Takvi su bili i moji, naročito prvi, najgora mi je bila ta faza stalnog plakanja, koja traje prvih dva, dva i pol mjeseca, jer si zbog toga stalno zabrinut, napet, nervozan.
Poslije im valjda bolje profuncionira probavni sistem, pa nekako sve bude bolje, puno manje plače, bljuca, prducka, ljepše sisa i malo bolje spava,
s naglaskom na malo.
Čak mi se to razdoblje nakako čini najlakše, negdje od tri do šest mjeseci, nema više grčeva, ne rastu još zubići, već ste se upoznali i imate neku svoju dnevnu rutinu, a beba sve više uspostavlja kontakt sa okolinom.
Jest, opet su tu cenranja i vicije, ali nema više onog očaja zbog bebe koja satima neutješno plače, barem kod mene je to bilo tako.
Jesam li te malo utješila?