 |
|||
Sirius ma naravno
moja razmišljanaj se uopće ne odnose na konkretni slučaj
samo razmišljam koliko smo mi sami sebi u stanju zakomplicirati živote
I da, nostalgična sam za vremenom kad sam slavila svoje rođendane
jer je bilo toliko lako i jednosatvno, zapravo lijepo, vrlo lijepp
pozoveš ekipu dan ranije, mama napravi sendviće sa čajnom i krastavcima, napravi bokal soka, doda vrećicu štapića i voila!
uz neizostavnu tortu od oraha
I svi ti roćkasi su bili genijalni...
danas smo došli do toga da radimo pripreme 10 dana ranije, ako rezerviraš neko posebno mjesto gdje je navala i puuuuno ranije
pa odaberi pozivnice, pa možda home- made pozivnice, to je in...
pa paše li stolnjak uz balone i tanjuriće
paše li pokrivka na torti uz pribor za jelo,
treba li balon vamo il tamo
mogu li dečki piti iz case na winxice, te je li jedna torta dovoljna, što će mame koje dovedu djecu
tzreba li prirodni sok ili je dozvoljan Coca-Cola
ajme meni, ajme meni
pa onda koliko će ih biti, koga zvati, koga ne zvati, te cijelu vrtićku grupu, te cijeli razred
ma možete reći što hoćete ali meni sve to generalno nije normalno
laptop me zeza, sorry na tipfelerima...
Meni je ovo sada baš lijepo, a rođendani u mom djetinjstvu su mi bili bezvezni i dosadni.
Meni je ovo sad prerjerivanje. Nit su vise rodjendani nešto posebno, a ni pokloni. Jer kad idu na rođendan najmanje 2x mjesecno, bome ne kupujem nista ekstra.
A vec su sve rodjendaonice obisli, znaju gdje ce se čega igrati...
Mi i sada slavimo "po starinski". Neka se nitko ne uvrijedi, ali ja padam u nesvijest kada čitam o animatorima, pozivnicama, razmišljanjima što s djecom i slično. Hrana, piće i torta su tu, igračke su tu, pa se zabavite kako znate. To je moj moto. Ok, razumijem da nisu svi isti, ali evo, ja tako razmišljam. I uvijek ispadne super.
Što se tiče pozivanja braće i sestara, meni nije bed, jer imam prostranu kuću i vrt, i sasvim mi je svejedno hoće li upasti koje dijete viška.
Ali, razumijem roditelje koji žive u malim stanovima ili organiziraju rođendane u igraonicama. Onda sigurno nije isto hoće li ti doći 10 ili 15 djece. Meni čak ne bi smetao taj 13godišnjak koji si sprema košulju za rođendan 3godišnjakinje (eventualno bih se zabrinula da se radi o mom 13godišnjaku), koliko bi mi smetao nedostatak prostora i skučeni financijski okviri.
Meni je nezamislivo pustiti 10-15 djece u stanu bez isplanirane zabave - a obzirom da sama nisam sposobna voditi zabavu onda mi je normalno da angažiram animatore.
Zapravo sam na to mislila kad sam rekla da su mi sadašnji rođendani lijepi, lijepo mi je kad se netko potrudi oko zabave, isplanira, malo uredi stan, isplanira aktivnosti.
Riskiram da ispadnem nemajka, ali sad sam se sjetila da smo mm i ja jedne godine totalno zaboravili da nam je djetetu rođendan za par danaEto, to je dobra strana slavljenja rođendana po starinski, nema puno kerefeka, pa sve možeš organizirati dan ranije, u slučaju da zaboraviš
xrehab prvotno napisa
ne mogu to ni zamisliti.
i mi slavimo s čajnom i krastavcima, osim ovog rođendana od m, kad sam i topik otvorila
meni su naši dječji rođendani bili prelijepi.
proljeće, u parku djeca, u stanu odrasli.
zadnji rođendan je j slavio sam, nas je deložirao iz stana, a m je zvala 15 djece i srećom sam imala isplanirane igre jer bi inače bila katastrofa.
i tako, flopi, poanta ti je u tome da nisi više dijete pa ti ni rođendani nisu više genijalni
Mi cemo za par tjedana slaviti doma. Max 10 sestogodisnjaka, soba puna igracaka, par pripremljenih igara i nek se druze. Ne dam min 100 eura na rodjendan + kavu s roditeljima.
