Zuska, baš sam pročitala sve tvoje opise i mogu ti reći da je tvoje dijete sasvim normalno, ponaša se isto kao i druga. Nikakva zvijer.Zuska prvotno napisa
Ma koja prospavana noć, pjevam ujutro ako se probudi manje od 5 puta.
Danas je u parku vidjela pola godine stariju curicu (koja, naravno, hoda) kako se penje po ukošenoj penjalici koja ima izbočine i udubine i krenula i ona... držala se rukama i nogama, skoro i zubima, ali je otpenjala taj metar i nešto i kad je došla na vrh, smijala se. A i mi s njom, ne hoda, ali penje... Pa da ne ispunjavamo njene potrebe
Inače, ponekad ima vrlo iritantan način urlanja (deranje/škripanje), počinjem se bojati da je toga svjesna i da joj je to postao alat.
Možda ju ti tako percipiraš, ali sve bebe plaču, sve bebe žele ljude, naročito mamu, stalno kraj sebe, sve se bebe bude noću, sve bebe ispituju granice.
Stvar je samo u mami (i tati) kako se postave prema zahtjevima.
Možda si slabokrvna, možda imaš neki drugi zdravstveni problem.
A zamisli koliko si sretna što imaš zdravo dijete. Što je buđenje noću prema problemima koje donosi dugotrajna bolest.
Pokušaj sama sebi reći da je to normala koju prolaze sve mame u prvoj godini djetetova života i uživaj u njenom rastu, tako je fascinantno što sve dijete postigne do prvog rođendana. Od nepokretnog novorođenčeta, do hodajućeg djeteta koje razumije.
To što je taj put naporan ide u staž roditeljstva. A taj je staž dugotrajan, nikad lagan, ali daje sreće kao ništa drugo.
 |
|||
Odgovori s citatom