da, anki,
ponekad je život nepravedan, a ima djece , kao tvoje i moje, koji se trude i očekuju neku pohvalu, smješak, samo malo više pažnje ili malo drugačijeg pristupa. Ne znam da li razgovarala sa psihologom u školi, ne zbog djeteta toliko, koliko da joj daš do znanja da nisi baš zadovoljna pristupom. Probaj, jer oni međusobno su dužni komunicirati.
Najlakše je dijete ožigosati na početku odrastanja, ubiti ga u pojam, a onda .....krivi su roditelji i odgoj.