Gle i meni bi bilo super da sam pametnije rađala...x
ne mogu to ni zamisliti.
i mi slavimo s čajnom i krastavcima, osim ovog rođendana od m, kad sam i topik otvorila
meni su naši dječji rođendani bili prelijepi.
proljeće, u parku djeca, u stanu odrasli.
zadnji rođendan je j slavio sam, nas je deložirao iz stana, a m je zvala 15 djece i srećom sam imala isplanirane igre jer bi inače bila katastrofa.
i tako, flopi, poanta ti je u tome da nisi više dijete pa ti ni rođendani nisu više genijalni
Ali, jedan je u 1. mjesecu a druga dva u 3., mislim da bi me roditelji verbalno a možda i nekako drukčije linčovali da organiziram rođendan na otvorenom.
Jedno dijete mi još uvijek ima traume jer sam zabranila da zove prijatelje na paintball u šumi.
Ja bih čak platila tu rođendaonicu i odvela roditelje na kavu, samo radi nereda koji ostane u kući. Ali, kad sam to predložila prvorođencu, glatko je odbio. Njemu su njegovi rođendani super, svi se zatvore u njegovu sobu i harače. Pa neka, meni je najbitnije da prođe onako kako bi on to volio.
Posljednje uređivanje od rehab : 18.01.2015. at 10:24
Joj, meni su dvoje mlađe djece ljetna djeca i neusporedivo mi je teže organizirati rođendane. Svi su na moru pa je teško skupiti ekipu, organiziramo roštilj u vrtu, onda nam postane prevruće pa se selimo u kuću, jedne godine je prijetila kiša, pa smo preselili stol u garažu, na kraju kiša nije pala a svi smo se skuhali u garaži, itd.Gle i meni bi bilo super da sam pametnije rađala...
Ali, jedan je u 1. mjesecu a druga dva u 3., mislim da bi me roditelji verbalno a možda i nekako drukčije linčovali da organiziram rođendan na otvorenom.
Jedno dijete mi još uvijek ima traume jer sam zabranila da zove prijatelje na paintball u šumi.
Zimi barem znaš da nema mrdanja iz kuće, narežeš suhomesnatih proizvoda i sira, malo torte i slatkiša i to je to.
Znam da mogu tako napraviti i ljeti, ali nekako nam je glupo ne iskoristiti vrt i priliku za roštiljanje.
Nisu ni sva djeca ista.
Kod moje starije u razredu ekipa jednostavno ne funkcionira zajedno (malo ih je u razredu pa se to ne izgubi). To su dobra i pristojna djeca, ali imaju različite interese i želje i bar jednoj je prijedlog "toootalno beeezveezeeee" što uništi cijelu ekipu i ako nema u blizini nekoga tipa animatorica tko će spasiti trenutak i pokrenuti akciju (u koju će se ipak svi priključiti) rođendan je propao ...
Trenutno nam super prolaze sve vrste sportskih rođendana (paintball, gimnastički, ...), tu ne stignu filozofirati
Dođoh samo potpisati Flopicu
SVAKI njen post.
I Rehab.
Plesna škola, zagarantirani uspijeh i za par godina zaredom
I još platiš 1, a dobiš 2, ročkasa
Daj link ako je u Zagrebu.Plesna škola, zagarantirani uspijeh i za par godina zaredom
I još platiš 1, a dobiš 2, ročkasa
pa to samo na forumu izgleda komplicirano jer ovdje svatko piše svoje iskustvo ili viđenje nečega što će tek u budućnosti iskusiti a onda će možda i promijeniti mišljenje
Moja slavi od 5 godine rođendane s vrtićkom a kasnije sa školskom djecom i bilo je raznih kombinacija od igraonica do zadnje vrijeme kućnih rođendana i iako je ljetno dijete pa mora slaviti unaprijed ili naknadno nitko od nas nije pod stresom zbog toga.
Posljednje uređivanje od larmama : 18.01.2015. at 11:46
u pripremama je čar
još da mi je lijepog vremena i dvorišnih dekoracija, igara tipa,
, ...
Baš tako, meni je pripremanje rođendana za dijete zabava, a ne stres.
