dolazaka u kikičin razred da se oslobodim nelagode....

[enga]

[quote="Virgo30"]. Međutim, biti učitelj je talent, jednostavno se ne može naučiti. Učitelj jesi ili nisi, što se iz priloženih iskustava može iščitati.


Ja to nebi rekla, jer kao u svakoj profesiji postoje načini kako postupati, odnosno puno se može naučiti ako želiš, a talenat je dobrodošao , a ne presudan. Učitelj koji voli djecu i želi s njma raditi , možda neće biti najsjaniji , ali će biti dobar učitelj i djeca će ga voljeti, a to je već dobar preduvjet za kvalitetno provođenje nastave


Klinci se jednostavno ne trude jer znaju da nema posljedica za neznanje, da će na kraju ionako proći razred, a da i ako izvedu neku psinu- neće biti nekih strašnih kazni. -

Kak to misliš da posljedica za neznanje nema ja mislim da ih ima i to bi svaki učitelj , tj profesor trebao učenicima objasniti. No to se svede na " ima da učite inače ćete pasti razred/ispit- što već", a nitko se ne pita kako djete zainteresirati za nastavu, učenje, znanje.


Mi smo se možda u trenutku kad je ona vršila teror nad nama osjećali jadno, poljuljano, gnjevno nekad čak i bezvrijedno, ali stvarne efekte osjetili smo mnogo kasnije kad smo se s peticama ponosno šepurili fakultetima.A sigurno je bilo i onih koji su jedva dobivali dvojke i njihovo je samopouzdanje poljuljano i trebale su im godine da ga ponovno steknu. Sorry, ali taj mi se način niš ne sviđa, ne bih voljela da moje djete ima takvu profesoricu , jer sam uvjerena da bi ga skroz zbediralo

Djecu se mora postupno inducirati na stres, ne žestoko-fizičkim kažnjavanjima,
nego blagim fizičkim kažnjavanjem :? ????? Ne kužim
[quote]


Ja samo znam da se na silu ne može djecu ništa naučiti, niti im se ništa dokazati. Sjećam se sebe, vidim sada svoju djecu. Red i rad je u redu , ali za to im treba dati motiva inače niš od toga.
Ja sam nekak uvjerena da kod klinaca ( a i odraslih) ljubav čuda čini, a danas se stvarno na sve strane vide ljudi koji djecu ne vole, smatraju ih nesnosnima , neodgojenima i svašta. Kad to osjetim od učiteljice u školi stvarno sam u komi jer ne vidim izlaz. I pusti ti to da ih ima puno u razredu i što ti ja znam. Ja radim od 8 do - kad treba i nitko me ne pita kakve sam volje, ne smijem griješiti i zašto bi durgačije bilo učiteljima. Nije rad s djecom lagan, ali nije niti najteži na svijetu kak se to ponekad čini.

[Paula]

Anki, vani je već dugo praksa da djeca ne sjede tradicionalno u klupama poredanim u monotone redove, normalno je da se djeca u toj dobi šeću isl. Nažalost mi nismo vani i naša se djeca moraju uklopiti u naše školske stereotipe.

Osnovni problem tvog djeteta je školski program koji je za njega prelagan. Nije li i tebi dosadno slušati stvari koje već znaš?

Pokušajte dogovoriti s učiteljicom da mu daje dodatne zadatke, možda vam pomogne

[Zdenka2]

Moj M. pohađa muzičku školu u prostoru osnovne škole Miroslav Krleža. Budući da razmišljam o upisu u tu školu za godinu i pol, iskoristila sam pospremanja razreda da proučim prostorije prvih razreda. Prostorije velike, jako lijepo uređene i opremljene, a najviše me je razveselio poveći kutak iza klupa s tepihom i jastucima na podu. Meni je to odlično da mala djeca jedan dio nastave provode na podu, kao u vrtiću.

[enga]

Samo ako jastučići nisu za igru poslije nastave, ako je razred za boravak.

