U biti se slažem sa svime dosad rečenim, počevši od toga da je to reakcija na brata (govorim tako ne iz vlastitog iskustva, nego zato jer mi se čini logično, odmah sam to pomislila kad sam vidjela tvoj prvi post). Međutim, mislim da ima nešto i u tome da je u tim godinamakoksy prvotno napisa
, jer se i moj ponaša vrlo slično u zadnje vrijeme, te sam u nekoliko navrata osjetila istu tu nemoć koju osjećaš ti.
Ono što mi je upalo u oko sam izdvojila i boldala da ti kažem da ja ne bih na tvom mjestu to rekla na taj način-to što radi (ma koliko god ti htjela i mogla imati razumijevanja) je ružno ponašanje. Ja bih mu to i rekla baš tim riječima "Ne, to je ružno, ne smiješ to raditi", ljubavi je riječ kojom mu se obraćam kad je sve kako treba.
Čini mi se da je ustvari kontraproduktivno ponašati se prema djetetu na isti način bilo ono "dobro" ili "zločesto", tj. koristiti baš iste riječi, mislim da baš time možemo zbuniti dijete. Jasna mi je potreba razlučiti dječje ponašanje od djeteta samog (ili, da budem točnija, jasna mi je ta teorija, ali se s njom ne slažem), ali nikad mi se nije sviđala ni ona ideja da se tantrume treba hendlati zagrljajima i tome slično.
Kad se ponaša loše, razumjet ću u sebi uzrok, ali ne moram ga zbog toga gladiti po glavi, nego mu nedvosmisleno dati do znanja da je to loše i doviđenja.
Ovo drugo je identično kod mog i za to ti samo mogu poslatijer znam kako se tada osjećaš, a rješenja nemam ni ja.
A zadnje i najvažnije, ovo što si napisala je sigurno tako, ali moraš i ti osjećati da je to zaista tako, pa će ti biti lakše, bit ćeš skuliranija što će sigurno i on primijetiti i pozitivno reagirati.
Ustvari, potpisujem Martu
 |
|||
Odgovori s citatom