Ja sam se ove godine bas zamislila gdje da organizujemo rodjendan za sina. Sa 11 godina su preveliki za igraonice. U nasem gradicu postoje dvije, ali sadrzaji koje nude ipak su za manju djecu. Kino ne radi svakodnevno, pa je i ta opcija otpala. Vidim da su roditelji djece ovog uzrasta poceli obiljezavati djeci rodjendane u kafe-picerijama, u dnevnom terminu rezervisu 2-3 stola, gdje slavljenik i drustvo pojedu picu, kolac/tortu i popiju pice, dok jedan od roditelja ispija kaficu malo dalje od njih. Ova varijanta mi opet preozbiljna, tesko mi ugoditi. E, onda mi je pala na pamet ideja da im obezbjedimo mjesto u jednom lokalu koji drze nasi frendovi, a od sadrzaja nude sony (×2), stoni fudbal, pikado, bilijar i pice. Osoblje je obezbijedilo lokal samo za njih u periodu od dva sata, popili su picence, ja donijela tortu, MM bio sa njima i milina. Decki su se odusevili a trosak pica, zetona i torte bio je oko 40€. Rodjendan je proglasen najboljim ikad.
Nije u Zagrebu, ali de se raspitaj, mora biti sigurno. Ovdje kod nas plaćamo paušalno, jedna cijena do 15 djece, malo druga za više djece, ima bar za odrasle, sokovi su za djecu uključeni u cijenu, sami donesemo torte, kolače, gricklaice, sendviće i to je to, muzika po volji, pa na kraju i odrasli zaplešu. U cijenu je uključen i program za djecu, učitelj plesa koji radi kao koreografiju sa djecom paih na kraju snimamo, slikamo, ali uglavnom na kraju niš od toga, uglavnom se svede na tancanje svih po volji i dobru jurnjavu, a šta malim klincima i treba više od toga . A ovi veći tinejđeri si sami naprave zabavu tamo, glavno samo da ih nitko od odraslih ne diraDaj link ako je u Zagrebu.
Olja meni to baš super zvuči!
meni nijeu pripremama je čar
još da mi je lijepog vremena i dvorišnih dekoracija, igara tipa
meni je čar samo da se djeca zabave, da budu sretni, zadovoljni, radosni
a to bude bez obzira na dezen balona I dezen salveta
njima treba sasmo igre I skoro pa vise ničega
streno mi je to
što će im animatori
čuj, djeci trebaju neki ljudi da ih animiraju?
padam u nesvijest
ako djeci trebaju ljudi koji će ih organizirati da se igraju i druže ja se ne mogu ne zapitati kuda ode ovaj svijet....
ne trebaju djeci animatori nego roditeljima netko drugi ko će vodit brigu o toj hrpi djece. Meni je to skroz ok
Kad smo kod stresa - B je rođen u jesen i uvijek nam j ebilo krivo što ne može vani (imamo mali stan ali dosta dvorišta za proslavu). Onda se F rodila krajem svibnja, super, roćkasi u dvorištu! Nema većeg stresa nego svakog njezinog rođendana pratit prognozu, pljuskove i razmišljat kako ćeš tu hrpu djece i odraslih pogurat u stan ako krenu kiše...a krenu. Sva sreca da se prošle godine u zadnji čas odlučila za igraonicu jer je na dan fešte bio potop...
FLopica, stvarno ne kužim zašto padaš u nesvijest od toga, kako drugi slave rođendane svoje ili svoje djece.
Pa nitko tebe ne tjera da radiš tako.
Mislim, sto ljudi sto ćudi.
Sad bi netko tko želi pozvati 25 ili 35 djece trebao razmišljati da li će se to svirati Ani ili Peri.
I obrnuto, onaj koji zove 6 djece, sigurno ne razmišlja o tome sto mu susjed misli.
Valjda ljudi imaju svoje razloge i pravo da slave kako hoće.
Pa djeca i jesu sretna zbog balona i dezena salveta i pozivnica ... pogotovo ako su sudjelovala u pripremama, sami pisali/crtali pozivnice ...
Jedan od najvažnijih dijelova ročkasa je upravo podjela pozivnica u razredu, to ne smije izostati.
Jednom sam pokušala preuzeti taj dio na sebe da mejlom obavijestim roditelje kako bi bila sigurna da je informacija došla do roditelja, međutim brzo sam bila spriječena ...
Sva ponosna ispisije tisuću-i-jednu pozivnicu, prebrojava, provjerava, ...
Pa flopice, pokušaj staviti 10-15 desetogodišnjaka u 30-ak kvadrata pa onda reci treba li im organizirati igru ili ne.
Ja bih rekla da itekako treba, jer inače možeš očekivati kaos. Ne radi se tu o 2-3 djece koja se mogu sama zaigrati.