[sandra14]

U cijeloj ovoj priči postoje dvije strane i ne mislim stati niti na jednu.
Ali....
Primjetno je da danas ljudi misle da rješavaju problem ako se požale na nekom od foruma, pročitaju knjigu tipa selfhelpa ili nešto što pomalo ide prema žutilu(dodatak u Teni, Gloriji ili...), najbolji su oni koji uspoređuju nešto s imaginarnom zemljom....tamo negdje na zapadu...
Pa, eto tako, ja sam bila tamo negdje na zapadu.
Točnije Nizozemskoj, Njemačkoj i Italiji.
I što više radim u hrv.školi to sam zadovoljnija učenicima,znanjem i načinom rada.Zar je tako teško povjerovati da ima učitelja koji vole svoju djecu i razred?!
Nezadovoljna sam smještajem, žutilom u svakom pogledu, načinom kojim se ljudi odnose prema meni.
Ali to je stav opće kulture.(i ne raspravlja mi se o tome)
Uglavnom, osobi koja je započela ovaj topic....neka dočeka učiteljicu jedan dan poslije nastave. Neka bude uporna.
Ako to znači uzeti i 30 minuta pauze na poslu, mislim da je dijete toliko zaslužilo.
Zajedno neka pokušaju naći način kako da taj učenik funkcionira unutar jedne skupine djece(tj.razreda).
Moja preporuka mami je da si zapiše sve što je muči i neka pročita učiteljici.
Jer iz vlastitog iskustva znam da se roditelji zalijepe za neki podatak ili riječ i onda uglavnom ne znaju što bi pitali ili tražili.
Dakle, za polemiku je potrebno dvoje. 8)
A svi naši smjalići i slanje podrške mami ništa u stvarnosti neće pomoći oko djeteta. Dijete nije slovo na tastaruri već živo biće i zato draga mama....torbu na leđa i s đakom u školu.
____________________________________
Nama(kćer i ja) kad razgovor nije pomogao, preselile smo se u drugu školu. Bez puno prljavog veša. I baš nikada princezi nisam rekla ružnu riječ o njenoj bivšoj učiteljici.
Sretno!

[sorciere]

sandra, osvrnut ću se na (prvi) dio tvog teksta:

Primjetno je da danas ljudi misle da rješavaju problem ako se požale na nekom od foruma, pročitaju knjigu tipa selfhelpa ili nešto što pomalo ide prema žutilu ...

ja iz svog iskustva znam da ljudi MOGU riješiti problem na forumu. možda ne kroz samu diskusiju s forumašima, ali kroz podršku i poticaj da nešto naprave - da! ne kažem da to treba postati pravilo, ali stojim iza toga da je to velika pomoć. pogotovo na ozbiljnijim forumima.

knjige tipa selfhelpa - daju nam cca 20% korisnog sadržaja. 20 u odnosu na nula - ipak je veliki pomak. žutilo ne čitam , zato ga neću komentirati.

Ajme razapeste me žene..snimit ću Pasiju.

Najvažnije...nisam za fizičko kažnjavanje...nikad. Nespretno je napisano pa je izašlo izvan konteksta.

Ja ne znam kako vama, ali meni je moje djetinjstvo bilo...ma mrak savršeno, iako je bilo školstvo šuvarovo, iako smo sjedili u klupama jedan iza drugoga, učili ofenzive i nismo smjeli šetati i brbljati za satom iako je ponekima bilo dosadno. No, kako primijetih, prošlo je za mene kojih 25 godina od tih radosnih trenutaka, na što me upozoriste. Usprkos svemu, ispoljavala sam svoju kreativnost bez imalo sputavanja na više frontova, putovala sam SR Hrvatskom na natjecanja i druženja..i vjerovali ili ne, u mojem razredu, u mojem malome provincijskom gradiću, skoro su svi u razredu bili uključeni u slobodne aktivnosti. I znali smo se tući i pet minuta poslije biti prijatelji pa se opet tući i beštimat.

