Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
Nena
ja sad ne stižem, ali pokušati ću kroz neko vrijeme dati neku svoju verziju pisma, koje sam vjerojatno trebala već davno poslati.
Idemo li na to da dajemo svaka svoje, osobno viđenje poroda i onoga što bi prijateljsko rodilište trebalo nuditi, ili na to da dođemo do nekog obrasca koji bi žene kasnije mogle modificirati i ispuniti?

Mislim da bi svaka definitivno trebala reći svoje jer npr. žene žele imati i mogućnost dobivanja epiduralne (osobito ako je porod od starta idnucirani) i to treba poštovati. To svakako one trebaju napisati. Druga je stvar što se Roda zalaže da se žene upoznaju s tim kako ide tijek neometanog, prirodnog, fiziološkog poroda, zašto je on najbolji i koji su faktori u bolnici koji nam, umjesto da pomognu i olakšaju, sve zakompliciraju i otežaju.
To je onaj, ovdje popularni - informirani izbor.

Previše je individua, jako puno razlika između malih i velikih rodilišta i njihovih procedura i koliko god sam pokušavala napraviti neki obrazac, nije mi išlo. Treba svatko napisati za sebe, a želje drugih mogu mu biti smjernice, inspiracija. No, vidjet ćeš da ćemo to na kraju moći sve svesti na desetak do 15 glavnih točaka i njih se držati.

Zato sam zamislila dva pisma, dvije forme, pa svatko šalje ono koje hoće.

- Prvo je ono kakvo sam ja sastavila, naslovljeno "Želim prijateljsko rodilište" i njega može poslati svatko, žena koja je rodila i koja nije, koju tek očekuje porod. Ujemu trebaju biti želje i htijenja, ono što mi priželjkujemo u rodilištu. Može biti pisano na osnovu vlastitog iskustva ili samo tuđeg, na principu želja, kao u planu poroda. Bitno je da osoblje rodilišta i rađaone dobije informacije što mi želimo, što nam se ne sviđa, a što ne, a ne da se mi ovdje međusobno godinama interno dopisujemo po forumu.

Svoje sam pismo podijelila namjerno po točkama da bude pregledno i da ne odlutam.
Inače je dosta zgodno pisati tako pod rednim brojevim jer se onda i onaj tko čita može usredotočiti na pojedine točke. Još ću ga skratiti jer nitko neće imati živaca čitati nešto dulje od jedne stranice.
U svom pismu npr. spominjem i epiziotomiju iako se ona mene više ne tiče. To ne pišem radi sebe nego radi drugih, mladih rodilja. Svima je jasno da ja sad idem roditi, nitko mi to ne bi radio, nisu ni prošli put (razlohana sam baba, to je valjda svima jasno ) ,
ali sam to spomenula jer je općenito bitno.
Napisala sam pismo u vidu općenitih želja i očekivanja, kao da sam prvorotka, a opet s iskustvom i znanjem zašto baš to tako smatram dobrim ili lošim (jer sam prošla svu njihovu proceduru).

- Drugo pismo, druga forma, bilo bi ovakvo kakvo je napisala Cany- Candy, vrlo konkretno osobno iskustvo. Problem kod takvih pisama je što žene ponesene emocijama jako puno detaljiziraju u njima, iznose podatke koji nisu toliko ključni, postane predugo i u toj šumi podataka se izgubi ono što hoće reći, a onda sve nekako ostane nevjerodostojno.

Zato je i u takvim pismima bolje pratiti proceduru po točkama - prijem pa dalje, osvrnuti se na postupak po postupak kratko, ostati duže samo pri onome na što se želi staviti poseban naglasak, a ne obrađivati baš svaki mogući korak i doživljaj iz rodilišta.
Candy je to dobro napravila, kratko, kronološki i jasno.

No, ona nije imala nekih posebnih problema pa je to lakše.
Neke će druge žene morati veći dio toga samo usputno spomenuti i
usredotočiti se isključvio na ono što je bila njihova posebna trauma ili boljka.

Tu vrstu vrlo osobnog pisma teško je uniformirati i staviti u obrazac, no ovo s očekivanjima, željama i htijenjima da rodilišta budu prijateljska možemo.
Kad se skupi malo više primjera, možemo vidjeti kako to sklopiti, nešto skopirati što nam paše, nešto izbaciti, nešto dodati.

Samo imati na umu da onaj tko može napraviti promjene u rodilištima zna kakve promjene želimo i da se ne moramo boriti s njima prilikom dolaska u rodilište i tijekom poroda. Izboriti se moramo ranije, za sebe i za druge.