Citiraj _Candy Candy_ prvotno napisa Vidi poruku
Pisma su odličan način da se pokrene dijalog između rodilišta i rodilja. Jedino mi se čini da mi ne dobivamo glas od njih. Što ginekolozi i babice u našim rodilištima misle o drukčijem pristupu "pacijentima", aktivnom sudjelovanju rodilje na porodu, mijenjanju uvjeta u rodilištima itd.??
Mislim da nisu raspoloženi, kao ni u državnoj upravi ili drugdje kad se uvode promjene, kad žena koja desetljećima lijepo kucka na pisaću mašinu mora proći tečaj za kompjutere i početi se njime služiti. Svugdje se događaju otpori. Oni uče jedno, imaju pristup porodu kao bilo kojoj drugoj bolesti ili operaciji, nečemu što zahtijeva medicisnku intervecniju, mjerenja, promatranja, sto postupaka i sad im ti odjednom kažeš –

„Molim vas, jel' biste vi mene pustili na miru da rodim? Smjestite me u šupicu dva sa dva samo da sam u miru, da se mogu opustiti.“

A oni imaju sve prozore bez zastora, kao na ostakljenim uredima, ogromna stropna svjetla, njima je to radno mjesto, kao ured..., i otkud ti sad da bi ti neku intimu.
Zašto sam u svom pismu želja spominjala i prostor, male sobice, šupice?

Pa evo, dva puta mi se dogodila ista stvar, da mi dolaskom u rodilište zablokiraju trudovi. Iz neobjašnjivih razloga. Zdrava sam, normalna, ništa se ludo nije dogodilo ni meni ni djetetu, a opet, zastoj se dogodio baš u rodilištu.
Nekih 15 -17 sati trudova prodišem doma, šetam, peglam, kupam se, cijelu noć to proživljavamu miru, čak u pet ujutro, u mračno, hladno, zimsko jutro muž i ja još sat vremena provodimo u autu na parkiralištu blizu bolnice jer mi se još nekako čini da mi je rano ući, trudovi su na minutu -dvije.

Dođem ipak u šest ipak u rodilište, otvorena 8, skoro 9 cm, na oduševljenje doktoricekoja me pregledala jer sam praktički „gotova“ . Znači, sve pet, trudovi česti, uredni, otvaranje super i kreće rutina – klistir na propuhu, pregledi, ctg, ona silna svjetla u oči, zvukovi kanta, metli, ljudi, hodanje, smjena, mjerenja, prepipavanja, neki majstori popravljaju žarulje, sto glasova, sto pogleda i što se doodi – nijedan jedini trud ja nisam dobila iduća dva sata.
Dijete se normalno miče, ali ne želi van, jednostavno se sve zablokiralo, uredan tijek poroda je jednostavno stao!
Onda slijedi drip, luđački, izgon bez nagona za tiskanjem, nalijeganje na trbuh , epizitomija...

Zašto se dogodio zastoj, a bilo je sve normalno do dolaska u rodilište?

Znam da ima žena koje rode prirodno i „u cugu“ bez obzira na ometanja bilo koje vrste, kad krene krene jer je tijelo odlučilo napraviti svoje i to ide.
No, isto tako ih ima jako, jako puno koje jednostavno „zablokiraju“ i onda u rodilištu slijede medicinska ubrzavanja.

No, zašto zablokiraju, koji su to faktori koji kod zdraave trudnoće i normalnog tijeka poroda ipak sve uspore, a koji se kod nas smatraju nevažnima ili se ne želi znati da uopće mogu imati ikakav značaj?