Koliko sam shvatila, a možda i nisam dobro, u današnje vrijeme nije dopušteno nikakvo sankcioniranje djece, osim razgovora s pedagogom i roditeljem. E pa tu je meni bug. Djeca u školi uglavnom djeluju kao grupa. Ako nema sankcija, kako održati održivi mir i predavanje, kad se počnu muvati, pričati, gađati kredom (i da ne nabrajam sve ono viđeno u filmu Amarcord, jer djeca de facto i de jure...to čine)? Ako ne smije dati jedinicu. Ako ne smije potjerati van đaka..što mu je činiti?

Ja duboko vjerujem da većina 90% učitelja jako voli svoje đake, to vidim po tome kad sretnem svoje bivše profesore. I upravo, ljubavlju prema poslu i talentom, nastavnik može najbolje procijeniti kako umiriti situaciju, da li će to biti animacija kroz aktivnosti ili sankcija. Ali..kako baš svima učiniti nastavu zanimljivom? Dovoljno da imate jednog malog kavgađiju koji će povesti sve ostale. Nekim učenicima bit će dosadno ne zato jer im je prelagano..nego jer ih materija ne zanima, i priznajte, uvijek ima takvih. I ako su učitelju ruke vezane..što činiti nego potraživati roditelje, koji vjerujem da su mnogo puta bespomoćni i eto magičnog kruga.

mislim da djeci treba dozvoliti demokraciju do određenog nivoa, jer tako se razvija i kreativnost. škola možda nije zabava, ali se može predstaviti na ljepši način od "obaveze". ....

Kreativnost je inherentna kreativnim ljudima i nema te represije koja će kreativnost zatomiti, možda će je usporiti i prigušiti, ali neće ju uništiti. Apropo kreativnosti..nekad smo imali slobodne aktivnosti, literarne, recitatorske, dramske, likovne, modelarske, prometne, sportske, folkorne sekcije, pjevački zbor. Zar toga više nema? nisu li to mjesta za još bolje, fokusirano, izražavanje svojih talenata?

Ja, u principu, nisam protiv toga da se školski programi prilagode od igre prema stvarnom radu. Ali sam žustro protiv toga da se trivijaliziraju bazična znanja i vještine koja djeca moraju naučiti ili bi bilo dobro da znaju. Evo- ilustriram, prijateljica mi je prof matematike u osnovnoj školi i reče mi da je u planu dopustiti djeci da se koriste kalkulatorima od 5 razreda. Evo..ja sam protiv takvih stvari. Protiv sam toga da se olakšavanjem djeci reduciraju znanja i vještine koja su itekako potrebna jer šire horizonte, poput, ne znam izbacivanja radioničkog rada s tehničkog odgoja. Evo konzervativna sam, ali meni je u praktičnom životu stoput trebalo koristiti odvijač, pilicu, kliješta, znat računat napamet...

Mi smo navodno, kao djeca imali preopširne programe, kao i ovi danas. Ja ne znam kako vama, ali meni je to bilo pod normalno, kao i onima koji su bili lošiji i nisam primijetila da su izašli nešto osobito frustrirani zbog toga. Imali smo slobodno vrijeme i družili smo se u prosjeku više negoli smo učili. Na koliko rada djecu navikneš toliko će raditi. Indikativno je to, što se prije tih famoznih 30 godina rijetko tko služio instrukcijama da bi nešto učio..eventualno da se razjasni nešto što se ne razumije. I uvijek su instrukciej davali bolji đaci lošijim đacima.(Ograđujem se..tako je bilo u mojem malenom gradiću) Danas. Eldorado za instruktore. Frendica je s instrukcijama kupila novi auto u kešu za samo godinu dana. Djeca u velikom broju dolaze kod nje učiti...a ne pojasniti nepoznato..i to je isto gradivo koje smo mi davno učili. Evo..ja sam protiv takvih tečevina koje ubijaju radne navike i samostalnost. Međutim, bojim se da je to ireverzibilni proces i svaki angažman počinje se pretvarati u opterećenje.

djeca su nam pod stresom od kad se rode. imaju ga i previše. a nemam pojma kako ti zamišljaš "induciranje na stres"???? :? daj malo pojasni......

