Trina, možda nije nikakva alergija, ništa, nego je jednostavno takva beba.
Naša treća sreća je (bila) takva. Ma, on se vec i rodio tako. Kada je odlucio izac iz trbuha je moralo biti right here, right now. Spavao je jedino u rodilištu 2 dana jer je imao jako žutico. Nije uopce plakao niti malo. A kad smo dosli doma - ajme, mila majko. Plakao je cijele dane, ponoci je bilo donekle ok. Nije pomoglo nista, morala sam ga nosit na rukama (nosiljke no go!) i to tako da gleda prema van i da može skakutati (nogama se odgurivao od poda i tako negdje od 2mj pa sve dok nije poceo sam sijediti). Ja sam bila navecer mrtvo umorna, ruke su me toliko boljele da jih nisam mogla ni podignuti nego bi mi jednostavno visile uz tijelo, nekada nisam mogla podignuti ni tuš da se nevecer otuširam. A uz to još dvoje klinaca i sama za sve...I stalno sam cekala da prodje, da bude bolje. Samo da pocne sijedit, pa da pocne hodat, pa da...Ah...I nikako da bude bolje, sada ima 2,5g i ne place više cijele dane ali zato non stop prica. A kad su mu izrastali zubi je za svaki zub plakao 2 mjeseca u komadau i onda bi napokon taj zub izašao i on bi se malo primirio kad bi nakon toga krenuo novi zub i opet sve na novo. Ja mislim da smo bili negdje do njegovih 2o mjeseci kao jedno, stalno je bio na meni, hvala bogu je tada vec htio bit u pouchu pa mi je to uvelike pomoglo (ali mi je zato stradalo rame). Ja sam zaključila da je on jednostavno takav i da ne možeš tu ništa osim stisnuti zube i to pregurati. Ma, netko tko nije imao takvo dijete nemože to ni razumijeti. Naš drugi je bio zahtjevan ali ovoj našoj trecoj sreci nije bio ni do koljena. Ja sam se neko vrijeme sva tresla kada bi vidjela malenu bebu, takvu traumu mi je malac ostavio. A kad bi vidjela trudnicu bi si mislila - ajme meni, jadna ona, he,he...
Al eto, prošlo je i sada me tu i tamo ulovi želja za još kojom bebom (ali necu riskirat još jednu Zvijer).
 |
|||
Odgovori s citatom
In love prvotno napisa
