Evo da se malo javim. Daklem, ona će prekosutra dva mjeseca. I dalje je jednaka Zvijer kao što je i bila. Znači sad je uopće ne ispuštamo iz ruku, niti na sekundu jer ne želi. Jedino me te noći spašavaju jer to je jedino vrijeme kad to dijete normalno spava. Je da se ja ne mogu mrdnuti od nje ni noću ali ja sam ionako u nesvijesti tada. Ali svaku večer sve kasnije ide leći, sad smo na ponoć ipo. Za koji dan će to biti dva, tri ujutro.

Muče nas grčevi još uvijek. Dva dana ih nema onda jedan opali tako da vrišti čitav dan. Smeta joj sve živo što pojedem. Ali opet, s druge strane, nisam skužila što točno (osim pomidora, mandarina i ne mogu se sad sjetiti, za neke sam sigurna da joj smetaju) jer nekad reagira, nekad ne na istu namirnicu. A kad počne plakati to je ludilo. Ludilo. Ludilo. Ništa ne pomaže.


Hipersenzibilno dijete. Smetaju joj balade, voli žestoki rock i klape. Ali samo one brže malo. hahahaha, ne znaš ko je luđi, naša djeca ili mi


Ali nije ništa nije pomoglo da mi ova trbušina od poroda splasne