Samo u toj mjeri da će dobiti komada u dnevnik ili stajati u kutu, ako čini stvari koje nisu dopuštene u zajednici đaci-učitelj. Saznanje da nešto bezuvjetno moraš je za nekog tko nije morao ništa prije toga-stres.

temeljem čega zaključuješ da to neće ostaviti posljedice???? pa ja se sjećam pljuske koju sam dobila u prvom razredu osnovne (1964. godine!!!) - i trebalo mi je par godina dolazaka u kikičin razred da se oslobodim nelagode....

Ja sam rezolutno protiv fizičkog kažnjavanja. No idemo korak dalje...da li možemo ustvrditi da postoje ljudi koji su osjetljiviji i ljudi koji su manje osjetljivi? Mene su sve kazne ostavile samo jednu posljedicu-ako učiniš nešto loše, snosiš konsekvence. Nikakva bol ni rasturačina (nikad me od učitelja nitko nije udario..naši nisu udarali, aj možda neki, ali mora takav neki postojati po Gaussovoj krivulji Evo, najgorju posljedicu na moju psihu je bilo jedno ispitivanje iz glazbenog. Prof me za peticu, umjesto da nabrojim puhačke instrumente pitao: kako se zove pjevačica Magazina (koji je on obožavao)....ajme..na sto muka..ne znam...dao mi je 2...meni odlikašici...prokleta bila ljiljana nikolovska, hehehe...ali to je sad smiješno..nije drama...

E da..profesorica iz matematike..:

A sigurno je bilo i onih koji su jedva dobivali dvojke i njihovo je samopouzdanje poljuljano i trebale su im godine da ga ponovno steknu. Sorry, ali taj mi se način niš ne sviđa, ne bih voljela da moje djete ima takvu profesoricu , jer sam uvjerena da bi ga skroz zbediralo

Bilo ih je mnogo. Ali nisu bili u bedu, ma kakvi, bili su ponosni na uspjeh. U ono doba postojale su i druge ocjene osim 4 i 5, a ta 2 je bila velika kao kuća. Usprkos svemu i najlijenije i najtalentiranije je natjerala na rad, dokazala da se može i nikad rušila čovjeka koji je radio. Na predavanju je uvijek žonglirala sarkastičnim izjavama i 5-6 knjiga za prosječne napredne i najnaprednije. Čovjek koji je kod nje bio na popravku magistrirao je na FER-u, a moj prijatelj pehario na matematičkoj olimpijadi. Ja bih voljela da moje dijete ima takvu profesoricu, ali nažalost više ih nema. Takva su valjda došla vremena, rizik negativne medijske eksponiranosti se ne isplati. Svašta u životu zbedira ljude, ali ne znači nužno da je to u svakom slučaju mentalnom zdravlju škodljivo.

To su bila moja razmišljanja. Zagušit ću server.

I osvrt na forum. Ma forum je mrak. Meni je spasio dojenje Leonarde. Pružio mnogo puta jako korisne informacije i upute i utjehu i solidarnost i odgovor.

[maria71]

Frendica je s instrukcijama ................. Djeca u velikom broju dolaze kod nje učiti...a ne pojasniti nepoznato..i to je isto gradivo koje smo mi davno učili. Evo..ja sam protiv takvih tečevina koje ubijaju radne navike i samostalnost. Međutim, bojim se da je to ireverzibilni proces i svaki angažman počinje se pretvarati u opterećenje.


potpisujem i potvrđujem

[anki]

kaj je sorciere počela držati instrukcije?

