Citiraj vissnja prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam pokusala sa brojanjem do tri, zavrsavalo se uglavnom tako da ona nastavlja da broji dalje, strasno ju je to zabavljalo. Pa je to onda eskaliralo dotle da me molila: mama broj do sedam, molim te.... ili ajde sad do pet a ja cu da bezim!

Kod nas pohvale i ljubaznost pale. Znaci kad posle cetrdesetpetog "obuci se" dreknem ili zapretim, zavrsava tako da je oblacim a ona se otima i bezi. Ali kad kazem mirno i tiho: ocekujem od tebe da se obuces odmah zato sto.... uglavnom ce se obuci.

I kod nas, da predupredimo ispade, jako pali hvaljenje. Npr uvece joj kazem: jako sam ponosna na tebe zato sto si danas.... Ili kad resimo bez svadje situaciju u dvoristu kazem da sam ponosna na nju jer je tako dobra sa svojim prijateljima. Ona tada bukvalno procveta
I moj voli pohvalu i ljepše reagira na mirnoću, nego na urlanje, ali kad smo imali fazu "brojanja", to je bilo u krajnjoj nuždi.
Bilo je, brojim do 3, a ti moraš bla, bla, bla,... Onda on blijedo gleda, a ja ponovim brojim do 3, a ti moraš,... ILI ću,...
Tu sad slijedi ozbiljna "kazna".
Nakon što je prvi put iskusio da nakon 3 stvarno slijedi ozbiljna kazna, više nije čekao da dođem do 3.