(a bome i za 2-3 ponekad treba usmjeriti igru jer se otme kontroli)
I evo - moju kćer veseli da joj salvete i čaše i tanjuri imaju isti dezen, veseli se ukrasiti stan, sama radi ukrase i kiti, i zašto bi to bilo loše ili bezveze. Stvarno ne vidim što je tu tako čudno, pa svi volimo urediti i lijepo servirati za goste, pa valjda i razmisliti kako će se gosti zabaviti. I kad sam ja bila dijete, u tim tako slavljenim i hvaljenim starim vremenima smo se za rođendan isto trudili lijepo servirati i urediti stan.
moja je za kućni rođendan sama napravila popis igara, tako da je prvih par sati dok su još bili svi ali bilo ih je puno, bio organiziran od njene strane, moj je zadatak bio tehnička podrška i da pripazim da stvari ne izmaknu kontroli.
Bravo,svaka cast! Jeli ti ide u skolu i jesi li ti prekinula taj neki obicaj da se zove cijeli razred?
Stekla sam dojam da je to sada postala neka norma,i da se to radi eto,jer svi pozivaju...
Moja je mala prije par mjeseci pozvana u neku skolicu stranih jezika na vrticki rodjendan, dobila sam dojam da nisu bili svi pozvani nego da je moju ova odabrala pa sam ju eto odvela, ali sam se iznenadila kad je vrata otvorila mama te curice koja je s jos jednom osobom ostala sama sa hrpom djece od 3 god na vise.... (a izgledalo je kao da je cijela vrticka skupina dosla) Svi su roditelji ostavili djecu, ja sam ostala zbunjena,nit me je broj telefona trazila pa sam na brzinu obavila spenzu i vratila se po nju za manje od uru vremena... vise je na takve rodjendane ne vodim (da ju moram ostavit bez nadzora) a nit planiram uzvracat poziv....
Stvarno nikad nema garancije,moja je rodjena u kolovozu i preklani smo u vrt izbacili frizider, sve okitili ...kad ono,nakon bice 20 dana suse u roku 2 sata nastupio opci potop sa gradom,nestalo je i struje....morala sam svih obavjestavat da ne otkazujemo unatoc nevremenu...sve sam na brzinu prebacila u kucu,imala preko 30 ljudi u dnevnom boravku i sve se na srecu dobro zavrsilo!
Seni,mislim da ljudi itekako razmisljaju sto drugi rade jer taj obicaj pozivanja cijelog razreda je valjda nastao od nekog kopiranja:aha,svi su zvali pa cu sad i ja....
Zamisli sad cijeli se razred izreda s rodjendanima,svi su se pozivali (valjda reda radi), i dodje na kraju i red na tvoje dijete.... tebi je to glupo i besmisleno,bacanje para whatever (nije cijeli razred djetetu prijatelj 100%) i onda sto,popustis da ti dijete ne bude crna ovca ili mu kazes da moze odabrati 10ak prijatelja?
ne mislim da bi itko trebao misliti hoće li se meni svidjeti kako organizira rođendan svojoj djeci
još manje mislim da trebam biti dio trenda i ravnati se prema tome
naravno da sam imala po 15- tak i vise djece doma i naravno da sam ih usmjerila i dala prijedloge
uopće ne vidim zašto bi mi za to itko trebao, ali to sam ja
moja razmišljanja se zapravo odnose na jednu drugu stvar
postavljam sama sebi pitanje kada je život postao tako brz, kompliciran, hektičan, užurban
kada su djeca izgubila svoju prirodnu težnju i vještinu da se zabavljaju, maštaju, plove u svijet igre
pa im moramo platiti animatora da bi se oni uspjeli zabaviti...
kad je postalo nedovoljno imati rođendan s tortom i sokićem, pregrštom zabavnih igara koje ne koštaju patre ni dinara a garantiraju dobar provod
mene ovo vrijeme gazi, ja to vidim
guše me trendovi, guši me to nadmetanje, to trošenje, to dob koje traži vise i vise i još vise, samo kupuj, troši, imaj..
zapravo sam ja na sasvim drugoj temi....
praksa "kolektivnih" slavlja je s naše strane prekinuta tako da smo složili sitne poklone za svu djecu u razredu, uključujući i učiteljicu i predavače drugih predmeta taj dan. svako dijete je dobilo mali paketić slatkiša POVODOM kikičinog rođendana, a dodatno su išle grickalice i sokovi za cijeli razred. i svi su bili sretni i zadovoljni. neka djeca su nakon toga rekla kako je red da se i kikici nešto pokloni, i poklonili su joj čovječe ne ljuti se...
ona se i dan danas toga rado sjeća, i kaže da joj je to bio najljepši rođendan s razredom. svi su bili uključeni, pa i oni koji su joj "zagorčavali" školske dane.
btw - prije otkaza sam sjedila u sobi s kolegicom koja je maltene kosu čupala zbog tih kolektivnih slavlja, ali ne želi biti prva koja će to prekinuti, iako ju to užasno opterećuje i vremenski i financijski.
