Rodila sam Zvijer

[yasmin]

Ma to su gluposti. Moraš sebi u glavi složiti da ne postoji pravilo kad su bebe i djeca u pitanju. Nema te konkretne dobi kad se uvodi nešto..nema toga. Vodiš se za djetetom. I kakvo crno kupanje svaki dan? Ok, prihvaćam da neke bebe guštaju u tome i to dođe ko nekakav ritual, moja vrišti i meni je to tlaka do besvijesti pa je kupam jednom tjedno.

Ali kažem ti, ja ih imam četvero i nikakva pravila nikad nisu funkcionirala, ne psotoji magična dob za spavanje, za red, rad i disciplinu. Tri mjeseca-budeš li očekivala red, gadno ćeš se razočarati. jer nećeš se još dugo naspavati

slažem se
mojih troje a svi različiti
1. nije imalo nikakav red do 9 mjeseca

najbolji savjet koji sam ikada dobila je da osluškuješ i promatraš bebu i naučiš prema ponašanju što joj treba

ni ja ne kupam svako večer
s 1. sam pokušavala tako uvesti red ali nije upalilo
a kak sam tek bila razočarana nakon što sam i ja kupila johnsons šampon s mirisom od lavande na čijoj reklami beba zaspi nakon kupanja a moji ništa

moj j. trenutno ima ritam spavanja svaka 2 i pol sata, do nedavno je bilo sat i pol dva, a između zadnjeg dnevnog i noćnog prođe oko 3 sata
i ne paše mu uspavljivanje na cici, ako tako zaspi, obavezno se začas probudi

[leptiric_zg]

Uh, i ja bi voljela da s emoja ne uspavljuje isključivo na cici, ali za sada samo tako uspijevamo pajkiti.

[brada1983]

Bok

evo da i jedan tata se malo raspiše.

Imam i ja "malu" zvijer. Lik od prvog dana uopće ne spava, samo kada on hoće a to je po 15-30 minuta. Još smo nekako preživljavali njegovo noćno buđenje po 2-3 puta, pa nakon toga zubi, pa onda noćne more (koje smo btw riješili ukidajući mu crtiće i sl. za njegovu glavu prenaporne stvari) ali sada kad je počeo lik polako uz ormare hodati, sada je fakat nabrijan.

Ovako to izgleda:
Navečer oko 21 nakon što ga se nahrani, okupa obuće jada jada jada stavljamo ga u njegov krevetić, to završava sa vrištanjem da cijela zgrada zvoni od njega. Ne ne šalim se, stvarno je glasan, u usporedbi sa ostalim bebama oko nas barem 2 puta glasniji. Ona ga mama ili ja primimo i malo nunamo (što prije nismo jer ga nismo na to htjeli navikavati), onda se "kao" umiri no čim ga kreneš spuštati u krevetić HERE WE GO AGAIN! Onda nakon pol sata do sat vremena bezuspješnog pokušaja ga stavimo među nas dvoje u krevet (niti to ga nismo navikavali, od prvog dana je u krevetiću) e sada kada bi barem lik zaspao, no NEEEEEE on se digne i ide on, kaj ja znam gdje. Pa baulja po krevetu, pa ga vratiš na start, pokriješ i ušuškaš, but NOOOOO opet on. I tako tko više zna koliko puta. No ajde nakako recimo zaspi. Pazi sada, svako dan, ali svaki oko 1 sat ujutro lik se budi i sjedne u krevetu (u početku je čak bilo smješno) onda gleda okolo i počne puštati neartikulirane zvukove i krene u svoj pohod po krevetu, naravno mi budni vučemo ga nazad ušuškavamo, probali sa presvlačenjem(NE POMAŽE), probali sa hranjenjem(NE POMAŽE), probali muziku, pjevanje, ma čak i gitaru (NE POMAŽE!!!) i to je to, više ne spava on, spreman je za novi dan U JEDAN ujutro a mi ko Zombiji.

Pa se svi lijepo mučimo i imamo naš noćni party.

Da bude još bolje žena je od svega toga (UMOR I STRES) imala nedavno Tahikardiju (puls 185, HALOOOO) tako da se ne smije uzrujavati baš previše. Ja radim od 7 pa nakon svega toga mi je baš super, o predavanjima poslije posla neću ni pričati.

Nisam ziher da li ima to veze sa hiperaktivnošću, ili sa E.coli bakterijom u urinu koju ima, ili whatever drugo, no ako se priča o Zvijerima, on je definitivno 7-mo glava zvijerčina!!!


Eto i meni je sada malo lakše!

[Trina]

Brada, samo ti piši, bit će ti lakše

[Beti3]

brada 1983 , ali tako poznato. Jeste probali film u 2 noću? Znam, znam da se ne smije navikavati, ali kad starije dijete ide rano u školu, jednostavno mora biti mir. Pa ako ništa ne upali-film. Možda neće zaspati, ali bar će prestati plakati ( ako pogodiš film po guštu)
Imam ja takvih štoseva u rukavu...pa puta 3. Najbolje mi je kad budući roditelji kažu: moje dijete neće nikad..., ne, neće. Svi su oni male zvijerke, na nama je da to izdržimo s osmijehom (!).

Porastu i zaboravimo na lude noći i još luđe dane, na otvaranje prozora na 12. katu kod none, na trčanje u more za loptom u studenom, na hodnike hitne sa razbijenom.......(dodaj: glavom, koljenom, okom, slomljenim nosom kod zarona).
Vidi, vidi, sve je to još u mojoj glavi, ali inače prikriveno svim divnim časovima majčinstva kojih je daleko više.

