Pismo "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha"

[Nena-Jabuka]

Preskočite ovaj post, ako želite, ne treba vam to, ali moram napisati ( zato jer je ovo doba godine).
Kad bih ja pisala pismo rodilištu, liječnicima, bilo kome tko ima veze s porodima, bila bi samo jedna rečenica:
"Molim vas učinite sve da se svaka beba rodi živa!"
U dubokoj nadi da nijedna mama neće takvo pismo morati pisati, približavam se 1.1. datumu rođenja i...moje curice.

A zašto ne bi napisala takvo pismo?

Pa taj je strah najprirodniji i najčešći.


I kad bi oni meni na to odgovorili - "Ništa se ne brinite, mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se vaše dijete rodi živo i zdravo, da se vi kod nas osjećate ugodno i bez straha...."

ja bih bila presretna.

No, ni oni nisu svemogući i ne mogu nikome ništa zagarantirati. Ljudi mogu učiniti samo ono što je u njihovoj moći, i majka i medicinsko osoblje, pobrinuti se za svoje postupke, svoje riječi, ambijent...

Ostalo je u Božjim rukama. To je meni jedan ginekolog često puta rekao - mi djelujemo, ali konačni ishod nije na nama...

To kažem ja sa svog stajališta, netko drugi će reći - stvar svemira, slučajnosti, spleta okolnosti, sreće, sudbine...

Trebamo raditi najbolje što možemo, svatko iz svog kuta i pritom se nadati, vjerovati u najbolje.