 |
|||
Ja ne jedem, ali znam nahranit dečke u totalnom snu. Ujutro nađem praznu flašicu pored sebe, dijete leži pokriveno u kindaču, a mama se ne sjeća da je ikog hranila
Ma ne sjećam se ni da je itko zucnuo.
Možda mi se djeca i bude, a ja mjesečarim...enigma...
Jao, ova rečenica mi je najviše zapela za oko - dramatičnost reakcija. Ne mogu reći da je T. općenito nestrpljiva, mjesecima je gledam kako iz dana u dan strpljivo vježba, najprije vrat, pa ruke, pa noge...nema dramatične reakcije kad se igra ili nešto ne uspije, pa čak ni kad se udari.Storma prvotno napisa
Ali, njene su reakcije dramatične (i to je eufemizam) kad je u pitanju naš odnos s njom, tj. kad si ona zamisli da nešto mora biti, a mi joj to ne omogućimo ili je smetamo u tome. Npr. kad neće biti u kolicima, kad ne želi da je odijevamo, kad ne želi biti u AS, kad joj ja pokušam ne dati siku nakon xx puta noću itd. To zvuči strašno, ona već u prvoj sekundi izlije hrpu suza, vrišti, dere se, lamaće, mislio bi čovjek da je kraj svijeta. I problem je što je takva od rođenja, nije postala takva, šta ja znam, sad kad je malo veća pa da mogu reći da smo mi krivi za to ponašanje.
Mi nekad ne možemo vjerovati kakvu dramu ona zna isfurati zbog ležanja na stoliću za presvlačenje dok je brišemo (ružno za čuti, ja bih se recimo pitala što ti roditelji rade djetetu da to čujem, a da nemam T.), a deset minuta prije se lupila glavom o pod i nije ispustila ni suzu. Drama, drama, drama... Izlazak iz parka je drama, svi bulje u mene...
Da li to znači da se ona teško nosi s emocijama (jer takva i ja sa smijanjem i radovanjem - to čini glasno i često)? Jel se može raditi na tome i otkad?
Ma neeee - i moji drame oko presvlačenja, ako im se ne da ono što žele. Oko toga se niti ne obazirem...
Zuska, po opisu mi se ne čini da se teško nosi s emocijama, jedino da malo prenaglašeno reagira.
Bitno je da ih izražava, naučit će već kakva je primjerena reakcija. Naravno da možeš raditi na tome, a od kada - ovisi o djetetu.
moja najfriškija zvjer je u zadnjih 48 sati prespavao.... 8. u petstošezdesetosam rata, naravno. jučer je čitav dan proveo na rukama. najdulji period spavanja je bio od 23.30 do 1.30. hvala mu na tome.
rekla sam da mi je trebalo da zaboravim. danas se piutam što mi je uopće ovo trebalo. ali to je valjda, samo jedan od onih dana...
i ne, ne jedem po noći. pijem nenormalne količine vode, pa dok dijete i spava, ja ne spavam jer idem na wc
Ni ja ne jedem po noći, ali barem jednom u noći muči me pun mjehur, a ne mogu na wc kad se sjetim, nego čekam neki dokaz da zvjer čvrsto spava pa da se mogu maknuti s kreveta (jednom je, unatoč jastucima, pala s njega dok sam bila na wc-u, odonda se, doduše, boji ruba, ali nikad se ne zna). Međutim, kao da sluti da se mislim maknuti, tad najlošije spava, budi se, traži me, a ja stišćem i mislim si "!('&%$". Nekad, ako ne mogu izdržati, budim mm-a da ju čuva dok ja obavim (tad se počastim i čašom vode, nekad mi je žao pa trpim.
...ajme, kako ovo zvuči...a fakat je tako
Pa... ista stvar Zuska. Padne, udari se, ok, otrpi, ili malo zaplace. Ali nosenje sa frustracijom (kad nesto nije onako kako si je ona zamislila), ajmeeeeeeeeee. Kao veca, izbezumljeno vristanje je zamijenila cendranjem, i dooosta je trebalo da i to rijesimo, sad je samo gledam i divim se (osim kad uhvati cendrat). ALi ja sam zbilja sretna, jer kad je napokon dosla do tocke da je mogla shvatiti sto joj tumacim, krenulo je na bolje. Puzevim korakom :kez:
A osjecaji... pa, Anita je poprilicno introvertna, zatvara se na svasta, i trebalo je godina i usporavanja faza razvoja da bi ja mogla uhvatiti, onako fino (odmah) osjetiti sto ne valja. E sad, svako zatvaranje je kod nje nakon nekog vremena rezultiralo tantrumom, i ono sto je ocuvalo moj zdrav razum i osjecaj da sam na dobrom putu je bio njen pogled, jer se na njoj vidjelo da ona nije u stanju kontrolirati se. (Za razliku od pogleda "e sad cu ti malo pilat zivce jer nije po mom" - ovo je doslo kasnije).