[martinaP]

brada1983, to meni zvuči kao moja starija Zvijer. Za utjehu, s vremenom će biti lakše. Pitanje je kada . Nama je postalo lakše tek kad je prošao 2 i pol godine, s tim da je vrhunac bio oko 2. rođendana. Sada je to šestogodišnjak koji spava ko cigla, ni topovi ga valjda ne bi probudili, nevjerojatno da je to isto dijete koje je budilo cijelu zgradu (ne zezam se, zbilja su svi bliži i dalji susjedi znali kakva nam je bila noć, i komentirali ako bi slučajno prošla bez urlanja oko 2 ujutro).

[ninočka189]

Pozdrav, i moj prvi mjesec je bio gotovo isti kao i tvoj ali onda sam odlučila promijeniti ploču. Što se tiče grčeva, počeli smo sa Biogajom i promijenili hranu (nažalost nisam imala mlijeka od prvog dana). Što više sam ju poticala na podrig pa je sve sjelo na svoje. Što se tiče nosanja, prvi mjesec samo je bila na rukama CIJELI DAN. Ali onda sam nabavila onu ležaljku koja se daje na kauč i uredno sjedila pored nje. Malo je protestirala što ju ne nosam ali nekako smo to prelomili jer cijeli dan smo same a ja ju nemogu stalno nosati. Još sam i druge zamolila da se više igraju s njom a ne nosaju ju. Ona je to prihvatila i ostalo je tako. Sad ima 7 mjeseci i samo sjedim pored nje i dodajem joj stvari. Spavanje NULA bodova preko dana. Malo odmori oke na minutu i gotovo. S time da nam je oko bilo malo poluotvoreno da vidi dali sam pored nje. Tej je sa 4 mjeseca počela spavati dva puta po pola sata tokom dana. Ali spava po noći tako da je izdržljivo. Probaj ju naviknuti na nenosanje, budi spremna na mali protest ali moja se prilagodila jako brzo, krenula bi plakati a onda bi ju dudom, igraškama, pjevanjem, pričanjem umirila pa se brzo priviknula . Sretno i javi kako vam ide.

[ardnas]

ninočka 189-Ovaj savjet navikavanja na nenosanje mi je strašan, pa zar ti možeš gledat dite kako plače a ti ga ne nosaš?
I ja sam sama doma po cile dane i ja nosam i mali ima preko 10 kila a tek je 8 mjeseci...

Nego, bili smo kod neuropedijatra i prvo pitanje je bilo, Kako spava po noći?
Kaže dr, bilo bi dobro djeci koja lošije spavaju po noći obavezno napraviti EEG.

[ninočka189]

ninočka 189-Ovaj savjet navikavanja na nenosanje mi je strašan, pa zar ti možeš gledat dite kako plače a ti ga ne nosaš?
I ja sam sama doma po cile dane i ja nosam i mali ima preko 10 kila a tek je 8 mjeseci...

Nego, bili smo kod neuropedijatra i prvo pitanje je bilo, Kako spava po noći?
Kaže dr, bilo bi dobro djeci koja lošije spavaju po noći obavezno napraviti EEG.

Pogrešno si me shvatila jer nikada ju nisam ostavila da plače, uvijek bi ju uzela, do plača NIKADA NIKADA nije došlo. Kad god bi počela plakati onda bi ju uzela. Moje malo protestiralo je na sebi svojstvene načine. A plakat ju nikada nisam ostavila jer nevjerujem u onu teoriju da plačem jača pluća. Prvih mjesec dana je konstantno plakala čim bi ju stavili u krevetić ali onda smo se i nosali po cijele dane. Bilo je malo naporno ali smo izdržali jer probava još nije radila, malo smo se mučili sa trbuščićem. Ali uz puno maženja smo sve prebrodili. Sad ima 7 mjeseci i nevoli neka prevelika nosanja jer se tako naučila, i draga moja ARDNAS nikakvim strašnim i prislinim metodama.

[ninočka189]

I još sam nešto htjela napisati što se tiče tog nosanja, iako nemora u potpunosti biti tako. Ja sam svoje dijete, kada su prestali svi problemi sa trbuščićem zabavljala na sve druge načine a ne samo da ju nosam i to je to. Sa mjesec dana sam joj počela čitati knjige. Nabavila sam one bogato ilustrirane. Ona ih obožava. Sada se glasno smije kad joj pokažem da idemo čitati. Doslovce se udubi u moj glas i opusti do te mjese da često zaspi. Čitamo si i nekoliko puta na dan, imamo već nekoliko knjigica. Od srca vam preporučam čitanje jer vaš glas im postane kao uspavanka, opušta se a sa čitanjem nikada nije prerano početi.

[leptiric_zg]

Kaže MM kako si brzo trčala pisati na Rodu da je K zvijerka, a sada kad je sve prošlo treba ti dugo da ju pohvališ. :D dakle, moja Zvijerkica se skroz "smirila". Po danu spavamo 2x po 1h, jeeee. A po noći od pola 8 do 6h (uz buđenje za klopu-al to ne računam pod buđenje). Puno manje se noskamo, više se mazimo, pričamo, smijemo i igramo. I stvarno je istina, sve prođe, pa tako i cjelodnevno nespavanje, gunđanje i nanašanje. P.s. eno smije se u sobi Kittyici zvečkici.

