Pročitala sam većinu vaših postova i osjećam potrebu da vam kažem kako to izgleda iz druge perspektive. Moja M. je daleko od mirnog djeteta: brbljava je, zaboravna, ali u školi nema problema. No, s njom je u razredu jedan dječak koji radi većino ovog što ste opisale da vaši klinci rade+dodatno vrijeđanje drugih učenika (i njihovih roditelja!!!), pljuvanje, maltretiranje svih oko sebe.... Učiteljica pokušava što god može, zove roditelje u školu, šalje dijete psihologu na razgovor samo kad je nužno, a ostalo nekako rješava sama.... U razredu je i dvoje djece s disleksijom koji traže dodatan trud, barem troje koji su prenapredni za 3. razred....ni jednom od te djece učiteljica se ne može posvetiti jer svaki dan "vodi rat" s tim dječakom. Osobno me to ne bi tako zanimalo i ne bih pridavala pažnju da mi M. nije počela govoriti kako im "svaki put propadne sat jer je učiteljica opet imala posla s "ime malog":". Dijete je zbog toga frustrirano, kaže kako već oni u razredu smišljaju što da naprave. E, sad, poanta: vidjela sam roditelje tog dječaka u više navrata, čak i sjedila s njima na kavi nekoliko puta. Dijete je radilo scene, izazivalo sve nas prisute, dovodilo drugu djecu u opasnost gađajući ih kestenjem....Mama se slatko nasmijala i rekla kako je, eto, živahan i kako je i sama bila takva kao mala. Hm...njoj je to simpatično, a ostalih 28 učenika u razredu je frustrirano i zakinuto za pažnju učiteljice. Hoću reći to da je svako takvo ponašanje očito tolerirano u kući i ništa nije napravljeno da se to promijeni. Naravno da sa 8-9 godina stvari prijeđu svaku mjeru. Što će biti dalje s takvom djecom? Imamo i takav primjer: dječak koji je bio sličnog ponašanja danas, u 6. razredu, krade, pije sa starijim dečkima, puši od 4. razreda.....tata i mama su se također smješkali kad je bilo manjih problema. Danas im je kriv školski sustav jer imaju problema s djetetom. Sa svima koji su ustvrdili da se odgoj nosi od kuće skoro u potpunosti se slažem. Naravno da postoje i propusti učitelja: svi ljudi ponekad griješe. Uvjerena sam u jedno: ako se djetetu netko zaista posveti, ukazuje mu od početka na dobre i loše postupke, trudi se nagrađivati dobro, a kažnjavati loše (pri tom naravno ne mislim na udarce!) ne može se dogoditi da se s vremenom stvara od njega biće koje će maltretirati sve oko sebe i biti neprimjerenog ponašanja. Slobodno me osuđujte zbog ovog, ali-ako djetetu nije dijagnosticiran poremećaj u ponašanju ili ne nosi bilo kakvu drugu dijagnozu za njegovo ponašanje odgovorni su roditelji. Djeca, naime, kreću u školu sa 6-7 godina. Što se radilo prije? Tko ih je odgajao? Eto, ovo je priča s druge strane. Sad moram objasniti kćeri što znači riječ "prostitutka" jer ju je upravo tim izrazom počastio mali nasilnik. Njegova mama kaže: "Ma, nije on ozbiljno mislio,hahahaha!!!". Da, baš je smiješno.