Dodouse ja sam u pocetku mislila da je ona, onako, burna, ekstrovert, no kasnije se pokazalo da je vikanje rezultat nakupljenih frustracija.
I nema to veze sa protestima kad nije po njenom (oblacenje i sl.). Ja sam se bez problema mogla nositi s tim, no kad su krenuli tantrumi i dok nisam shvatila sto kada i kao, bilo je uuuuuuuuuuuh (a i nakon toga).
Ali evo, danas, fantasticna curka :ponos:
Joj Zuska, kad se sjetim uspavljivanja u mrtvoj tisini, i jos se moram mumificirati jer ju svaki pomak budi a moram na wc lol. Ma sve to zaboravis cim krene na bolje
Posljednje uređivanje od Storma : 10.10.2012. at 11:06
Storma, hvala ti.Joj Zuska, kad se sjetim uspavljivanja u mrtvoj tisini, i jos se moram mumificirati jer ju svaki pomak budi a moram na wc lol. Ma sve to zaboravis cim krene na bolje
A oko uspavljivanja i mumificiranja, bilo je dana kad sam onako jako i iz dna duše mrzila djecu u ulici koja su se glasno igrala i vikala (iako su krasna djeca!), susjedovu djecu koja su mi zvala pozvoniti da im otvorim vrata, dva još neuseljena susjeda koji posljednjih pola godine dovršavaju stan (jedan do nas, jedan dva kata ispod), vlak koji prolazi (doduše, rijetko, ali dovoljno), pse preko puta ceste koji zavijaju dok zvoni podne...ma sve. Na rubu živaca, znala sam mrziti cijeli svijet, čak i mm-a koji bi ušao u stan i probudio T. jer ona se budila na svaku glupost ili nije mogla zaspati zbog tog nečeg i to - od radoznalosti. Ako čuje da je netko ušao u stan, gotovo, mora vidjeti tko. I gotovo sa spavanjem.
Danas još malo s vremena na vrijeme mrzuckam samo susjede koji završavaju stanove
Pitanje: je li netko od vas koristio one baby signs? Je li to čemu pomoglo? Malo prije sam išla gledati i naučila prvih 5 znakova pa ću probati s tim, možda olakša komunikaciju i smanji razinu frustracija kad nečto želi reći (a to je skoro stalno).
Ja sam mrzila ljude koji su mi govorili da sam sama kriva jer je nisam naucila da spava uz radio (citaj: tolerira buku). Joj, sjecam se jednog popodneva, nosila sam je cijelu noc, uspavam je jedva nekako, mrtva tisina, molim sve zivo i nezivo da ne naide auto/susjed/djeca/tkogod bar jos par minuta i krenem se odsuljati iz sobe. U taj cas mi kvrcne zglob i ona otvori oci, vidi da odlazim i AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Mi nismo koristile babay signs, ali smo koristile milijun znakova neke nase neverbalne komunikacije. Jednom je MM dosao u sobu, a ja i Anita usred naseg "razgovora" i on komentrira "da vas ne znam rekao bih da ste obje nijeme" (cak je zvucao pomalo ceznutljivo lolololol) jer smo puno vremena provodile u tisini (ostatak su bili tantrumi, nadvikivanje, Anitino pjevanje ili skaljanje i vristanje od smijeha).
Posljednje uređivanje od Storma : 10.10.2012. at 11:24
Jesam, ali budem opet, hvala. Ma čitam stalno nešto, ali nemam puno ljudi s kojima u RW mogu pričati o tome na informiran način pa mi je svaki vaš post dragocjen.