[sillyme]

Moj dobrica je i dalje dobrica ali pod dva uvjeta
(1) da je na rukama i
(2) da su to moje ruke ako je svjestan da sam ja tu negdje

Evo jucer dolazim doma, ostavila sam ga mami na cuvanje na sat vremena, prilazim s ledja i vidim da se lijepo zabavljaju, lupa po nekom malom sinticu i sviraju pjesmice on sretan. Kazem mami "bok" (s ledja, ne vidi me jos) a on odmah u plac, place iz sveg glasa (bez suza) dok skidam cipele, jaknu, perem ruke, uzmem ga u ruke - odmah tisina
Odlozim ga na krevet/pod - isto odmah pocne urlanje sve dok ga ne dignem. Kako ce nauciti puzati ili sjesti ako je uvijek na rukama??? Starija je bila komplicirana po sto drugih pitanja, ali se ipak htjela bar malo igrati na podu - ovaj sto je stariji to bi se vise iskljucivo nosio, i jos k tome ga moram uvijek ja nositi ako me vidi, ostalima urla... A bude valjda nekako dosao do toga, ak nis drugo jednog dana cu ga probati spustiti na pod a on ce se docekati na noge i odsetati

[Trina]

leptirić, drago mi je da se i tvoja Zvijeka pretvorila u leptirića

Sillyme, i moja se stalno nosa, iako ima razdoblja kad se igra sama na podu ili na krevetu. Ma naučit će on i puzati i sve što treba, meni su moji svi bili stalno na rukama pa im ništa ne fali, nisu preskakali faze u razvoju zbog nosanja.

[sillyme]

Ma on sto je stariji to se manje zeli igrati na podu. Kad je imao 3 mjeseca mogao se u babygymu igrati i po sat, sat-i-pol, i onda je samo polagano smanjivao to vrijeme. S tri mjeseca se vec okretao ledja-trbuh, s pet obrnuto (ali to smo vec tesko uspjeli skuziti jer prasac ne zeli sam - skuzio je da ako place da dodjem ja i okrenem ga) a sad je vec u fazi da cim ga odlozim urla. Eventualno se hoce ujutro igrati u krevetu pored mene ali opet prvenstveno na ledjima, ako se okrene na trbuh bude mozda pola minute na trbuhu i odmah se okrene nazad... A trbuh je osnovni polozaj za puzanje i posjedanje....

Ali zato ako idem nekud s njim ne moram uopce brinuti - moze satima, ali doslovce satima biti u nosiljci ili meni u krilu, samo gleda ili se necim igra ali primarno gleda gleda gleda... i smjeska se skoro svima, samo da je kod mene, sve mu je onda super

[Jainina]

Sillyme, i moja je sa tri do četiri mjeseca mogla čak i po dva sata se igrati sa igračkama, rukama, brbljati i slično... Tada je bila na kauču... Sa 4, 4 i pol' mjeseca sam ju morala staviti na pod jer je postala preaktivna i otada se igra sama jedno 10ak minuta i onda počne cvilit i onda ju malo zabavljam, pa se opet sama igra pa opet cvili pa ju odnesem na kauč pa se zabavljamo, pa onda u sobu i tako ukrug... Bitno je da se mijenja okruženje Ne nosam ju baš previše jer mi je već preteška a i meni i MMu leđa opasno štekaju... Ipak moram primjetit da odkada se bez problema vrti s trbuha na leđa i obrnuto u svim smjerovima može se puno duže sama zabavljat... Nakon paklena prva tri mjeseca, sjećam se tog perioda od tih mjesec, mjesec i pol' kada sam imala osjećaj kao da bi imala sto takvih beba, spavala je ok preko dana, ok po noći, sama se znala zabavit i bila je super dobre brbljave volje Mislila sam da će potrajat, ali ništa od toga

[Iris]

Kaže MM kako si brzo trčala pisati na Rodu da je K zvijerka, a sada kad je sve prošlo treba ti dugo da ju pohvališ. :D dakle, moja Zvijerkica se skroz "smirila".

baš! takav komentar sam i ja neki dan dobila od mm-a.kad je trebalo dramit,mogla sam pisati kilometarske postove,a sad mi je teško napisati koju pohvalnu

[sillyme]

Ja se mog jos uvijek usudim ostaviti na kaucu - ionako samo lezi na ledjima i urla dok ga ne dignem opet Eventualno se okrene na bok i igra s necim (kratko) ali uopce ne pokusava se dalje negdje okrenuti i pomaknuti. Fali mu ono o cemu tu pisete - da se igra kotrljanja (a mogao bi - zna se okretat), da pokusa doc do neke igracke van dohvata pa da se onako uporno muci na mjestu, vesla u prazno... ne, on fino hoce na ruke pa da studira svijet oko sebe. Miran neki tip. Svekar me uvjerava da je mm-ov brat bio ista takva beba, da bi prvo se dobro proucio a tek onda se upustio u nesto - to mi je novost, i starija (i ja i mm) smo skloni akciji - cim nesto vidimo interesantno odmah bezglavo jurnemo u akciju

[sillyme]

U stvari, ne smijem vise pisati na ovoj temi... moj uopce nije Zvijer, od prvog dana je velika dobrica. Stvarno je. Moram nac drugu temu oko tog manjka zelje za samostalnim kretanjem

[Trina]

ja svoju ne smijem ostaviti nigdje samu jer ta izvodi čuda pokušavajući se mrdati. Inače je preslatka, prelijapa, predobra..ma sve naj, naj (ah..objektivna mama), vesela, nasmijana..svi smo zaljubljeni u nju. Ni traga od one Zvijeri od početka. Njoj ko da je netko stisa botun i promijenio je negdje sa tri, tri ipo mjeseca, skorz drugo dijete. Ljubav moja ženska

[Jainina]

Moja je zvijer u intervalima Prva tri mjeseca koma živa, onda mjesec i pol' mira i sad opet ima nekakve popizditise... Budi mi se u 4,5 ujutro i vrišti ako ne odem s njom u dnevni na igranje...I još k tome je počela sa shemom prehrane da ne jede cicu od 2 do 3 ujutro do 1 popodne i naravno da onda klopa više po noći... samo se nadam da je još jedna faza koja će uskoro proći...

