mim, možda nisi čitala sve, a i ja sam vjerojatno zbrkano pisala
ne mislim ja da je on idealan, a da je učiteljica loša. da se razumijemo, on je užasno zahtjevno dijete! ne samo da nema mira nego stalno traži pažnju. i meni je jasno da on nije u školi 1na1 nego da je njih 20 u razredu i da svi zaslužuju jednaku dozu pažnje. k tome još u razredu imaju jedno dijete koje ne govori hrvatski i jednog dečka sa dijagnozom hipreaktivnosti koji stvara slične probleme kakve ti opisuješ.
naš sin je jedino dijete u široj obitelji i uvijek je imao svu pažnju; moram priznati da i nama, koliko god ga volimo, zna biti jako naporno s njim.
ja sam itekako svjesna da postoji problem, da je problem u njemu (i nama) i htjela bi to riješiti. kod učiteljice me konkretno smeta to kaj ne želi baš surađivati. bilo bi mi draže da me pozove na razgovor i kaže: čini mi se da vaše dijete ima taj i taj problem, dajte probajte s njim otići na savjetovanja, na neke radionice....i da onda sljedeći put prokomentira napredak ili stagnaciju u ponašanju. kad sam joj rekla da ćemo ići kod psihologa, onda je rekla da pretjerujemo i da ona misli da to nije potrebno; a da uostalom imamo psihologicu i u školi pa da će ona malo porazgovarati s njom. drugi tjedan ju pitam je li razgovarala s psih. ili da li je poslala maloga na razgovor, ona veli da nije jer nije napravio ništa groznoga.... :/
u dogovoru s učiteljicom malom smo zabranili da slavi rođendan dok se ne popravi i zamolili smo je da nam svaki dan napiše rečenicu dvije o njegovom ponašanju kako bi to doma mogli prokomentirati (jer on sve zaboravi). u dva tjedna nije napisala niti riječ. kad sam je pitala zašto, rekla je da je zaboravila, a da je i ova kazna s rođendanom stvarno možda bila malo previše...onda sam pukla i zderala se na nju da stvarno mislim da nije fer jer ako ja tako jako kaznim dijete onda očekujem od nje barem toliko suradnje da napiše rečenicu dvije. to je klapalo dva tjedna, sad opet ništa. pa kaj to traži toliko vremena?

velim, svjesni smo mi problema i trebamo jaaako puno raditi; on mora shvatiti da ne može uvijek biti u centru pažnje; samo isto tako mislim da je za potpuno rješenje problema potrebna suradnja svih koji sudjeluju u životu djeteta; dakle to se ne odnosi samo na nas koji smo tu najbitniji i na učiteljicu koja također ima veliku ulogu, nego i na bake, dede, tete i ostale kod kojih zna biti neko duže vrijeme. džaba nam sve kad on ode na vikend kod bake i dede i vrati se ko centar svijeta, legne se na trosjed i veli skinite me i donesite mi nekaj za piti :/

a što se tice aktivnosti, ima ih i previše; ni ja više ne mogu pratiti taj tempo! ali trudimo se, nek sam odluči od čega će odustati....


a što se tiče vašeg problema, ja mislim da bi trebali pokrenuti tu temu na roditeljskom ili čak sazvati jedan roditeljski samo zbog tog dečka. dok njegovi mama i tata ne shvate da imaju problem, mali se sigurno neće popraviti! jako je žalosno čitati takve reakcije roditelja. ja bi propala u zemlju da mi neka mama dođe i kaže da je moj mali njenoj kćeri rekao da je prostitutka! ne bi mi palo na pamet da se smijem i branim ga.
a šta školski psiholog kaže na sve to?