Hahaha, ne mogu vjerovati, ISTO!!!! Svaki put kad mi kvrcne zglob ili neka kost, pomislim si - tako mi i treba kad sam toliko čekala da budem mama, da sam mlađa ne bih kvrckala
Ponekad samu sebe podsjetim na onaj pink panter film kad su išli krasti dijamant, tako se i ja nečujno šunjam po krevetu i sobi, uvijam se, pazim da ne kvrcnem
Vrlo brzo sam imala mapu parketa i njegovih slabih tocaka u glavi, kao i najbrzih putanja bijega iz sobe :ninja:
O, da, kod prozora mi je nekih 30 cm kvrckanja laminata, to se izbjegava. A kako tek otvaram i zatvaram vrata, znam kvaku u dušu
O, da, kod prozora mi je nekih 30 cm kvrckanja laminata, to se izbjegava. A kako tek otvaram i zatvaram vrata, znam kvaku u dušu
Moje kvake bolesno škripe, a MM se ljuti kad svaka 3 mjeseca podsjetim da JOŠ nisu podmazane.O, da, kod prozora mi je nekih 30 cm kvrckanja laminata, to se izbjegava. A kako tek otvaram i zatvaram vrata, znam kvaku u dušu
A što bi vi da vam krevet škripi kao moj?
Ujutro se budim ukočena kao panj jer se ne okrećem po krevetu, da mladim momčićima ne remetim san. Makar moj je zaključak nakon mržnje svega oko sebe, da ako misle spavat - spavat će.
Ako ne misle spavat i kruljenje mog želuca će ih probudit.
Hahaha, i E. se budio na kvrcanje koljena!
A s ovom trećom se nisam ni potrudila upoznati spavalačke običaje, dam na izbor dva-tri načina uspavljivanja pa ako će spavat nek spava.
Ko joj je kriv što je došla iscrpljenoj mami
Mlada je nespavacica, ali nije URLIKALA
Prvo da riješimo jednu stvar-djecu ne možeš naučiti na buku. Jer ako moja nije naučena, onda nije nitko. Kad joj je takav dan, nju neće ni top probuditi, a ostalih dana/noći ona se budi kad netko stisne prekidač od svjetla. najčešće je ovo drugo pa svi hodamo ko po iglama dok Kraljica princeza spava.
Ona je sad skroz drugačija Zvijerčica, mala živahna curica, sva ubrzana, nasmijana, vesela...ona puže zadnjih nekoliko mjeseci ali ne puže onako klasično na kljenima nego na stopalima pa takoreći trči po kući, izgleda ko mali majmun. Stalno se dere, viče i pokazuje prstom konstantno nešto jer ona bi uvijek nešto. Da mi je prvo dijete, rekla b da je zahtjevna a budući da sam dobro istrenirana, ona mi je malo savršenstvo. Podsjeća me na svog starijeg brata karakterno. I ne mogu vjerovati da ta beba (jer i sitna je i malešna sva) ima skoro godinu dana
Zuska, baš sam pročitala sve tvoje opise i mogu ti reći da je tvoje dijete sasvim normalno, ponaša se isto kao i druga. Nikakva zvijer.Ma koja prospavana noć, pjevam ujutro ako se probudi manje od 5 puta.
Danas je u parku vidjela pola godine stariju curicu (koja, naravno, hoda) kako se penje po ukošenoj penjalici koja ima izbočine i udubine i krenula i ona... držala se rukama i nogama, skoro i zubima, ali je otpenjala taj metar i nešto i kad je došla na vrh, smijala se. A i mi s njom, ne hoda, ali penje... Pa da ne ispunjavamo njene potrebe
Inače, ponekad ima vrlo iritantan način urlanja (deranje/škripanje), počinjem se bojati da je toga svjesna i da joj je to postao alat.
Možda ju ti tako percipiraš, ali sve bebe plaču, sve bebe žele ljude, naročito mamu, stalno kraj sebe, sve se bebe bude noću, sve bebe ispituju granice.
Stvar je samo u mami (i tati) kako se postave prema zahtjevima.
Možda si slabokrvna, možda imaš neki drugi zdravstveni problem.
A zamisli koliko si sretna što imaš zdravo dijete. Što je buđenje noću prema problemima koje donosi dugotrajna bolest.
Pokušaj sama sebi reći da je to normala koju prolaze sve mame u prvoj godini djetetova života i uživaj u njenom rastu, tako je fascinantno što sve dijete postigne do prvog rođendana. Od nepokretnog novorođenčeta, do hodajućeg djeteta koje razumije.