[leptiric_zg]

[QUOTE=Trina;2142897]leptirić, drago mi je da se i tvoja Zvijeka pretvorila u leptirića

[sillyme]

U stvari, ne smijem vise pisati na ovoj temi... moj uopce nije Zvijer, od prvog dana je velika dobrica. Stvarno je. Moram nac drugu temu oko tog manjka zelje za samostalnim kretanjem

Evo samo da javim da je jucer nicim izazvan odjednom se poceo kotrljati po krevetu i da mu je bilo jako zabavno. Meni je bilo malo manje zabavno jer mi je prvo skoro pao s kreveta (nisam ga pazila je do tad se nije nesto micao - pa sam sjedila okrenuta mu ledjima i slagala ves), a onda je bljucnuo hrpu tikvice koju je prethodno pojeo (tj. kojom se prejeo - a ja bila ponosna mama kak je pojeo cijelu tikvicu )

Cak se i trudio na trbuhu odgurivati naprijed, ajde ipak izgleda nece bit scenarij da ga nosim do godine dana a onda samo prohoda

[Trina]

Moja Zvijer se pretvorila u Zvijerčinu. Onu pravu žensku, slatku, veliku, pametnu Zvijerku. Iz očiju joj viri berekinstvo, presmiješna je. Puže, sjedi, diže se na noge, nema mira ni sekundu. Motorički baš napredno dijete, najnaprednije od svih. I ima svoju volju skroz naskroz. prohodat će do 10. mj garant. A onda smo tek nafrkali

[Iris]

Moja Zvijer se pretvorila u Zvijerčinu. Onu pravu žensku, slatku, veliku, pametnu Zvijerku. Iz očiju joj viri berekinstvo, presmiješna je. Puže, sjedi, diže se na noge, nema mira ni sekundu. Motorički baš napredno dijete, najnaprednije od svih. I ima svoju volju skroz naskroz. prohodat će do 10. mj garant. A onda smo tek nafrkali

potpisujem,imam mušku verziju vragolastog šarmera koji zato vjerojatno malo spava,jer je svijet prezanimljivo mjesto,a on bi doslovno sve,ali sve i to odmah istražio. i da- nema mira nikad.od početka sve radi brzo,ja sve strahujem da je prerano ovo-ono(posebice prohodavanje)ali on je izgleda takve naravi i k tome spretan.i koliko god bi mi bilo lakše s nekim mirnijim,ja baš volim što je takav.predivno je koliko je pun života.uh kako se veselim pubertetu

[Zuska]

Već dugo želim napisati post, ali ne znam odakle bih krenula, imam svašta nešto za napisati...
Ja sam definitivno rodila Zvijer, to nam je bilo jasno nakon samo nekoliko dana. Sada T. ima 10 i pol mjeseci i nije ništa manja Zvijer.

Od prvog dana rođenja jako je glasna, glasniju bebu od nje još nisam čula, a to mi kažu i druge mame. I ne libi se plakati, ma šta plakati, urlati. Ali često se i smije, glasno. Često i viče, isprobava glas, pogotovo u stubištima. Viče i na ulici kad vidi golubove, psa ili mačku. Ili hrpu djece. Ili tramvaje u Zagrebu. Ili onaj vlakić na moru...

Da skratim, najprije što NE želi (odlučno, glasno, prodorno, uporno):

- Kao mala beba nije se željela kupati, ni ja ni mm nismo je uspjevali okupati, ona je urlala kao da je kolinje, otimala se, to nam je bio baš stres,.. Onda smo nabavili tummy tub i stvar riješena. Kad ga je prerasla, u kadicu je ušla bez problema.

- Kao mala beba mrzila je biti budna u ležećoj poziciji, čim bi se probudila, počela bi urlati. Prestala bi kad bismo je digli. Nikad se nije ležeći zabavljala onim visuljcima, mobilima ili bilo čim. Ona je trebala isključivo ljudsko biće da ju zabavlja, nosi, pokazuje... Dugo je urlala pri svakom presvlačenju. Danas isto mrzi ležeći položaj (osim ako ne spava), još uvijek urla pri presvlačenju odjeće, mrzi trenutak kad je izvadimo iz kadice i polegnemo u ručnik na brisanje i urla sve dok je ne dignemo na nogice dok zakopčavam zadnje dugme na majici ili pidžami.

- Do jedno 7-8 mjeseci nije htjela ni minute biti sama, inače bi urlala. U stanu smo boravile tako da bih ju nosila u marami ili bi bila u ležaljci, ali samo ako je nosati sa sobom štogod da bih radila. Ali nije tolerirala ponavljanja - recimo ja se tuširam, a ona me gleda iz ležaljke - to je bilo zanimljivo 3 puta, četvrti je urlala. Ako bih išta htjela raditi po stanu, morala je biti uključena u aktivnosti - ako bih spremala suđe, stavila bih je na šank, vadila bih suđe iz mašine i dala joj da opipa svaki predmet prije nego ga spremim.

- Nije se htjela voziti u kolicima od 7-8 mjeseci života. Urlala je u košari. Pa sam je nosila u marami. Urlala je u jajetu pa sam je nosila u mei taiu. Urlala je u kolicima pa sam je nosila u ergu. Onda je sa 7-8 mjeseci pristala na kolica, ali samo onoliko dugo koliko ona želi, nakon toga zahtijeva vađenje. Ili urla. Već neko vrijeme ponovo ne želi u kolica, ali želi voziti kolica (tako da ju ja držim). I dok vozi kolica viče od sreće.

- Ne želi se voziti u jajetu u autu. Ako joj se jako spava, nakon kraćeg plakanja zaspe, ako joj se ne spava urla. Nekad smo često stajali, onda smo skontali da ne možemo tako pa urla i do 20 minuta. Onda dugo jeca. A meni se srce kida. Zadnjih 10 mjeseci nisam još niti jednom vozila auto ili se nisam vozila u autu, a da joj nisam pjevala. Jedino to pomaže, ponekad.

