Evo čitam malo prije ovaj tekst: http://ftw.rs/biznis-lekcija-pogled-...oliko-mislite/ (ima na početku i link na originalnu, englesku verziju) i razmišljam o svojoj budućnosti i budućnosti moje djece i što im predstoji na poslovnom planu i programu.

Znam da je ovo kapitalizam kojeg smo "tražili" i sa puno podataka u tekstu sam suglasna, ali ipak me uspio ubiti u pojam. Za sve 'nesretnike' koji se ne uhljebe u državnoj firmi, znači predstoji rad od jutra do sutra, izolacija od djece (ako se nekim čudom i odluče na njih), a da ne govorim o neoliberalizmu koji sa sobom nosi vječiti outsourcing i šibanje s posla na posao (čitaj konstantnu neizvjesnost, dokazivanje i prilagodbu, što je u redu gledano s aspekta kako mnogi danas žive na državnoj sisi bez imalo pokrića, ali je, za ljude koji jesu spremni raditi i obrazovati se, stresno i može dovesti do granica razuma). Socijalna osjetljivost ide dakle up your ass, da prostite.

Što vi kažete na sve to skupa i koji su, prema vašem mišljenju, mogući scenariji?