[sorciere]

kaj je sorciere počela držati instrukcije?

kad ja budem držala instrukcije, onda mi slijedi ferari, a ne škodilak!!!

virgo, dolazim gledati tvoju pasiju . ovo što si napisala - bazira se većim dijelom na tvojim osobnim iskustvima (pa ću uzeti faktor subjektivnosti u obzir ).

ja neću gušiti server , i osvrnut ću se samo na jednu stvar: "induciranje stresa". onom tko bi moje dijete za kaznu poslao stajati u kutu - zavrnula bih vrat kao piletu (i bez ptičje gripe).

škola nije mjesto u kojem se proučavaju "zločin i kazna". sustav vrijednosti uči se kod kuće.

[dijanam]

Ja bih te Virgo potpisala skoro u svemu. Pogotovo u ovome:

Smatram da je to proizvod trendova u društvu, reklamiranja nerada, stalnog prezentiranja instant uspjeha, strašnih padova kriterija znanja i odgajanja u prethodnom školstvu.

Medjutim, bitno drugacije gledam na vaznost skole u zivotu. Jednostavno je ne smatram presudnom, cak ni tako bitnom, za zivotnu srecu. Zato mi je ok da se razredi prolaze bez obzira na uspjeh, ali mi nije ok ova silna inflacija petica. Pa 2 je sasvim dobra ocjena. Dovoljan! A tek dobar i vrlo dobar!

[sorciere]

Pa 2 je sasvim dobra ocjena. Dovoljan! A tek dobar i vrlo dobar!

:shock: :shock: :shock:

[sandra14]

Hoćemo o ocjenama?
Pa, iskreno od 1-4 razreda je ovaj prosjek....u svim školama
odličnih 75%
vrlo dobrih 20%
dobrih 1-3%(pojavljuju se tek u 3. ili 4. razredu)
nedovoljnih 1%
Ali onaj tko poznaje naš zakon zna da i učenici prolaze u viši razred s jednom negativnom u nižim razredima. Dakle, ovaj prosjek je još bolji.
Ako već pričamo o ocjenama, onda pričajmo o pravim brojkama.
Zašto je tako i zašto ocjene u 5. razredu padaju za jednu je neka druga tema za poduži post.
Pozdav svima....

[Bubica]

Ja ne razumijem tu "čežnju" prema različitim metodama kažnjavanja, discipliniranja, "stavljanja djece na red" u školama. I, ako su metode koje su se ranije koristile sada zabranjene meni je jako drago.

Ja mogu razumjeti da učiteljima fali brza i učinkovita metoda stvaranja mira u razredu (potjeraš jedno dijete van) ali kome to služi - učitelju, možda malo prestraši neko, ionako dobro dijete, kod djeteta koje je izašlo van - vjerojatno nikakvog efekta, vjerojatno će se na trećem, četvrtom satu ponašati isto. Tko god je malo proučavao tepriju kažnjavanja zna da kazne nisu sretno rješenje, da imaju uspješan, ali vrlo kratkoročan efekt, da zbog kazne dijete sigurno neće stvoriti intrinzičnu motivaciju prema školi i učenju. Osobno vjerujem da neće niti poštivati nastavnika koji ga kažnjava. Treba poraditi na drugim metodama ne bi li se dijete ugodno osjećalo u školi, bilo zainteresirano za školu i, konačno, nešto i naučilo.

[anki]

[quote="Alamama"] Negdje na početku se sječam da je u informativki bilo i da je potčkaljivao ili tako nešto drugu djecu, da li to ikad radi izvan škole?
Možda ne bi škodilo otići na neke radionice tipa Modusa ili Tanje Sever?
Možda lupam i bezveze
ne mislim da su te radionice glupost; hvala na savjetu; možeš mi možda reći nešto više o tome? nisam ni znala da to postoji

nismo primijetili da se ponaša agresivno prema drugoj djeci, životinjama, stvarima...malo se naguravaju dok igraju nogomet, ali to rade svi i nije ništa alarmantno; to je onak u žaru igre ; nikad ga nisam vidjela da bi nekoga namjerno udario ili napravio nešto zlobno, podlo, agresivno...nikada nije histerizirao; nije se derao i bacao po podu...

