Dakle, dobro je sto oboje, Sears i Aldort (i mnogi drugi) polaze od uvjerenja da djeca nista sto nama smeta ne rade iz zlocestoce i namjere da nama naude, vec iz razloga sto su jednostavno djeca i vole istrazivati i ispipavati terene, reakcije, posljedice ili su jako zbunjena ili nesretna.
Discipliniranje dr. Searsa se temelji na time-out metodi, odvajanja djeteta na neko "mirno" mjesto u trajanju od onoliko minuta koliko dijete ima godina i zahtijevanja da se dijete smiri na tom mjestu. Ponekad, kad dijete radi nered, ono to radi upravo zato jer se osjeca (emotivno ili nekako) izolirano i skrece paznju na sebe pa izoliranje ne ide lako vec na silu (jer samo uvecavamo ono sto je pravi problem djeteta)... ako fizicki prisilimo dijete da negdje sjedi i ne mrda, je li to nenasilan odgoj? (to je moje osobno razmisljanje nakon sto sam u neko doba prvog djeteta pocela uzasno lose osjecati s inzistiranjem na tajm autu i radije sebe slala u tajm aut da se umirim i smireno ishendlam situacije )

Drugo, cak i kod djece koja su fenomenalno suradljiva i u ovakvim situacijama (moja nisu), roditelj dobije jedino to da se nezeljeno ponasanje zaustavi. Takodjer, oni pisu da, ako dijete ne zeli sjediti u tajm autu, treba sjesti s njim i objasniti zasto sjedimo, bla, bla... moje je iskustvo da je bolje apsolutno NISTA ne pricati s djetetom, osobito ne objasnjavati zasto j eu kazni jer to izgleda (kod nas) jednako kao da na vatru lijevam benzin. Mi "odgajamo" pricom samo kad je dijete smireno, nakon sto je problematicna situacija gotova.
Dalje, kod udaranja npr. Searsi imaju "metodu" da se djetetu odlucno kaze "mi se ne udaramo, mi se grlimo" i onda se cvrsto zagrli dijete, ukoliko i dalje udara. Osobno, mislim da je udaranje dio razvojne faze i da ce proci jednako brzo s ovom metodom i bez nje, treba je izdrzati.

Aldortica ima jedan drugi sistem u kojem se u biti djeca ne kaznjavaju (ne discipliniraju), nego se uvazava situacija i njihovi osjecaji (negativni) vezani uz konkretnu situaciju) i ne ide za time da hendlanje situacije mora zaustaviti nezeljeno ponasanje silom, vec da uvazavanjem djecjih osjecaja, dijete samo pozeli razgovarati ili se umiri samom energijom koju roditelj salje potvrdjivanjem djetetovih osjecaja (ovo je moja slobodna interpretacija).
Takodjer, ona tvrdi da nasa potreba da neko „nepozeljno“ djetetovo ponasanje odmah prekinemo proizlazi iz nekog naseg starog uvjerenja ili drustveno prihvacenog uvjerenja kako se dijete mora ponasati.

Metoda se zove SALVE (koliko je i koraka u postupku) i ovo su, ukratko i u grubo koraci:
S - Silent Self-inquiry – prve misli koje vam padnu na pamet treba zadrzati za sebe i uzeti si minutu da ih analizirate odakle dolaze, zasto, mislite li doista bas to o svom djetetu i zelite li mu bas to reci. To su najcesce misli koje negiraju dijete i njegove osjecaje.
A - Attention on your child – preusmjerite paznju na dijete. Dajte sve od sebe da probate shvatiti djetetovu realnost i zasto radi to sto radi. (puno je lakse nego sto se cini kad citate)
L - Listen to what your child is saying or to what his actions may be indicating – jos malo promatrajte i probajte verbalizirati ono sto mislite da je problem. Ovo ce dati priliku djetetu da istrese iz sebe problem, rasplace se i tako oslobodi napetosti problema, a ako dijete ne govori, kroz vas govor osjetit ce da uvazavate problem, da ste ga prepoznali. Ovdje reakcija moze postati jos gora nego prije, obicno u obliku oslobadjajuceg placa.
V - Validate your child’s feelings and the needs he expresses without adding or dramatising - kad ste culi i prepoznali djetetov problem i verbalizirali ga, potvrdili ste djetetu da je vazno, da su njegovi osjecaji vazni i vrijedni. To stvara cvrstu vezu izmedju djeteta i roditelja.Dijete zna da je voljeno i prihvaceno sa svim svojim osjecajima, kakvi god bili.
E - Empower your child to resolve his own upset by getting out of his way and trusting him – nemojte zuriti rijesiti problem za dijete, do ovog koraka najcesce dijete samo pronadje rjesenje svog problema ili sam osjecaj da su njegovi osjecaji potvrdjeni kao vazni, dovoljan je da dijete preusmjeri paznju na nesto drugo.

Ova druga metoda se cini komplicirana i preduga, ali u stvari uopce nije, jednom kad si je malo poslozite. I odlicno funkcionira, cak i kod puno vece djece. Ja s njom nisam uspjela rijesiti jedino neprestano mlacenje i fizicko obracunavanje izmedju mojih dvoje. Ali, za to mi pomaze Juul.