To što je taj put naporan ide u staž roditeljstva. A taj je staž dugotrajan, nikad lagan, ali daje sreće kao ništa drugo.
Draga Beti3,
vidjela sam tvoje postove na topicu o zahtjevnoj djeci i stvarno ne razumijem zašto ti je toliko stalo uvjeriti roditelje u to da su sva djeca ista, da je njihova percepcija kriva i da su možda bolesni. Nisam slabokrvna, nisam bolesna, zdrava sam i jaka ženska osoba koja ima energije više od većine ljudi koje poznam. Imam i oči i zdrav razum, rođake s malom djecom, prijatelje i poznanike s malom djecom i vidim da djeca nisu sva ista, vidim da neki roditelji imaju nogo više vremena, da su naspavani, da satima ispijaju kave na terasama, satima gradom voze djecu u kolicima, nešto što je meni bio i još je SF. I ti isti roditelji sami kažu da je T. drugačija od njihove djece. Imam nećaka godinu dana starijeg od moje bebe koji nije radio 90% stvari koje sam nabrojala u svom prvom postu i kojeg se smatra normalnim djetetom. Imam tako i baku koja nema samo to unuče i koja se slaže da je T. teža i kompliciranija, zahtjevnija.
Dakle, da se razumijemo, ne cvjetam ja od sreće što na ovom i drugim topicima mogu pisati o tome kako sam na rubu snaga i kako je moje dijete drukčije pa da me netko mora spuštati na zemlju i uvjeravati da sam, eto, možda ipak samo bolesna pa ne mogu na kraj sa svojim djetetom.
Ja, da bih ostala koliko toliko normalna, moram povremeno pisati na ovakvim topicima jer vidim da ima ljudi sa sličnim iskustvom i to me trenutno drži. Naime, u mom malom gradu ne poznam majku koja trenutno ima slično dijete, ali poznajem ih nekoliko koje su imale i čija su djeca sad veća, ali se ne družimo često. Zato, pusti, molim te, da se jadamo jedni drugima, ako nas to veseli i osnažuje.
Nisu sva djeca takva i nisu sva djeca ista i nismo mi mame koje pišemo da su nam djeca zahtjevna ni bolesne, ni slabašne ni nekakve maze i peke. U trenucima kad sam ja prolazila ovo što danas zuska prolazi jako su mi smetali ovakvi komentari. Zar je tako nevjerojatno da postoje djeca s težim karakterom i da se takvi i rode. Meni su J. treći dan u bolnici donjeli bez glasa, izgubila ga je od silnog deranja.
I da, sve bebe plaču i žele ljude i mamu i bude se noću i ispituju granice, ali pitanje je u količini. Ma, iskreno neda mi se više ni raspravljati na tu temu jer je nemoguće nekome tko to nije doživio objasniti i onda se osjećaš kao luđak kad te netko uvjerava u nešto drugo a ti znaš kao majka i vidiš da dijete nije 'standardno'. I naravno da se sve to ne može usporediti s bolesnim djetetom i uopće je glupo tako nešto i spominjati.
pa normalno da nisu ista. meni i danas treba za srednju jedno 20x vise energije nego za najstarijeg. moram biti psihicki stabilna inace ode sve u pm. kad me krene cijediti sa svojim zahtjevima.. bas me zanima kako bi netko drugi izasao na kraj s njom. vjerojatno bi ju zatukli. neki dan mi je pilila skoro sat i pol jer smo iz vrtica izasli--krivim hodnikom
aaaaaaaa! te bijes, te bacanje po podu, vristanje, nece hodati, pa kad ja krenem hodati vristi 'cekaj, mamaaaaa, cekaaaaj', cijeli kvart me gleda, a meni se zuri doma jer najmanja mora spavati. i kaj da joj napravim? 4,5 godine ima, nije to ni dijete s kojim mozes igrati na fizicku nadmoc, bar ne dok nosis jos jedno dijete na sebi. mogu se fuckat. a necu ju udariti.
ova najmanja je fizicki zahtjevna, ali fala isusu nije psihicki. to se ipak da lakse izdrzati.
I ja prijavljujem malu zvijer!
U rodilistu smo bili 6 dana, on je bio za pozeljet..spavao je u onom plasticnom kindaču kao top..zatim cicao pet minuta pa opet spavao tri sata..cicanje 5 minuta i tako u krug..i dobivao 100 grama dnevnoSve mame su me gledale zavidno, a ja sam si mislila pa ovo je piece of cake..