Mene unaprijed strah ove situacije da im treba puno kraće za zadatak nego drugoj djeci. Adrian piše, čita, zbraja i množi, meni je jedini spas da dobiva dodatne zadatke inače će ispaliti od dosade [/quote]
ja stvarno nisam jedna od onih mama koje misle da je njihovo dijete najpametnije i natprosjecno inteligentno; mislim da je moj mali "normalan" samo kaj je došao sa određenim predznanjem koje mu sada samo šteti. ima još takve djece u razredu samo kaj su ta djeca mirnija...ima jedan dečko koji je fakat :shock: . mali je stvarno lumen! razgovarali smo s njegovim roditeljima koji su isto nezadovoljni jer mali stagnira...samo kaj je on miran pod satom pa ga učitljica ne karakterizira kao "problematičnog". tak je tužno cuti kad mali koji koristi izraze tipa "elokventno", čita knjige koje su lektira za 7. razred, govori tečno engleski, množi, dijeli....kaže da u školi cijele dane samo bojaju i da mu je užasno dosadno, ali da kaj tu on može, to se mora...
u razredu ih ima sigurno 7-8 koji bi bez problema mogli pratiti malo napredniji program; znači u razredu od 20 to baš i nije zanemariv broj...

[anki]

naša učiteljica je imala često po dvije vrste zadataka: teže za one naprednije, lakše za ostatak razreda. uvijek se našao neki zadatak u rezervi (ne samo matematički) za one koji su prije završili, uvijek je slijedila pohvala za ono što je dobro napravljeno.

8)

[anki]

Pa se počnete pitati je li fer da vaše dijete "stradava" jer se masa djece šetka po pola dana, žamori, a vaše je dijete slikovni tip i njemu treba novu temu animirano ispričati da bi je shvatilo, štura lekcija u knjizi mu nije poticajna za pamćenje.

Pa ste očajni jer znate da vaše dijete može više nego što pokazuju ocjene, a vidite svoje dijete svaki dan tužno jer i ono osjeća da nije adekvatno ocjenjeno. Pa se mislite: kad bi bar ta djeca u sjedila na svom mjestu, moje bi dijete imalo šansu...

ovo mi je koma. strašna mi je pomisao da bi moje dijete bilo jedno od tih "zločestih". kad stvarno znam da nije takav...čak sam u jednom trenutku pomislila da je možda hiperaktivan...ali onda sam kužila da on može biti miran satima ako mu je nešto zanimljivo.
prije par dana smo kupili fimo masu i počeli smo raditi nakit. on je 3 sata sjedio bez da se pomaknuo i radio naušnice, ogrlice, figurice... :shock:

[anki]

Anki, vani je već dugo praksa da djeca ne sjede tradicionalno u klupama poredanim u monotone redove, normalno je da se djeca u toj dobi šeću isl. Nažalost mi nismo vani i naša se djeca moraju uklopiti u naše školske stereotipe.

Osnovni problem tvog djeteta je školski program koji je za njega prelagan. Nije li i tebi dosadno slušati stvari koje već znaš?

Pokušajte dogovoriti s učiteljicom da mu daje dodatne zadatke, možda vam pomogne

već smo dogovorili...i sa učiteljicom i sa pedagogicom; i kupili dodatne zadatke; ali je nakon cijelog polugodišta, kad sam je pitala da li mu ih daje, učiteljica rekla da nije stigla
a kad sam pitala maloga, rekao mi je da mu je dozvolila da ih rješava samo pod odmorom... :?