- Ne želi jesti kašice. One kupovne od nikad, one domaće je jela u početku, sad odbija. Ne želi da ju hranimo žlicom, ona jede sama. Od kad smo počeli dohranu, ona je barem nešto morala jesti sama, sad sve želi jesti sama. Ono što miksam ili zgnječim, uglavnom bacim. Sama jede povrće, voće, palentu, ribu. Ne želi jesti meso.

- Glupo je napisati da ne želi spavati, jer spava, samo se često budi. Ako zaspe u 21, do 24 h probudi se najmanje 3-4 puta. Do jutra, ako imam sreće, još toliko ili malo više, ako nemam sreće, triput toliko ili češće.


Ok, ajmo sad što želi ili voli:

- Želi akciju, stalno, oduvijek. Najviše je voljela da je se nosa po stanu i pokazuje razne predmete. Sad već neko vrijeme, upire prstom u ono što želi vidjeti, dotaknuti, raditi ... i tako satima... Želi zatvarati i otvarati balkonska vrata, želi ljuljati šipku na balkonu, paliti i gasiti svjetla po stanu, okretati dugme na perilici, paliti napu, okretati potenciometar kod bake... Želi se ljuljati i klackati u parku i ne možemo proći kraj parka, a da u njega ne uđemo...

- Želi dojiti, često. Ona doji cijelim tijelom, ne želi pred sobom imati samo jednu sisu, već obje pa se seli s jedne na drugu...jednu miluje, drugu štipa, maše nogicama, uvija se...Doji u svim pozicijama, sjedeći na meni, stojeći na krevetu, u ergu...bilo kad kad i bilo gdje. Noću naročito.

- Voli Avanture maloga Juju. Ta ju je pjesmica oduvijek opuštala, upravo uz nju često zaspi.

- Voli goste. Kad nam netko pozvoni, usklikne od sreće i onda napeto i sa smješkom gleda prema vratima. Poludi od sreće kad osoba uđe. Voli i kad se javimo na telefon, a ako se ne javimo, onda protestira, upire prstom i viče. Jednom je plakala kad se moja mama nije htjela javiti na kućni.

- Voli izlaziti iz stana, viče od sreće. Možemo ići bilo kuda, bilo kad, svugdje je sretna, divna, radoznala i kooperativna, na tulume, u šumu, na pučke fešte, na more, u svatove... Samo treba prebroditi vožnju.

- Obožava ljude i obožava im se svidjeti, zavodi ih, smješka se, priča, namješta... Ako ima publiku, ne plače.

- Voli piti vodu. Probala ju je sa 6 mjeseci i ne staje. od prvog dana pije iz obične čaše svih oblika i veličina, u šetnji pije vodu iz boce tipa Jane. Ne znamo za bebske flašice, to u životu nisam uzela sa sobom.


To je ono čega se sad mogu sjetiti. S jedne strane, koliko je s njom teško, toliko je i lako. Do 9. mjeseca nikad nije imala neki ritam, spavala bi u različito doba dana, različite duljine, različit broj puta. Ali oduvijek sam mogla s njom bilo kuda, kad joj se spavalo, zaspala bi u ergu. Ili dojila kad je bila gladna. Dohranu je prihvatila bez problema, propuzala je sa 7 i pol mjeseci, pa se s lakoćom počela dizati, sad je puzeći speedy gonzales po svim terenima, savladala je i stepenice...Razumije hrpu riječi, pokazuje različite pojmove. Voli se maziti.

I svaku večer kad legnem pored nje, ja sam sretna što je imam, što postoji, što je tako savršena i što je bolja nego što smo mi zaslužili. Jer se često osjećam da joj nismo dorasli, da ja nemam toliko živaca i strpljenja i energije koliko ona traži. Možda je to od nespavanja, ali osjećam se kao da me crpi do kraja svakoga dana, nekad sam mrtva već u 11 ujutro. Ne želim pomisliti kako bi mi bilo da nemam bake na raspolaganju, da nemam supruga koji (kad je kući jer radi do 6 popodne) u svemu što se tiče nje ravnopravno sudjeluje (osim u dojenju i uspavljivanju). Nekad sam na rubu očaja, ali brzo se napunim. Samo je pogledam.

Inače nisam cvilidreta, imam ogromnu količinu energije, nekad sam redovito radila i po 12 sati dnevno, kad je trebalo i cijelu noć, ako je trebalo ružiti par dana za redom, nikakav problem. Jaka sam, izdržljiva, žilava. Ali stvarno nisam znala da je imati dijete toliko iscrpljuće. A pomisao na još jedno dijete ispunjava me užasom. Iako bih, ako ga želim imati (a želim), na tome trebala poraditi relativno brzo (nisam više pupoljak).

Dok sam sve ovo pisala, Zvijer se probudila 3 puta. I dok se uspavljivala na sisi, ručicom me izmilovala po vratu i licu, a ja sam je u mislima pitala, kao i svaki put, gdje si bila sve ove godine i kako sam mogla biti sretna bez tebe...

[ArI MaLi]

Zuska jako jako lijepo
Vrlo, vrlo slićna je i moja Zvjerkica bila sa 10 mj i isto mi se pomisao na drugo djete nije baš se sviđao, ali nakon godine i pol je počela spavati po noći i sve se promjenilo ( akcija je i dalje tu, akcija, akcija,svaki dan nešto novo i djete sretno, ne voli rutinu i ne voli ponavljanje, osim sad spavanja) i od tada bi voljela više od svega još jednu Zvjer(kicu)... lakše je kad se naspavaš

[trampolina]

Baš se mislim što da napišem, kad kažem da sam rodila 3 zvijeri zvuči kao da ne znam šta je zvijer
Dobro se nosim sa svim njihovim hirovima - tvrdoglavost, ljutnja, hiperradoznalost, osjetljivost... ma sve mi je to pisofkejk, ali NESPAVANJE više ne mogu izdržati!! Od početka 2007. nisam odspavala više od 5 sati u komadu, (pišit ću-kakit ću-žedan sam, naravno) i počela sam se već bojati kakve posljedice to može ostaviti.
Osim toga, iz nekog razloga najstariji se budi između 5 i 6 pa nam dan i počinje tada punom parom.