Onda smo dosli doma i krece nasa borba oko SVEGA i jos uvijek traje
Od spavanja na meni, uspavljivanja satima, neprestanog nosenja, plakanja u kolicima ili marami cim stanemo na semaforu..ah sad sam ja gledala druge mame zavidno kako uzivaju klafrajuci s frendicama na terasi uz kavicu dok bebice spavaju u kolicima..
Borili smo se oko autosjedalice i voznje u autu ( dugo sam izbjegavala ici bilo kam jer nisam mogla podnijeti to urlanje..sad samo pojacam muziku
Borimo se oko oblacenja, prematanja, hranjenja, kupanja u kadi, prelaska ceste i drzanja za ruku, pranja zubi, spavanja ( sve mi je poznato, od skripanja kreveta, koljenja, pisanja po noci ( nemrem sad ici pišat jer ce krevet zaškripat pa ce se on probudit tako da radije trpim do jutra)).
Ma borba oko svega žene moje.. Ja sam bila tako kul i opustena kad se on rodio..nisam ja njega napravila takvim, nego on mene ovakvom. Nisam ja hodala na prstima pa se on naucio spavat u apsolutnoj tisini, nego se on budio svako malo pa smo bili sve tiši i tiši.. Nisam ga ja krenula hranit dok se igra u svojoj sobi, nego on nije htio jesti pa sam probavala sve moguce..itd.
Padaju mu takve ludosti na pamet, kod njega je sve naopako..nekad me ta njegova nesuradljivost oko svega cak i nasmije
Slatko je dijete, veselo i divnog karaktera, ali zahtjevan za poludit..
Bas mi super dođe malo vam se za pojadat
buhahahahahaha. nisam se vozila u autu od njenog 3. do 11. mjeseca
to ova najmanja.
a kad vidim druge mame da im djeca zele sjediti, cak ne u kolicima nego bilo gdje, ono, sjesti na minutu dvije, ne mogu sebi doci od ljubomore. ili kad vidim kako daju da ih se hrani, tj. zele actually nesto pojesti. ova moja dnevno pojede ukupno kolicinu od otprilike jedne zlice hrane.
E da..borimo se i oko igranja čak..npr..mora na svoj kamion staviti sve kvačice za ves koje imam..to izgleda presmijesno..kao neka ciganska karavana..i onda ga on gura, a ako ijedna kvacica padne ( a naravno da padne) on dobije slom zivaca
Ako ga ne ljuljam na ljuljacki tocno na određen način, opet poludi i ispravlja me..ako lokomotive na vlakicu ne slozim kak si je on zamislio, opet popizditis dobije.. Naravno da ja hrpu toga odignoriram i pustim ga i da se ljuti i baca po podu..ali zakaj oko svega drama?
drage moje zbog Zvijeri koja je to u stvari više psihički nego fizički ni nakon što je napunila 5,5g ja još uvijek imam samo jedno dijete..... i kako je netko rekao ovdje ...nismo mi prvo hodali na prstima jer su oni htjeli spavati u tišini već si to poćeo raditi nakon što si uvidio da ih sve budi.... još kad živiš u zgradi punoj bučnih luđaka...gdje svaki dan neko buši po 8 sati na dan i čekića..uf..
