U cijeloj ovoj priči postoje dvije strane i ne mislim stati niti na jednu.
Ali....
Primjetno je da danas ljudi misle da rješavaju problem ako se požale na nekom od foruma, pročitaju knjigu tipa selfhelpa ili nešto što pomalo ide prema žutilu(dodatak u Teni, Gloriji ili...), najbolji su oni koji uspoređuju nešto s imaginarnom zemljom....tamo negdje na zapadu...
Pa, eto tako, ja sam bila tamo negdje na zapadu.
Točnije Nizozemskoj, Njemačkoj i Italiji.
I što više radim u hrv.školi to sam zadovoljnija učenicima,znanjem i načinom rada.Zar je tako teško povjerovati da ima učitelja koji vole svoju djecu i razred?!
Nezadovoljna sam smještajem, žutilom u svakom pogledu, načinom kojim se ljudi odnose prema meni.
Ali to je stav opće kulture.(i ne raspravlja mi se o tome)
Uglavnom, osobi koja je započela ovaj topic....neka dočeka učiteljicu jedan dan poslije nastave. Neka bude uporna.
Ako to znači uzeti i 30 minuta pauze na poslu, mislim da je dijete toliko zaslužilo.
Zajedno neka pokušaju naći način kako da taj učenik funkcionira unutar jedne skupine djece(tj.razreda).
Moja preporuka mami je da si zapiše sve što je muči i neka pročita učiteljici.
Jer iz vlastitog iskustva znam da se roditelji zalijepe za neki podatak ili riječ i onda uglavnom ne znaju što bi pitali ili tražili.
Dakle, za polemiku je potrebno dvoje. 8)
A svi naši smjalići i slanje podrške mami ništa u stvarnosti neće pomoći oko djeteta. Dijete nije slovo na tastaruri već živo biće i zato draga mama....torbu na leđa i s đakom u školu.
____________________________________
Nama(kćer i ja) kad razgovor nije pomogao, preselile smo se u drugu školu. Bez puno prljavog veša. I baš nikada princezi nisam rekla ružnu riječ o njenoj bivšoj učiteljici.
Sretno!