Ovo su i moji radili - uvijek su trazili prigodno slavlje s razredom (do cetvrtog, poslije je to prestalo kad vise nije bilo uciteljice-moderatora), a svaki put sam morala raditi tombolu na kojoj je nagrada bila cd s djecjim pjesmicama. Bilo im je fora...praksa "kolektivnih" slavlja je s naše strane prekinuta tako da smo složili sitne poklone za svu djecu u razredu, uključujući i učiteljicu i predavače drugih predmeta taj dan. svako dijete je dobilo mali paketić slatkiša POVODOM kikičinog rođendana, a dodatno su išle grickalice i sokovi za cijeli razred. i svi su bili sretni i zadovoljni. neka djeca su nakon toga rekla kako je red da se i kikici nešto pokloni, i poklonili su joj čovječe ne ljuti se...
ona se i dan danas toga rado sjeća, i kaže da joj je to bio najljepši rođendan s razredom. svi su bili uključeni, pa i oni koji su joj "zagorčavali" školske dane.
btw - prije otkaza sam sjedila u sobi s kolegicom koja je maltene kosu čupala zbog tih kolektivnih slavlja, ali ne želi biti prva koja će to prekinuti, iako ju to užasno opterećuje i vremenski i financijski.
I da - slazem se da se ljudi cesto nepotrebno opterecuju time.
Djeca se nisu zaboravila igrati i ne treba im platiti animatora da ih zabavlja, nego ako se okupi 10-15 djece u nevelikom prostoru, to predstavlja ogroman potencijal za divljanje, i zato je vrlo uputno organizirati zabavu.
To uopće ne treba platiti ako se roditelj ili dijete osjećaju sposobni sami voditi takvu zabavu, ali ako se ne osjećaju (kao ja) - onda su vrlo sretni što postoje ljudi koji se time bave.
Kao što uostalom mnogi organiziraju rođendane u igraonicama a ne kod kuće jer im je tako jednostavnije, ili nemaju dovoljno prostora.
Stvarno ne razumijem da se baš proslava dječjeg rođendana, koja je jedna lijepa i vesela stvar, proglašava nekakvim silnim troškom i nadmetanjem . Kakav je to silni trošak, i kakvo je to nadmetanje?! Pozvati dva para prijatelja na večeru košta više nego organizirati dječji rođendan.
A što se tiče kolektivnog pozivanja, što je tu loše?!
Vjerojatno je svima jasno da uvijek ima djece koju skoro pa nitko ne zove na rođendane, pa su onda barem kod kolektivnog pozivanja ta djeca uključena.
Činilo mi se da su diskutantice ovdje većinom osjetljive na djecu, na primjeru dečka iz Deaedine priče.
Opet Xne mislim da bi itko trebao misliti hoće li se meni svidjeti kako organizira rođendan svojoj djeci
još manje mislim da trebam biti dio trenda i ravnati se prema tome
naravno da sam imala po 15- tak i vise djece doma i naravno da sam ih usmjerila i dala prijedloge
uopće ne vidim zašto bi mi za to itko trebao, ali to sam ja
moja razmišljanja se zapravo odnose na jednu drugu stvar
postavljam sama sebi pitanje kada je život postao tako brz, kompliciran, hektičan, užurban
kada su djeca izgubila svoju prirodnu težnju i vještinu da se zabavljaju, maštaju, plove u svijet igre
pa im moramo platiti animatora da bi se oni uspjeli zabaviti...
kad je postalo nedovoljno imati rođendan s tortom i sokićem, pregrštom zabavnih igara koje ne koštaju patre ni dinara a garantiraju dobar provod
mene ovo vrijeme gazi, ja to vidim
guše me trendovi, guši me to nadmetanje, to trošenje, to dob koje traži vise i vise i još vise, samo kupuj, troši, imaj..
zapravo sam ja na sasvim drugoj temi....
