Moje iskustvo je isto kao cvijetino. Ponekad ne možeš bez kazne, ali one doista ne odgajaju djecu. Više su znak naše slabosti u tom trenutku, kada nemamo boljeg rješenja. Koksy, tvoje dijete je malo - ljuti se na način malog djeteta, a ti pokušaj, koliko ti je to moguće u trenutku da se i tako ne ljutiš. Nemoj se dati uhvatiti u shemu "dva ovna na brvnu". Kada se odnos počne razvijati u tom smjeru onda se sve svodi na to nadmetanja, a o samoj stvari od koje je sve počelo više se ne razmišlja. Tako dječji otpor raste, a odgojna pouka izostaje. Nemoj dopustiti da dijete na tebe pljuje, ali to pokušaj riješiti drugačije, možda tako da ti odeš.

Kad primjenjujem kazne, one su više posljedica - ako nisi napravio zadaće ne možeš gledati TV, jer zabava dolazi nakon posla i sl. Nastojim da te "kazne" ili što već jesu budu racionalne, ne neka moja trenutačna reakcija - takve ih djeca prihvaćaju i bolje na njih reagiraju.

Cvijeto, i moji mene tako utišavaju. To deranje je zapravo znak moje nemoći - ne znam kaj bi, pa se derem.