- dojenje do 2,5g sto put na dan
- spavanje po 2-3 minute
- svaku noć budna do 7h ujutro- snimala kamerom da pokažem kako facerica u 3h ujutro s samo par mjeseci iz vipera gleda TV
- s 17 mjeseci naučila čitati sve samoglasnike jer ja više nisam znala kaj da radim s njom do 7h jutro
- nikad nije spavala popodne (a danas samo ponekad u vrtiću)
- voljela je kolica, šetnje i spavanje u njima
- uvijek zaspe u sjedalici u autu, pa sam ju noćima znala vozati a MM me nazivao luđakinjom
- po 72h sam znala ne spavati
- na Htinoj bila jer nisam po noći mogla doći do zraka jer sam imala osjećaj da mi netko stoji na plućima
- stalno su mi prigovarali kako spavm do 12h a nikog nije bilo briga kaj sam do 7h,8h ujtro svaki dan budna i kad ova zaspe da se od 8h do 12h budi svaki 15min dojit...taman počneš toniti u san ..i dan danas ne spavam više od 3h dnevno jer bi se totalno bio ritam poremetio...MM me je izluđivao njemu nije jasno kako ja ne mogu spavati kako ona spava... zamisli jedan dan zaspe u 7h ujutro drugi u 23h..pa nisam ja robot da se samo mogu reprogramirati po potrebi
- danas ako zaspe prije 21h eto je u 23h budna ko da je prespavala cijeli dan
- drami oko svega a sad i ja dramim pa više neznam tko je od koga što pokupio
-mora stalno biti u centru pažnje većinom nesvjesno
- može satima gledati crtiće,( što nije dobro, ali tako bar nešto mogu obaviti inače ona počne plakat ako joj ne dopustim da sudjeluje u kućanskim poslovima, a to onda traje cijeli dan) a svaka igra joj dosadi za par minuta...sad crta, pa mjesi tijesto, pa čita slikovnicu, slaže puzzle u sekundu je nered i ja poludim...čovjek bi joj dao da se igra s bilo čim ali da se onda jedno vrijeme s tim igra a ne da odmah prijeđe na drugo
- jako osjetljiva, može je se lako povrijediti, osjećajna puna suosjećanja za druge, voli malu djecu... ponekad škrta u smislu da je djeca dosta odbacuju a ona se obožava družiti i onda ih kupuje igračkama ili pjeva da bi privukla njihovu pažnju
- obožava glumiti pa sam ju morala upisati u dramsku u kazalište
- voli se brinuti za druge
- super slika, pjeva, pleše ne shvaćam zašto je djeca dobro ne prihvaćaju, možda želi biti vođa..nemam pojam...jako je maštovita i kad se igra s ovom jednom prijateljicom (dok se ne posvađaju jer obje imaju teži karakter) to je nešto posebno...čovjek bi uzeo kameru i snimio ih
-plašljiva, povućena a opet otvorena, druželjubiva
- centar pažnje; mi na svadbi...mama a zašto mladenka samnom ne pleše, pa djete drago ovo je njezin dan i pleše s svojim prijateljicama itd. ONA; a kad će biti moj dan, kad ću ja biti mlada...uf...a bila je super cijelu noć na svadbi..plesala je s nekom djecom i s dečkom ali on je stalno bježao mami pa se ona rasplakala...ono djeca su samo divljala a ona je htijela plesati (bili su preslatki) a odraslima je opet smetala i rađe bi ona s klincima (ali eto ona i ako zaigrana je ozbiljna a neka djeca su mao po njenom "nezrela za svoje godine" i samo bi skakala ko divljaci i bježala mamici
- jede 3 vrste hrane a prije je jela sve
- vječno joj fali pažnje- vječno
- još uvijek spava s nama tj. sad MM ili ja završimo na trosjedu a jedno s njom spava u bračnom ili tokom noći promjeni 3 kreveta i 3 sobe
- nekad mislim da joj se trebao uvesti "red" a nekad poludim na takve savjete jer za mene odgoj nije vojska (osim kad nekad puknem)
- ona je dobra i s njom se većinom može na lijepo, nikad se ko mala nije bacala po dućanima, stavljala gluposti usta, uvijek pristojna, pozdravi, ne radi nered u gostima....a sad što je veće sve to počinje raditi pa mi nije jasno..neki dan se skoro ugušila prstenom, a kad joj nešto nije po voliji kaže-plakat ću ili neću ti dati poljubac ako mi to i to nedaš
- kad nekud treba ići nema šanse da bi se obula ili obukla ..trči bježi po kući da sam ja sva izbezumljena jer je to tako svaki dan već 5,5 godina...ona je taj trenutak u centru naše pažnje i njoj je to igra da ju mi lovimo po kući.....ja se tada derem, ucjenjujem dođe mi da je ostavim doma i odem bez nje da joj to više nikad ne padne na pamet....sva se preznojim od navlaćenja s njom i poludi jer se svađamo oko gluposti
- onda ona kaže; eto sad si mi pokvarila dan ili zašto ste imali kćer, da me niste rodili sad bi imali mira (cinično i na rubu suza)... čovjek nezna jel bi se smijao ili plakao na takve izjave
Većinom je anđeo pun bisera i ja nekako uvijek sebe krivim ako dođe do nekoga okršaja jer pomislim da sam možda taj dan bila manje raspoložena pa nisam imala previše živaca nešto rješiti na mirniji način, a s druge strane si mislim pa ona će uskoro u školu a sve se više ponaša ko razmažena beba, pa onda sve postrožim, samo rijetko budem dosljedna.