U biti dođem samo tebe potpisivati. ( kad iziđem iz svoje špilje i spojim se na vajfaj)
Znaš kad? Kad smo im gurnuli elektroniku u ruke
Moj sin je sad 4. razred, bio je po raznim rođendanima, i sa i bez animatora, i doma i po igraonicama, i kad se slavi doma, obično se zabava svede na igranje play stationa, mobitela, tableta i ostalih čudesa.
I nisu samo rođendani u pitanju - često ti dečki idu jedni kod drugih doma, ali zabava se sastoji isključivo u igranju igrica, ovakvih ili onakvih. Ne bave se ničim drugim. Ili ne znaju, ili ne žele.
Inače spadam u one kojima se ne da organizirati rođendane, dosad smo se nekako izvlačili od velikih proslava, od 10 rođendana, samo je zadnja dva slavio u igraonici i to zato jer je baš tako htio (inače - neš ti igraonice igrali su nogomet i graničara cijelo vrijeme, to su mogli raditi i na školskom igralištu zabadava i bez animatora). Ali imam dojam da sad već pomalo jenjava taj trend masovnih proslava, a i nema ih tako puno u razredu.
Ne ide, vrtičanci su to.
Nismo nikada zvali sve, osim zadnje Janine vrtićke godine kad su svi zvali sve i išli u igraonicu gdje su kao grupa imali popust pa broj nije bio važan.
A bili su jako vezana grupa pa oproštajni rođendan nekako imao smisao.
Pa ja ne vidim oko sebe, da je išta postalo trend ili nešto pod mus. Ima onih koji pozivaju puno djece, koji pozivaju malo djece, koji to rade ovako ili onako. A vidim i tu na forumu da ljudi to rade na razne načine.
U ovim prijedlozima za Deadi barem ih je pola reklo da nikada ne poziva cijeli razred. A evo i ovi postovi iznad lijepo pokazuju da nije ni najmanji problem ne pozvati cijeli razred, čak i ako ti to susjedi i prijatelji rade.
Dakle gdje je problem?
I mislim da djeca nisu ništa zaboravila, vremena se mijenjaju i ljudi s njima.
da li je u redu biti uvrijeđen ako je samo jedno od tvoje djece pozvano na ro...
Ja bas volim rodjendane, najvise svoje djece
Ja sam tako sretna kad to napravimo (a uvijek je doma) zato jer imam priliku gledati ih kako se vesele dolasku prijatelja, kako otvaraju poklone, pusu svijecice, sretne su okruzene prijateljima i valjda se osjecaju kao zvijezde
Ok, mozda ova mala, taj je tip
Nikad nisu slavile u igraonici, nisu nikad niti htjele, a ni ja to ne volim.
Ok mi je pozvati desetak djece (i ne druze se s 25, 26 djece u razredu) i napraviti rodjendan doma.
Animatori smo mm i ja. Malo se igraju, istrazuju igracke (djeca vole doci drugima doma). Ja prethodno maknem najsitnije dijelove u nasu sobu da ne moram traziti poslije
Pa onda malo jedu, pa ako je lijepo, izadjem s njima van na granicara pa torta... Pa opet igra. I doma.
Posljednje uređivanje od Anci : 18.01.2015. at 22:47
Ima svega, ne postoje pravila, već kako se potrefi konstalacija djece, roditelja, okruženja itd..A u svemu tome kako itko može reći da je nešto u redu, ili nije u redu općenito, e pa ne može, možeš samo reći da li se to tebi sviđa ili ne i tu priča staje.
Kod nas se ljetos dogodilo da su roditelji jednog klinca iz vrtića pozvali čitavu grupu kod sebe doma, što nije praksa u našem vrtiću. Isprva mi je to bilo smiješno, reko pa to je ko da ne pozoveš nikoga, ono, bez ikakvog kriterija jer se mali ne igra sa svima u grupi, uglavnom se nitko od djece se igra sa svima, obično se grupiraju po 3 ili 5, 6. Ali reko odvest ćemo je jer se naša mala stvarno i igra sa njim, prijatelji su već dugo vremena. Za poklon su roditelji na pozivnici naručili poklon za koji se skupljao novac, cifra koju je trebalo skupiti je bila 330 eu jer si je on želio neki dvorac. I to mi se isto nije svidjelo, ali reko ok, ona Amrikanka, on polu Nijemac polu Englez, reko dobro, nismo svi isti, treba se znati prilagodiiti i prihvatiti. Djecu je trebalo ostaviti kod njih i pokupiti ih za 2 sata. Iznenadilo me je da su došli skoro svi. Mislim da ih 4 nije došlo od 24 djece u grupi. Koji je razlog ne znam točno, možda ljudi isprva nisu razmišljali nego su išli inercijom nemam pojma, ali eto tako to obično krene. Kopiranjem.
