Uvijek se priča po forumu o djeci koja su izbirljiva i ne vole jesti baš puno toga. Zanima me ima li i takvih mama/tata ovdje.
Ja sam nepopravljivi slučaj. Ima hrane koju bih možda pojela samo u ekstremnim uvjetima ili kad bih već imala halucinacije od gladi.
Evo primjera: Nakon prvih mjesec dana u bolnici kad skoro uopće nisam jela, imala sam strašne grčeve u crijevima zbog kojih sam imala dijetu (ali nisam mogla jesti od bolova). I onda sam se konačno oporavila od problema sa crijevima, grčevi su prošli nakon otvaranja probave i antibiotika, kortikosteroidi su otvorili apetit, a želudac mi se već valjda zalijepio od nejedenja. Jedva sam čekala ručak. S obzirom da je bio vikend nije bilo glavne sestre pa mi nije imao tko promijeniti prehranu. Donijeli su mi kuhanu kokoš, cvjetaču i nezačinjenu rižu. Sve faze bolesti sam dobro podnosila, i jake bolove i razdvojenost od djece, ali na kuhanu kokoš sam pukla i rasplakala sam se ko budala. Servirke su me pitale: hoćete možda govedinu? a ja sam tulila: neeeee, to je još gore.
Da mi mama nije blizu (donijela mi je fini ručak) valjda bi završila na psihijatriji. Znala sam biti totalno iscrpljena i gladna, nakon ručka sam imala još i vježbe, ali nisam mogla jesti određenu hranu iako sam imala vrtoglavice od gladi.
Često čujem da roditelji djeci daju ručak i ne mogu dobiti ništa drugo za jesti ako im ne paše. Meni je to totalno preokrutno, pogotovo kad vidim da je i moja P u stanju ležati na kauču jer joj se vrti od gladi ali neće jesti ako joj ne valja, a inače ima super apetit. Ne znam tko je gori od nas dvije. MM i mala jedu sve.
Koliko ste vi izbirljivi? Ima li nešto što ne biste jeli ni u noćnoj mori?