[anki]

sandra14
ako misliš da forum nije rješenje niti jednog problema, zašto uopće sudjeluješ na njemu? ja ne mislim da se tu može naći puno korisnih savjeta koji onda mogu eventualno dovesti do rješenja, ili pomoći da se neke stvari poboljšaju...

što se tiče tvojih konstruktivnih savjeta tipa "torbu na leđa i u školu" i "uzmi si pol sata pauze jer dijete to zaslužuje", hvala ti na njima, ali da si pročitala neke od mojih prvih postova vidjela bi da sam bila već na poprilično puno razgovora, što kod učiteljice, što kod pedagogice. i MM i ja.

i za kraj, nikada nismo malome rekli niti jednu jedinu ružnu riječ o učiteljici ili školi. nikad joj ne bi rušila autoritet i poštovanje na taj način.

[sandra14]

sandra14
ako misliš da forum nije rješenje niti jednog problema, zašto uopće sudjeluješ na njemu? ja ne mislim da se tu može naći puno korisnih savjeta koji onda mogu eventualno dovesti do rješenja, ili pomoći da se neke stvari poboljšaju...

što se tiče tvojih konstruktivnih savjeta tipa "torbu na leđa i u školu" i "uzmi si pol sata pauze jer dijete to zaslužuje", hvala ti na njima, ali da si pročitala neke od mojih prvih postova vidjela bi da sam bila već na poprilično puno razgovora, što kod učiteljice, što kod pedagogice. i MM i ja.

i za kraj, nikada nismo malome rekli niti jednu jedinu ružnu riječ o učiteljici ili školi. nikad joj ne bi rušila autoritet i poštovanje na taj način.

Zašto ne volim raspravljati o takvim temama na forumu?
Zato što svatko pročita drugačije ono što piše i svatko tumači na drugačiji način.
Što se mene dotiče bili su to dobronamjerni savjeti.
Jer u svom razredu imam učenike s poremećajima u ponašanju, učenike na prilagođenom programu i individualiziranom nastavom.Mislila sam da znam malo više o problemu.
Očito ne znam; jer nisam voljna se svađati po forumima, zato što sam rekla par riječi.
Na svu sreću moji roditelji se ne žale i to mi je jedino važno.
Jer komuniciramo oči u oči i pisanu riječ ne doživljavaju na svoj način.
Vama, želim svu sreću.
S.

[anki]

[quote="sandra14"]

sandra14
Zašto ne volim raspravljati o takvim temama na forumu?
Zato što svatko pročita drugačije ono što piše i svatko tumači na drugačiji način.
Što se mene dotiče bili su to dobronamjerni savjeti.
Jer u svom razredu imam učenike s poremećajima u ponašanju, učenike na prilagođenom programu i individualiziranom nastavom.Mislila sam da znam malo više o problemu.
Očito ne znam; jer nisam voljna se svađati po forumima, zato što sam rekla par riječi.
Na svu sreću moji roditelji se ne žale i to mi je jedino važno.
Jer komuniciramo oči u oči i pisanu riječ ne doživljavaju na svoj način.
Vama, želim svu sreću.
S.

pa ak ovak vičeš i na njih, onda nije ni čudo da se ne žale; možda se boje
ajde, ajde, ne bumo se sad tu svađali...ako si ti učiteljica, daj nam rađe reci nešto više o tvom načinu rada, kako pristupaš učenicima s poremećajem u ponašanju, da li nekima daješ dodatne zadatke, kaj s onima koji dolaze sa predznanjem...mislim da bi nas to sve zanimalo

[Alamama]

prije par dana smo kupili fimo masu i počeli smo raditi nakit. on je 3 sata sjedio bez da se pomaknuo i radio naušnice, ogrlice, figurice... :shock:

samo malo ispravka i djeca sa AD/HD se nekad ne mogu koncetrirati a kada se koncetriraju to traje satima. Ne pišem ovo zbog tvog djeteta nego samo informativno da netko ne bi povezao ako mu se dijete može dugo kon cetrirati da to automatski isključuje AD/HD.