Isto to su onda željeli ponoviti roditelji jedne druge curice. Njen ročkas je bio odmah iza njegovog, početkom septembra. I još ja lijepo kažem da to treba prekinuti jer to neće nitko dalje raditi, da to djeci nije potrebno jer ionako zajedno slave u vrtiću sa čitavom grupom i rade s tetama tortu, pripreme, osim toga pa to je preveliki izdatak, ima djece u gurpi koja su na socijalnoj pomoći, osim toga zašto ne zvati samo najbolje frendove i eto još koje dijete sa čijim roditeljima si ti dobar, bez obzira što se djeca nešto speijcalno ne druže i evo ti već 8-10 djece iz grupe, u vrh glave. Ali nije se dala uvjeriti i dobro. Na kraju u taj restoran gdje su masno platili rezervacije za 24 djece, pizze i ostalo je došlo 5 djece. I tu je srećom spirala prekinuta.
Koliko inače vidim jedan od običaja što se tiče našeg vrtića, trenutno, unazad nekih 2-3 godine je da dijete na taj dan kad je rođeno proslavi u vrtiću, popodne dođe rodteilj sa još jednim ili dva roditelja skupiti njega i djecu iz grupe i odvesti ih doma, proslave još malo doma i roditelji ih zatim pokupe u dogovoreno vrijeme.
Mnogi smatraju to ok, ja eto ne, meni se to ne sviđa i ne prakticiram tako nešto, jer redovito ima tužnih lica i djece koja nisu tako često pozivana, a vide da neki svako malo budu odvođeni na rođendane. To mij e aoscijalno i protivnik sam toga, ne vidim logike zbog čega bi tako mala djeca koja još ne mogu pojmiti svijet našim očima trebala tako nešto prolaziti, i što točno iz toga uče ili bi trebali naučiti, jer time ionako ne kormilare djeca, već roditelji, tako da.. ali eto to je samo moje mišljenje.
Uglavnom tako je unazad 2-3 godine, par generacija ranije se potrefilo pak da su se radili mega skupi i veliki partiji recimo u BMW muzeju, ono, ideeš, za vrtićku djecu, i tako, srećom barem pa smo izbjegli tu generaciju, a tko zna koja me struja čeka sa sinom, uglavnom ovo za sada je podnošljivo.
šafran ni meni to nije lijep običaj, to s kupljenjem odabranih iz vrtića pred očima drugih
ali eto, svijet je šarolik, na sreću pa nas ima ovakvih i onakvih
seni ne vidim ni ja problem
istina, promijenile su se društvene okolnosti pa I ljudi
ali kad se radi o djeci meni je to pretužno
zato što imam dojam da su uskraćeni za mnoge lijepe a jednostavne stvari, premda su s druge strane dobili vise nego smo mi ikada imali
ali meni je ovo što piše Anci primjer jednog neopterećenog I zabavnog rođendana
ne zato jer ga i mi vrlo slično slavimo nego valjda stoga što se oni baš zabave jedni s drugima a sve bez previse pripreme, pompe itd..
u svakom slučaju nadam se da je Deaedi stavila malog pod kontrolu, u što uopće ne sumnjam te da je rođendan protekao onkao kako je trebao
Posljednje uređivanje od flopica : 19.01.2015. at 06:41
mali jurica slavi rođendan u šumi s paintbolom, mali marko slavi doma i mama pozove klauna i mađioničara, a flopici je to nekako pretužno
a najnajdraža mi je rečenica - današnja djeca se ne znaju igrati
Ja imam dvoje djece. Decka (9) i curu (7). On slavi krajem 8. mjeesca, ona pocetkom 7. Do sad svaki rodjendan smo slavili doma. Prije smo zivjeli u stanu, zadnjih 5 godina zivimo u kuci.
