I kod mene je Palčić bio jako jako zahtjevna beba, prvih 3 mjeseca je preživjeo u mom naručju, plakao li ga plakao. Brata sam morala hraniti uvijek nakon njega, i to uz upaljen TV ili radio, jer ako bi palčić čuo da dobrica mljacka, iako je sit, tražio bi (urlao) da se njega (sitog) nahrani. I milijon sličnih scena. Pekla me savijest (bila sam čak topic otvorila) da se jednom posvećujem više, a drugome manje, ali se to s vremenom poravnalo. Sad su se već navikli da su u dvoje, da se red mora čekati silom prilika, pa ni jedan ni drugi ne divljaju.
I nama je spavanje bila drama, sad su se smirili skroz, nanaju mirno skoro svaku noć, uz po jednu klopu i jednu cugu svatko u toku noći.
Imamo u jednim ustima 6 zubića, u drugima 2, sve bez drama.
Bit će da smo sretnici...