A

[Alamama]

Što se radionica tiče nemam osobno iskustvo ali znam puno ljudi koji vode djecu u Modus, ili kod Severice. Otvori novi topik sa takvim nazivom sigurno će ti se netko javiti , jer dosta ljud sa ovog foruma koristi takav oblik pomoći.

[sandra14]

Gle, ja svakom dijetetu pristupam individualno.
Znam kako diše
Znam što ga muči već od pogleda na njega ili nju.
Imam divan razred.
Bili smo u posljednjih 10 dana i dva puta na državnoj TV kao primjer dobrog školstva u našoj zemlji.
I ne hvalim se s time.
Jer svaki dan jednako radim, bila prisutna kamera ili ne.
Kako s različitima?
Dijete po prilagođenom programu ima posebne materijale, radim ih sama i on postiže zadovoljavajuće rezultate.
Domsko dijete je soc. zapušteno. Važnije od ocjena mu je da bude prihvaćen u razredu, pa radimo na tome. Najviše voli da ga za vrijeme provjere podragam po glavi. Pa to i činim.
Dijete s AD/HD je iznimno pametno, mogla bih reći i nadareno.
Njemu sam otkrila svijet knjiga. Dječjih krim. romana, ljubića(dječjih), vanzemaljaca...čita 3 knjige tjedno. Da bih ga mogla pratiti i ja toliko čitam. Razgovaramo o knjigama. Da bi mogao odsjediti 45 minuta ima mnogo tehnika, on ih već prepoznaje i zna što mu je činiti. Uglavnom, odličan je učenik, i ovih dana radimo na tome da se izražava stripom, ne smije me pitati nego mora nacrtati.
I na kraju, imam dvoje učenika s individualiziranom nastavom zbog zdr. problema. Kad netko nepoznat dođe k nama ne prepozaje im među drugima.Smatram to uspjehom!
ONO što je meni najvažnije. Iskreni smo jedni prema drugima, ocjene su javne, provjere najavljene, postoji i nagrada,a ne samo kazna; boravak u školi nam je svima zadovoljstvo....
Evo, upravo pakiram magnete u obliku pisanica(gips) koje su napravili i oslikali, a ja preuzela ostali dio posla.
Neće biti većeg veselja danas od tih malih darova.

virgo, dolazim gledati tvoju pasiju . ovo što si napisala - bazira se većim dijelom na tvojim osobnim iskustvima (pa ću uzeti faktor subjektivnosti u obzir ).

ja neću gušiti server , i osvrnut ću se samo na jednu stvar: "induciranje stresa". onom tko bi moje dijete za kaznu poslao stajati u kutu - zavrnula bih vrat kao piletu (i bez ptičje gripe).

naravno da su moja - subjektivna, prekrasna, frustracija lišena, ali izgleda vrlo "obsolete" iskustva... a ovo sa zavrtanjem..nije li to još subjektivnije, da ne kažem strasnije?

[anki]

samo malo ispravka i djeca sa AD/HD se nekad ne mogu koncetrirati a kada se koncetriraju to traje satima. Ne pišem ovo zbog tvog djeteta nego samo informativno da netko ne bi povezao ako mu se dijete može dugo kon cetrirati da to automatski isključuje AD/HD.

sad si me prestrašila
sad bum otvorila topic o radionicama. hvala još jednom

[anki]

Gle, ja svakom dijetetu pristupam individualno.
i ovih dana radimo na tome da se izražava stripom, ne smije me pitati nego mora nacrtati.

:D ovo mi se strašno sviđa! predložit ću to našoj učiteljici! on voli crtati pa možda to dobro prihvati!
što se tiče knjiga i stripova; imaš neke konkretne naslove za preporučiti? ti mu zadaješ kaj da čita ili on sam bira? poslije to prokomentirate, propitaš ga, treba ti prepričati...?