Njen rodjendan mi se zadnjih godina pokazao stresan. Vec sam pisala, cure su me jednom iznenadile, od tad nikad vise, pa moram organizirati zabavu, jer ako to ne napravim nadje se povrijedjenih, a curice koje su povrijedjene nisu bas ugodne na zabavi. da ne idem u detalje, nje rodjendan mora biti takava da im slobdodno vrijeme treba biti oblikovano. ne da sam ja s njima, vec posaljem ih u vrt, serviram hulahopove, lopte........... moram paziti na case, koja je torta, jer je to njoj jako vazno. uglavnom za njen rodjendan se psihofizicki i stvarno pripremam bar tjedan dana.
Njegov rodjendan mi je opusten, pozovemo decke (uglavnom) u dnevnom im razbacamo legice, narpavimo par igara, damo im jesti, oni sami uzmu loptu i kreni. njegov rodjendan je puno puno izrazeniji u izbacivanju energije, ali je psihicki za moj pojam bezazlena energija. casice, torta, stoljnjaci, i sl. ga ne zanima, kao ni ekipu. bitno je da ima tekucine dovoljno. i nije samo kod nas tako i kod drugih iz razreda je slicna situacija.
Ne zovemo cijeli razred, niti smo zvali cijelu vrticku grupu. ali moram priznati bez obzira sto ne placam animatore, ne placam prostor, rodjendani mi ipak su mi trosak. tako da mi je jasno sto ljudi plate igraonicu i nemaju brige oko nicega. jasno mi je i sto Mima pise jer ako nije strukturirana zabava kod mene se kod cure pokazala katastrofa. jasno mi je da se nekima da zezati s klincima, a nekima ne. ja vec sad znam da cemo na frajlinom sljedecem rodjendanu raditi sapuncice, a onda kino doma s projektorom na zidu.
i ovdje se pokazalo iz cijele rasprave, da zarpavo organizacija rodjendana ovisi ne samo o finacijama, vec i o cijeloj grupi, kao i o slavljeniku. i nakon ovog posta ja zapravo potpisujem seni, koja je to sazela u manje recenica
edit: sad vidim i cvijetim post i na to da se dijeca ne zanju igrati isto, znaju samo se nama ne svidja kako to kod njih izgelda.
Posljednje uređivanje od spajalica : 19.01.2015. at 07:41
cvijeto vražja si sve i zeru
ja drvim da sam zapravo na kroz drugoj temi
uglavnom, je, meni je to malo tužnjikavo
nostalgična sam za vremenima kad su djeca izlazila u dvorišta i nabijala loptu, igrala graničara i lastike
meni se ne sviđa ovo vrijeme, to je na stvari
no dobro, nemam vise što dodati
uh, iz zadnje rasprave koja je krenula u ovom smjeru, urezala mi se rečenica "ako vas zanima kakvog su okusa čepići, tu sam"
ajd flopica, isapst ce da si kakva baba
pa i mi smo imali razlicitih rodjendana, samo nije bilo igraonica. sjecam se rodjendana kod jednog decka, di bi sjedlil za stolom ko odrasli. prvo smo dobijali juhu, pa sarmu pa odojka. majke mi. jadnog smo ga uvijek zezali. a mi ekipa od 1-4 osnovne. mogli smo se maknuti i od stola ali samo ispred TV, pogeldati malo. a u to doba uvijek nedjelja popodne, oni mozaicni programi. Benny Hill nam je bio vrhunac rodjendana
sjecam se rodjendana kod jednog decka, di bi sjedlil za stolom ko odrasli. prvo smo dobijali juhu, pa sarmu pa odojka. majke mi. jadnog smo ga uvijek zezali. a mi ekipa od 1-4 osnovne. mogli smo se maknuti i od stola ali samo ispred TV, pogeldati malo. a u to doba uvijek nedjelja popodne, oni mozaicni programi. Benny Hill nam je bio vrhunac rodjendana
LOL upravo sam ovako nešto i ja htjela napisati; jedna curica iz mog razreda je nas, par prijateljica, uvijek zvala zajedno sa tetama i stričevima, i onda smo sjedili za stolom sa odraslima, naravno mirno, jedino što nismo dobili odojka i francuske, nego bi na naš kraj stola stavili samo sendviče. Pa sad jel' tužnjikav paintball u šumi, ili ova moja sjećanja.
Ovo kod Mime je jos gore od moje gore napisane vrhunske zabave. Kod nas nije bilo odraslih za stolom, vec su samo bili konobari. Vis mozda su mislili da je to fora, mi kao u restoranu, samo mi to nismo tako shvatili.Doduse tesko mozes shavatiti takvu salu s policajcem koji sudjeluje u serviranju hrane
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
