Moj M. kreće za 1,5 godinu u školu i ta tema me sve više zaokuplja, tim više što me moj M. podsjeća na Ankinog malog.

Što očekujem od škole i učiteljice? Očekujem suradnju s djetetom i sa mnom. Očekujem da učiteljica prepozna moje nadprosječno inteligentno dijete, njegovu zapravo kooperativnost i poštivanje stvarnih autoriteta. Pitam se kako razgovara ova učiteljica s djecom, kad roditelje tako otpili. Moj sin na takvu bahatost ne bi šutio i ne bi se povukao nego bi reagirao i onda bi on ispao bezobrazan. U vrtiću je imao problema s jednom tetom koja je bila bezobrazna prema djeci (i prema roditeljima) - rekao mi je "da se ona smije samo tetama, a s djecom je gruba". Djeca to vide i reagiraju. Tako je i u školi - mislim da djeca trebaju poštivati starije, ali to poštovanje treba i zaslužiti i uzvratiti. I sama sam radila dugo u prosvjeti (na sveučilištu). Naravno da sam itekako primjećivala da je znanje s kojim dolaze iz srednje škole sve lošije, ali nisam imala problema sa studentima, jer sam im pokazivala poštovanje i želju da im prenesem svoje znanje i oni su tako meni i uzvraćali.

Djecu odgajaju prije svega roditelji, slažem se s tim. Ali se ne slažem da se djecu koja su temperamentnija odmah etiketira kao zločestu. Ne sviđa mi se kad dobro prolaze samo djeca koja su po prirodi mirna, pa čak mogu biti i tupa, ali oni su OK, jer mirno sjede. Poznavajući mog sina, mislim da dobra učiteljica može s njim čuda radit i da on može bit duša razreda, ali ako ga se počne etiketirati čim dođe u školu, onda će doista i postati zločest.

Kao prosvjetni radnik (bivši) mogu reći da učiteljica nije spikerica na radiju koja treba izgovorit svoj tekst i ić doma. Ona radi s ljudima i mora znat radit s ljudima. Ako učiteljica ne zna stvoriti takvu atmosferu da okupi djecu oko sadržaja koji se obrađuje onda ona ne zna radit svoj posao. Primjer: moj M. je krenuo u muzičku školu ove godine i strahovala sam da neće moći mirno sjediti, da neće slušati. A kad tamo, 60 minuta sjedi ko bubica, pjeva, slika, svira, sve radi što učiteljica kaže, a zašto? Zato što mu je zanimljivo i zato što ta učiteljica svojim mirnim načinom tako dobro zna održavati disciplinu i zainteresiranost djece bez ikakvih problema. Što ima loše u tome da učiteljica kaže djetetu: Molim te, sjedni na svoje mjesto/ pogledaj ovo/ pročitaj nam ovo/ što ti misliš o tome/ itd. Pa njezin je posao da stvara radnu atmosferu i iskorištava potencijal SVAKOG djeteta. Kad čujem za ovakve učiteljice kao što je ima Ankin sin kosa mi se diže na glavi i pomišljam si da ona zapravo u učenicima odgaja nepoštovanje prema samoj sebi i prema ostalim učiteljima i profesorima koje će ta djeca kasnije imati.
A uz malo dobre volje i suradnje između škole, djeteta i roditelja sve može biti mnogo bolje.