Valjda će proći jednog dana, makar kad odu na faks u drugi grad, obavezno

[kljucic]

Ako je to definicija Zvijeri, onda je i David zvijer. Tako je i nama bilo u početku. Sad je super. Može se sam zaigrati, uglavnom je poslušan i suradljiv. Lijepo spava. Jedino se još uvijek navlačimo oko toga da mi konačno prestane kopat po grudnjaku dok doji (obično ga je teže spriječiti kad je ujutro u polusnu da ne poseže za drugom cicom pa zato spavam s grudnjakom).

[Zuska]

Trenutno me najviše muči pomisao na drugo dijete, zato sam i išla ovo pisati, možda mi pomogne da se posložim u glavi. Ako ćemo ići na drugo dijete, trebali bismo to odlučiti prilično brzo. Uvijek sam razmišljala da ću imati više od jednog djeteta, a i želim da moja T. ima bracu ili seku.

Ali...svaki dan pomislim, zamisli da imam još jedno dijete...i baš me preplavi užas. T. toliko puno traži, svake minute, svakoga sata, cijeli dan, cijelu noć, nemam energije ni koliko njoj treba, kako je naći za drugo dijete? Imam osjećaj da bih s drugim djetetom njoj uzela dio energije i dio vremena, a da to ne bi bilo dovoljno drugom djetetu, čak i ako bi bio manje zahtjeva od T....pa se već sad pilam kako ću biti loša mama, a to me zna i sad obuzeti kad pomislim da sam taj dan mogla možda dati i više od sebe, a nisam...
Imam i posao i neke druge stvari koje želim završiti, ali i to mi izgleda kao SF.

Trampolina, divim se, troje djece...

[mikka]

zuska, bas lijep post

moje prvo dijete je bilo mirno i suradljivo, u toj mjeri da sam mislila da druge mame pretjeruju kad pisu o zvijerima

onda sam rodila k., i skuzila da zvijeri stvarno postoje, ali ona je bila druga, imala sam dijete od 22 mjeseca i nju, muz je bio terenac i nije ga bilo mjesecima, ona je doslovno preplakala cijelu prvu godinu, uh to mi je bilo bas tesko razdoblje

i treca je dosla n., ona nije tako psihicki zahtjevna kao k., ali fizicki, majko mila. zbog nje nisam vozila auto punih 7 mjeseci (!!!). ne moze sjediti na mjestu ni sekundu. odlazi od mene bez da pogleda gdje sam. penje se na sve zivo i mrtvo. ne zeli jesti da ju se hrani, a ne zeli bas ni hranu (ilustracija--nece pojesti sljivu nego gricka kosticu). jede samo sir i banane, doslovno. nece ni jedno voce ni povrce. ni kruh, zitarice, nista. meso, rijetko. i tako. nocas se od 1.5 probudila oko 40 puta. a nije placko, pa ju zato ne smatram zvjerkom. bas je dobra i mila, ali uporna, tvrdoglava i zivahna. jedva cekam da bude malo veca pa da se nes moze s njom i dogovorit

[trampolina]

Zuska, moja je logika bila kad sam u s.anju - nek sam u s.anju preko glave. Uopće ne mogu zamisliti da dvije godine imam pauzu pa sve ponovo, mislim da bi obolila nakon drugog (i ove 3,5 godine mi je čak velika razlika, bolje bi mi bilo 2-2,5). Ovako - jen, dva, tri i - gotovo.

Sjećam se da sam taman kad sam srednjeg rodila čitala mikkine postove i tješila se misleći kako ima i gorih. mikka oprosti ali mislim da si dobrim dijelom zaslužna za moje psihičko zdravlje.

[babyboys]

vidiš, a meni je baš trebalo da se odmorim od s.ranja. da se rekuperiram psihički i fizički od nespavanja, da zaboravim, doslovno. da sa tom jednom zvjeri stvorim odnos kakav želim, da im svakom dam priliku da me imaju samo za sebe. zato velike razlike.
i ovaj treći je zvjerka. možda i najveća od svih, vidjet ćemo.. ali ja sam drugačija, drugačije ga hendlam. možda baš zato jer je treći, jer ja imam više godina i iskustva (i samopouzdanja). i lakše mi je s njim nego s ova dva prije.

ali nisu oni ništa manje zvjeri. pogotovo ovaj kojeg hvata pubertet. ili ovaj koji je danima samo ponavljao da je on sredbnje dijete i očajavao. razlog nam nije poznat.

i ja ih šaljem na fakultet u drugi grad. i ne rađam više.

[trampolina]

bb, ja sam i inače u životu ovakva, volim sve na ho-ruk, pa poslije crkavam.
Btw, groza me hvata od puberteta općenito, a da imam istovremeno pubertetliju i bebu mislim da ne bi bilo dobro, jednostavno prelazi moje kapacitete.
A i nisu mi baš nešto djeca do tri godine, više volim starije

[Zuska]

Kako su vam zvjeri dočekale bracu/seku? Jesu li ostali jednako zahtjevni, postali još zahtjevniji, jesu li bili suradljivi?