Ona mi zna reći ;mrzim te.... ne boli to mene, ali osjećam njezinu frustraciju, sjetim se sebe kao djeteta kad si u nekim trenucima "mrzio" roditelje, tj. sjetiš se tog nekog osjećaja bespomoćnosti i samosažaljenja nad samim sobom i u tom trenutku sam svijesna koliko je ona tužna- ali više neznam kako...jer kad djete nakon što si ga 5 put opomenuo digne ruku na tebe ( a u vrtiću su je fizički djeca "zlostavljala" i nikom nikada nije vratila)pomisliš ako to sad ne zaustaviš šta će biti kad uđe u pubertet. Pomisliš, ma pusti ti prijateljstvo i poštovanje možda je bolje da te se ponekad i boji.
Sve to brzo završi i mi se pomirimo jer ona je toliko osjetljiva i nježna da je to prestrašno.
S druge strane moja sestra ima kćer,koja ,redovito spava, sve jede sve vrste hrane ali količinski malo i moraš trčati za njom, nije htijel u kolica, vrištala je u sjedalici, baca se po podu, sve žive tuče iz čistog mira, razbija u kafiću, ako joj kažeš ne još više podivlja, pokušaš ju uzeti u zagrljaj ispljuska te....sad je dobila bracu pa je to još gore...s druge strane je bistra, pametna, nježna , slatka i umiljata ali nikad neznaš kad će joj puknuti film.
Ja imam još 3 sestre sve smo isto odgajane i sve smo različite. Često sam mislila i često mislim zbog MM i drugih ljudi da sam loša majka, ali istina je da su djeca rode s različim karakterima i da se ne možeš prema svakom ponašati isto, i da odgoj ne može utjecati na neke stvari i da izreke tipa :mene su moja djeca sve slušala nisu smjela zucnut, završila fakultete i sad su super ljudi ( a nezna da su pušili travu, dovlačili svakakve tipove u stan, radili AB da roditelji ne saznaju). Hoću reći neki roditelji misle da su im djeca savršena jer nezajnu pola toga o njima i zato misle da je njihov vojnički odgoj donio plodove, jer je na kraju sve dobro ispalo.
Ja ne želim imati takav odnos s djetetom, možda nije dobro da s našim malim Zvijerima budemo prijatelji, treba im pokazati i malo roditeljskog autoriteta ali ne želim ni da moje još malo dijete mora imati vojni režim; dizanje u toliko i toliko, ljeganje u toliko, ručak u onoliko...pa kad krenu u školu sve će ih to dočekat i cijeli život će im bit kao na traci.
Nek uživaju još dok su mali, a mi koji smo "stari rodili" moramo malo i trpjeti - jer istini za volju od kad sam rodila više ništa ne zamjeram svojim roditeljima, naprotiv savršeno ih shvaćam. Hvala im. I zato više nemam grižnju savjesti kad ponekad dvojim o odgoju jer znam da će moje dijete sve shvatiti kad rodi svoje, prije to neće nikako moći.
Drago mi je cure kaj postojite jer stvarno je ružno slušati kako ti sole pamet a neznaju kako je roditi dijete koje nije "kao većina" ili ona s kojima su oni došli u doticaj. Zato ja pokušavama ne osuđivat i ne dolaziti u napast drugima davati savjete, jer istina lakše ti je vidjeti kakvo je tuđe dijete, nego svoje.
Ovo je priča MM rođaka.
Prvo djete sin ;mirno, poslušno, spava jede, jedino malo češće bolesno i bojažljivo.
Kaže rođak; bili mi kod kuma a njegov mali na doslovno skače po glavi, baca se, razbacuje, divlja, amoj mirno sjedi...mislim si ja; moj kume dao bi ja njemu pa se ne bi on tako ponašao.... ne bi mu dao da mi se penje po glavi da je sveti
Drugi sin; ne spava, agresivan, malo življi, ne pomažu kazne nikakve prirode nikakve odgojne metode...tuče se u vrtiću stalno su na razgovoru s tetama..popeo mu se na glavu...e kaže on; sjetim se ja kuma kako sam ga osuđivao...a sad vidim da tu ništa ne pomaže i da roditelje nekad "nije kriv"...ista ka mater rodila, isto ga odgajali ali džaba drugačiji je karakter...od tada nikog više ne osuđujem jer eto sve se u životu "vrati" ali dok ne osjetiš na svojoj koži ne razumiješ
Sretno s zvijerima.
