čitam mimine i ankine napise, i iskreno suosjećam sa ankom, jer i sama imam slično dijete.
Anka, to su jednostavno drugačiji klinci, i svaki rezred ih ima, i mi smo ih imali , barem jednoga. Imaju sreću što imaju odgovorne roditelje.
ljuti me što se olako krivnja za njihovo ponašanje uvijek predbacuje na roditelje, i moj mali psuje djevojčicama, i narvno da djelujem u času. Zašto ? Ne znam , neka mi odgovori netko tko zna, zato što žele se osjećati odraslima, jer čuju sa strane, u obitelji, u školi, i baš im je guba, a ni sami ne znaju što te teške riječi znače puno puta.
Roditelji koji okreću glavu, i te kako su odgovorni, meni nije ugodno kad se takve situacije dogode, ali zahtijevam da se dijete ispriča za svaku nepravdu učinjenoj drugoj djeci.
Roditelj koji nema življe i teško odgojivo dijete teško će razumjeti i dijete i roditelje.
Iz mimine priče, definitvno problem treba riješiti, u dogovoru sa učiteljicom, napraviteprvi korak, netko mora.

Trošim silnu energiju u odgoju svoje djece, i ne sviđa mi se kad mi se natukne da je dijete neodgojene. Istina, nitko mi to nije direktno rekao,ali....

U globalu, moje je dijete kao i svako drugo, neiskvareno, iskreno, malo viže osjećajno, impulzivno, al to nikome ne daje pravo da ga se degradira.