[rehab]

Trenutno me najviše muči pomisao na drugo dijete, zato sam i išla ovo pisati, možda mi pomogne da se posložim u glavi. Ako ćemo ići na drugo dijete, trebali bismo to odlučiti prilično brzo. Uvijek sam razmišljala da ću imati više od jednog djeteta, a i želim da moja T. ima bracu ili seku.

Ali...svaki dan pomislim, zamisli da imam još jedno dijete...i baš me preplavi užas. T. toliko puno traži, svake minute, svakoga sata, cijeli dan, cijelu noć, nemam energije ni koliko njoj treba, kako je naći za drugo dijete? Imam osjećaj da bih s drugim djetetom njoj uzela dio energije i dio vremena, a da to ne bi bilo dovoljno drugom djetetu, čak i ako bi bio manje zahtjeva od T....pa se već sad pilam kako ću biti loša mama, a to me zna i sad obuzeti kad pomislim da sam taj dan mogla možda dati i više od sebe, a nisam...
Imam i posao i neke druge stvari koje želim završiti, ali i to mi izgleda kao SF.

Trampolina, divim se, troje djece...

A čuj, nećeš znati dok ne probaš... Ni stariji ni mlađi nisu zvjerke, ali stariji je rođenjem malog brace pokazao jednu iznimno zrelu crtu za koju nisam dotad znala da je ima. Kada braco plače, njemu se može svijet rušiti, ali ne odustaje dok ne uzmem bracu. Kada je vrijeme za uspavljivanje i hranjenje, on strpljivo čeka dok braco ne pojede ili zaspe. Imali smo i ekscesne situacije, ali njih sam shvatila kao korisne prilike za učenje. Pa što ako ćeš oduzeti svojoj curici dio energije i vremena ? To ne znači da i dalje neće imati dovoljno tvoje pažnje. Još bolje, naučit će da nije realno da ima tvoju pažnju svaku minutu, sat i dan svog života. Naučit će da si ti jedna zasebna osoba koja treba poklanjati pažnju i sebi i drugima, ne samo njoj. Mislim da s još jednim djetetom obje možete samo profitirati. Tim više ako imaš pomoć supruga i bake.

[mikka]

jednako je zahtjevna ali lakse je s njom jer je veca. kad se n. rodila imala je dva (ili vise) mjeseca--svaki dan--tantrume u trajanju od oko sat vremena. kad je to proslo bilo je puno lakse

inace slazem se s rehab, zvjerkama dobro dode zivotna lekcija da nisu oni jedini na svijetu, da i drugi ljudi postoje i imaju svoje zelje i potrebe

[sirius]

vidim neki razmišljaju o faksu u drugom gradu...ja svog starijeg već pripremam na fakultet u drugoj državi. :D

[rehab]

vidim neki razmišljaju o faksu u drugom gradu...ja svog starijeg već pripremam na fakultet u drugoj državi. :D

I ja Ali ne zato što su zvjerke, već kao poželiš se djece, a zapravo im ideš u posjet da ti guzica vidi puta

[Girica]

samo bih se osvrnula jer su moja dječica već povelika.
oni su prvih mjeseci svi odreda visjeli na cici, nosili se itd. ja sam im "služila" danju i noću, ni ne pokušavajući promijeniti stanje. za 2 do 3 mj oni su spontano počeli spavati noć, podnositi kraće razdvojenosti dok bi mama kuhala itd.
hoću reći, možda je potrebno zadovoljavati dječje potrebe u potpunosti da bi se ona malo po malo osamostaljivala, onako sama od sebe i bez pritiska.
sve u svoje vrijeme.

[trampolina]

Girice baš tako, sve u svoje vrijeme. Nekome 2-3 mjeseca, nekome 2-3 godine.
Ovako napisano implicira da se mi ne zadovoljavamo svojim zvijerčicama potrebe u potpunosti (dok su novorođenčad), a tko god ima zvijerku zna da je to nemoguće - takvu djecu je vrlo, vrlo teško zanemariti. Trčiš zadovoljiti sve potrebe, i one iskazane i one koje će možda iskazati i one kojih nisu svjesni, jer ako to ne napraviš imaš...pa malo je reći veliko s.anje.
Blago mamama koje su doživjele spontano prospavanu noć

[Jainina]

Girice baš tako, sve u svoje vrijeme. Nekome 2-3 mjeseca, nekome 2-3 godine.
Ovako napisano implicira da se mi ne zadovoljavamo svojim zvijerčicama potrebe u potpunosti (dok su novorođenčad), a tko god ima zvijerku zna da je to nemoguće - takvu djecu je vrlo, vrlo teško zanemariti. Trčiš zadovoljiti sve potrebe, i one iskazane i one koje će možda iskazati i one kojih nisu svjesni, jer ako to ne napraviš imaš...pa malo je reći veliko s.anje.
Blago mamama koje su doživjele spontano prospavanu noć

Veeeeeeeliki potpis

[Zuska]

Ma koja prospavana noć, pjevam ujutro ako se probudi manje od 5 puta.
Danas je u parku vidjela pola godine stariju curicu (koja, naravno, hoda) kako se penje po ukošenoj penjalici koja ima izbočine i udubine i krenula i ona... držala se rukama i nogama, skoro i zubima, ali je otpenjala taj metar i nešto i kad je došla na vrh, smijala se. A i mi s njom, ne hoda, ali penje... Pa da ne ispunjavamo njene potrebe
Inače, ponekad ima vrlo iritantan način urlanja (deranje/škripanje), počinjem se bojati da je toga svjesna i da joj je to postao alat.