Beti, baš si me nasmijala, ja ne samo da sam slabokrvna nego sam i niskotlakašica, ali sam takva sa svima, ne samo s jednim.
Ne radi se tu samo o nespavanju, živahnosti, zapitkivanju... od mojih troje nijedno nije spavalo, svi su se budili po noći puno puta, svi su spavali s nama, svi su odgajani na istim temeljima itditd. Sve ove "probleme" smatram normalnim razvojem i ne dramim oko stvari vezanih za brigu oko djece.
Ali.
Jedno od moje djece je karakterno vrlo teško, i jako, jako zahtjevno psihički. Jednostavno izvlači energiju, ne samo iz mene nego iz svih (mislim da je Ifigenija puno bolje to od mene opisala na nekoj temi kad je opisivala sina pa se neću zaplitati u riječi). I normalno da se oko takvog djeteta lome koplja, većina raspoložive energije ide na njih. Ali s druge strane, E. nas na neki način korigira, radi njega smo prisiljeni konstantno propitkivati sebe i biti najbolji što možemo (šokirali smo se kad smo shvatili da on traži konstantni osobni maksimum od svih ukućana).
Za mene je on zahtjevno dijete. Dok se budio s urlicima bio je zvijerka
Interesantno je još nešto, dok sam imala samo njega (okolo nije bilo malih beba) mislila sam da su sva djeca takva, sve probleme sam pripisivala svom nesnalaženju. Kad sam rodila H. skoro sam se rasplakala od sreće kad sam shvatila da roditeljstvo može biti lagano i opušteno. A isto nije spavao nego eventualno na meni, sisao je 29 puta dnevno i nije htio kod nikoga osim kod mene.
Mikka, odvaljujem na krivi hodnik, imali smo više puta dnevno ratove oko utabanih staza
Prošlo nakon 5 godina samo od sebe, trebalo je samo preživiti taj period.
ista stvar se i meni dogodila.
I meni. Ja imam mlađega 2 i pol godine i još uvijek ne mogu doći sebi od fascinacije kako se s tim djetetom svašta može dogovoriti i kako razuman može biti.
Ima i on svoje momente, nije savršen, ali kod njega su to momenti, a ne pravilo.
Trina, držim fige da što prije pripitomiš svoju malu Zvijer!
Prvih 6 mj. mi se činilo kao neverending day....
Posljednje uređivanje od Bambus : 15.10.2012. at 10:16
Cesto znam komentirati kako bih, da sam Katarinu imala prvu, bila sigurna kako mi je dijete super jer sam ja odlican roditelj, a sigurno je to i do zajednickog spavanja, dojenja, blabla...
Btw mikka, trampolina (i ostale) i mi smo imali slicne bitke. Prode s vremenom (sijede ostanu).
Nisam znala di da ubacim a da ne otvaram novu temu...
Moj mali od 6 mj uziva kad me stipa grize i tuce...kad ga presvlacim toliko me izudara nogama kao veliki...lupa me rukama po glavi kad ga hocu mazit i to nije nimalo njezan a njemu je to sve jaaako smijesno..sta radit?kako mu dat do znanja da me boli? on je sve grublji i grublji a to traje vec preko mjesec dana....dal je to faza i kad prolazi?
Sjetila sam se ove teme; naime i meni je stigla jedna Zvijer. Mislila sam da je prvi ZVijer, kada eto tek sada shvacam da je on bio obican amater u usporedbi s ZVijeri kojoj je danas puna 4 tjedna.
sve sto si TRina napisala u prvom postu, mogu samo copy paste, doslovno od rijeci do rijeci.
naslusala sam se onog " s drugim neces znati da je tu" i nazalost mogu potvrditi da to uopce nije istina.
Stigao je veci nespavac, cmizdravac i osjetljivko, gutac zraka i jakih grcica u crijevima.
Našla sam ovu temu i pročitala je cijelu. Ah, kako se sve te muke zaborave i kako vrijeme leti. Za mjesec dana moja S će napuniti 4 godine. I to je moje najodraslije dijete, odraslije i od najodraslijeg
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
