Moja mama se s divertikulozom bori već desetak godina. Operirana je dva puta. Oba puta je ispalo sve ok s tim da je drugi puta crijevo puklo i gnojni sadržaj se razlio po trbušnoj šupljini i nastala je sepsa. Mama je bila životno ugrožena, ali uz intravenozno davanje antibiotika su je uspjeli stabilizirati i nakon tjedan dana i operirati. Na posljednjoj operaciji mi je njena doktorica rekla da sljedeći puta joj ne gine vrećica jer debelog crijeva više neće imati.
S tom bolešću se da relativno normalno živjeti, ali se treba doslovno pridržavati uputa liječnika.
Nikakva hrana sa sjemenkama ne dolazi u obzir, pa ni paradajz jer i on ima u sebi sjemenke jer sjemenke zaostanu u divertiklu i tu trunu i na karaju dolazi do perforacije crijeva kao kod moje mame. Sirove salate, alkoholna pića, jako začinjena hrana..ništa od toga ne dolazi u obzir. Ali to dobijete u bolnici stroge upute napismeno.
Moja mama je oba puta operirana klasično i ni u ludilu nije bila drugi dan sposobna raditi.
Divertikulozno crijevo izgleda poput gumene rukavice. Ima po sebi ta proširenja i tu zaostaje stolica. Zato treba voditi računa o redovitoj , ne pretvrdoj, ali ni premekanoj stolici.
Od lijekova moja mama ne troši ništa i ništa ne mora kupovati.
Povremeno ima upale blažeg oblika koje liječi antibioticima po preporuci liječnika.