[rehab]

samo bih se osvrnula jer su moja dječica već povelika.
oni su prvih mjeseci svi odreda visjeli na cici, nosili se itd. ja sam im "služila" danju i noću, ni ne pokušavajući promijeniti stanje. za 2 do 3 mj oni su spontano počeli spavati noć, podnositi kraće razdvojenosti dok bi mama kuhala itd.
hoću reći, možda je potrebno zadovoljavati dječje potrebe u potpunosti da bi se ona malo po malo osamostaljivala, onako sama od sebe i bez pritiska.
sve u svoje vrijeme.

Da, ali neka se djeca naviknu na sve te pogodnosti i to traaajeee... Sve dok ne dodje drugo dijete, a mama je samo jedna i onda brzo shvati da to prvo dijete treba naučiti da još netko ima potrebe osim njega. Ili dok mamu nešto drugo ne osvijesti. Da me se ne shvati krivo, dječje potrebe treba u potpunosti zadovoljavati dok su još maleni, ali kako rastu, neke potrebe počinju prerastati u želje i navike, a to nije nešto što uvijek trebamo hraniti i podržavati.

[rehab]

Inače, ponekad ima vrlo iritantan način urlanja (deranje/škripanje), počinjem se bojati da je toga svjesna i da joj je to postao alat.

Oooo da, i mi imamo taj "alat" otkad je stigao braco, u kombinaciji s terrible twoos ! Isprva sam razgovarala, objašnjavala, kažnjavala, a onda sam počela ignorirati. Sad sve rjeđe imamo takve ispade. Jednostavno način privlačenja pažnje, pa makar i one negativne.

[Storma]

Moja starija (Zvijer) je sada, sa 7 godina, divna curka. Samo je trebalo doci do toga, i drago mi je sto sam slusala sebe i svoje instinkte. Manja je divno dijete, tvrdoglava i uporna ali nije tantrumasica i samim time je bilo lakse.
Nedavno sam curama dala nove nadimke - Svrha i Smisao. Anita je dala mom zivotu svrhu - trebalo mi je ovakvo dijete (ne mogu vjerovati da sam to napisala lol, no tako je) a i njoj je, vjerujem, trebala ovakva majka. Katarina mi je dala Smisao - ona ima onu lakocu zivljenja, i od kada je s nama sve se (umjesto da se zakomplicira) pojednostavnilo.
I potvrdujem da Zvijeri, koliko puno traze, toliko kasnije i vracaju.

[Zuska]

Dakle, Storma, red je odem po Smisao

Ja se zezam, a noćas opet nisam spavala dulje od sat vremena u komadu, probudila se 30 puta, svaki put zaplakala, barem 10 puta zaspala na meni, doslovno... Pokušala sam je u jednom od tih puta uspavati bez cice, ali dobrano se izurlala bez namjere da stane... Došlo mi je ono "ja stvarno ne mogu više" i tako noć po noć. Ne znam dokle ćemo tako.

[mikka]

i kod nas nocas kraval. prvo se izmedu pol 1 i pol 4 probudila jedno 80 puta, onda preurlala sljedecih sat vremena i nesto prije 5 napokon zaspala, sa jos "samo" 4-5 budenja do 8

uskoro cu ju u zid zakucat ako ovako nastavi, umorna sam ko konj.

[Storma]

Zuska, da je bar tako jednostavno. Mala beba i tantrumasica su me dovele do ruba iscrpljenosti, stvarno nije bilo lako. No u dobrim (citaj: mirnim) trenutcima sam bila svjesna da, koliko me veca izbacuje iz takta, toliko me manja smiruje. I da smo ostali samo sa vecom, bojim se da bi i njoj bilo teze prilagoditi se ...Svijetu. Ovako, sa sestrom uz sebe, s vremenom je uvidjela da joj ne cini netko/nesto vec da su stvari takve kakve jesu, i njoj i sestri, i nekako joj je bilo lakse pregrist njene stvari. A kako je manja rasla, i bila hrabra i odvazna, tako se veca ohrabrila ciniti neke stvari, pokusati nesto novo...
Tesko je ovako pisati a nemam vremena za sire.
Npr. Anita nije bila strpljiva, tesko se nosila sa svojim emocijama i njene su reakcije uvijek bile dramaticne. Ako nije mogla sloziti kockice kako je zamislila, bacala se po podu i vristala iz petnih zila. Katarina je drugacija, njoj je bilo dovoljno (par puta) objasniti da se neke stvari moraju vjezbati, i ona je strpljivo pokusavala. Kada je Anita vidjela kako sestra pokusava, imala je (mrvicu) vise volje pokusati bar jos nekoliko puta prije nego sizne .

[Sumskovoce]

I kod mene je Palčić bio jako jako zahtjevna beba, prvih 3 mjeseca je preživjeo u mom naručju, plakao li ga plakao. Brata sam morala hraniti uvijek nakon njega, i to uz upaljen TV ili radio, jer ako bi palčić čuo da dobrica mljacka, iako je sit, tražio bi (urlao) da se njega (sitog) nahrani. I milijon sličnih scena. Pekla me savijest (bila sam čak topic otvorila) da se jednom posvećujem više, a drugome manje, ali se to s vremenom poravnalo. Sad su se već navikli da su u dvoje, da se red mora čekati silom prilika, pa ni jedan ni drugi ne divljaju.
I nama je spavanje bila drama, sad su se smirili skroz, nanaju mirno skoro svaku noć, uz po jednu klopu i jednu cugu svatko u toku noći.
Imamo u jednim ustima 6 zubića, u drugima 2, sve bez drama.
Bit će da smo sretnici...

[trampolina]

Bit će da je nešto u zraku, ni mi nismo spavali. Svo troje su tulumarili. A mama je dosegla vrh neuračunjivosti - oko 2.30 uhvatila sam se kako sama sjedim za laptopom s medenjakom u ruci, djeca su spavala snom pravednika
(jedete li i vi za vrijeme noćnih pohoda, ja mislim da se polako vraćam na trudničku težinu )