da, teško je razumjeti "drugačije" dijete; teško se saživjeti s problemom dok te direktno ne pogodi :/
kod našeg malog u razredu ima jedna curica koja je strašno emotivna. ona plače doslovce ako ju netko krivo pogleda. često se družimo s njenim roditeljima koji su sušta suprotnost njoj; druželjubivi, otvoreni, brbljavi, borbeni....a ona, ko mimozica. i imaju strašnih problema s njom; zna se desiti da cijelo popodne neutješno plače jer joj npr. učiteljica nije pregledala zadaću...nama je to u početku bilo jako čudno, mislili smo da je razmažena, da su je tak odgojili...ali ne, ona je jednostavno takva! s njom se mora malo pažljivije postupati i onda je sve super. meni je to isto u početku bilo teško za razumjeti jer je moje dijete sasvim drukčije; mislila sam si: o Bože, tako mirna i dobra curica, a oni misle da imaju problem....a oni se čude nama kak je naš mali super jer se zna izboriti za sebe....i tak se mi uzajamno čudimo