Luk obožavam sirov, ali kuhan ne mogu smisliti, to kao da više nije ista biljka. Ista je priča s paprikom i paradajzom. Također ne jedem poriluk. Od mesa sve prolazi, osim iznutrica... ajde mogu pojesti i jetrica tu i tamo. Ribe... e da su svi kao ja, ribarstvo bi kao gospodarska grana izumrlo. Plava riba i slatkovodna riba mi nikako ne pašu, a mekušce mogu pojesti, ali kad ih čistim želudac mi glumi centrifugu. Ne paše mi okus rogača, to su jedini kolači za koje ću reći:' Ne, hvala'.
Kao dijete sam bila dosta izbirljiva (sve mi se to vratilo s mojom kćeri), no s godinama sam se opametila (i udebljala). A i počeli su mi pasati neki okusi koji su mi prije bili fuj ili sam prema takvoj hrani bila indiferentna, npr. sad mi jako pašu žganci na sve načine i kukuruzni kruh, a žgance, pogotovo sa saftom, nisam se prije desetak godina mogla natjerati da stavim u usta. S kiselim zeljem je isti slučaj, prošla sam put od mržnje do uzdizanja u nebo.