ajme, kao da mi je malo lakše, već sam se unatoč sramu spremala podići temu kako vi supermame uspjevate doslovno živjeti, a kamoli kuhati,spremati i brinuti se o dvoje troje ili više djece.meni je ovo prvo dijete i nekako mi je stalno bed kao kak ja to niš ne mogu,a sve druge žene normalno obavljaju svoje "dužnosti". otkako sam rodila doslovno ne stignem ništa,sve je na čekanju, luksuz mi je tuširanje i spremanje jela i to samo dok je mm kod kuće.kad sam sama s bebačem wc, doručak i pokoji post da ne poludim od blejanja u tv.i to sve naravno uz nošenje ovih mojih zahtjevnih urlajućih 6 kila.
u rodilištu su ga već zvali "Zvjer" i "mali čovjek",a ja sam na otpusnom pismu dobila između ostalog i rečenicu "E... je vrlo zahtjevno dijete koje povremeno vriskavo plače"
k tome imao je grčeve, po mojoj procjeni isključivo radi zraka, jer je jeo i urlao.tak da što se hrane tiče, najbolje bi bilo da nisam ništa jela,jer po tome je njemu sve smetalo.
uglavnom,stvari zadnjih mjesec dana idu jako nabolje,nas je spasila pilates lopta.i da i mene brine hoće li mu se kičma iskriviti, jer osim na lopti, jedini položaj koji mu odgovara je "stojeći", to dijete ne možeš poleći,a da ne vrišti. nama je velika sreća to što obožava mm-a,pa nam je lakše "raditi na smjene" i što po noći super spava (naravno prištekan na cicu), ali po danu strava, spava samo ako ne mrdaš nikud s njim na rukama i to je najčešće po 10-15 min. i toliko se bori sa snom da je to fascinantno.
dobila sam meitai, ali mi je prerano nositi ga u tome, mislim nabaviti nešto za nošenje, jer ovako više ne ide.mislim, ja to svoje dijete obožavam toliko da sam doslovno zaljubljena u sve što radi,pa i njegovu vrlo očitu svojeglavost, ali da ima izrazito jak karakter-to mi je bilo jasno od prvog dana.
tak da mi jako ulijeva nadu da u ovom Zvjerinjaku ima primjeraka koji su izrasli u jako drage ljude.
 |
|||
Odgovori s citatom
Iris prvotno napisa
... glede "jednorukog stila",počinjem uvježbavati,jer mi nema druge 
