Sigurno je to razlog.lore prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Sigurno je to razlog.
ima nazalost roditelja koji nemaju mogucnost uzeti bolovanje i ostati doma a i onih koji gurnu cepic u guzu i posalju bolesnu djecu u vrtic..e sad, ako si upala u takvu grupu gdje ima takvih roditelja onda je zeznuto jer u drzavnom vrticu ima puno djece, svi se zajedno igraju dakle ako imunitet nije jak zaraza je neminovna..
ono sto mozes je mozda traziti da ga prebace u drugu grupu, otici u privatni (ja sam ti ovaj preporucila jer eto imam super iskustvo s tim jaslicama a vjerojatno ih ima i jos ovisno di zivis, grupe su ipak manje) ili uzeti cuvalicu (to je skuplje a i moras biti sigurna da ce netko dobro to dijete cuvati jer danas nazalost ima svega...meni je dijete dok smo imali cuvalicu bilo bolesnije nego u vrticu jer je zenska svakodnevno vozila busom i bila nonstop bolesna)
da se vratim na prvo pitanje - J je krenuo u jaslice s 1.9 godina i nakon tri dana smo ga ispisali; nije nam sjeo odnos u grupi ali puuno je pridonjelo to što je u roku ta tri dana zardio proljev i zelene šmrklje
ostao je doma još godinu dana, a nakon toga je bila druga priča
ja bih ga vadila van na tvom mjestu, kako je netko rekao, barem do proljeća
Ijuuu, na kraju ispade da smo same krive zato što su nam djeca bolesna. E pa nije tako. Moje dijete je isključivo dojeno prvih 6 mjesci, dojen sve do 10og mjeseca, nikada nije stavilo kupovnu kašicu u usta, svaki dan provedemo vani minimalno 2 sata, igra se u blatu, pijesku, lokvama, ne peremo manijakalno ruke, kuća mi je prljava... Mislim da nisam mogla učiniti više po pitanju njegovog imuniteta. Ali opet, on je svako malo bolestan od 3. mjeseca života, pa nadalje. Doslovno mislim svako malo. Ako nismo jedan mjesec popili antibiotik, sigurno ćemo sljedeći. Pio je redovito med i propolis od lokalnog pčelara za imunitet, ništa nije pomoglo. Jede kuhano svaki dan, o slatkišima, grickalicama i sokovima nema govora. I opet ništa. Sada nam je ova inekcija pomogla, ali poznajem djecu kojoj nije pomogla. Moj je zaključak da je pitanje imuniteta individualno za svako dijete. Nema čarobne formule koja pomaže.
Matej ima skoro 18 mjeseci, isključivo dojen prvih 7, a i dan danas intenzivno doji (nikako da smanjimo to čak ni noću pa sam već lagano iscrpljena od tog nacicavanja, al dobro). Prvih godinu dana nije uopće bio bolestan. Zapravo 14 mjeseci je bio zdravo dijete, stalno vani, na moru, zimi na snijegu...ma divota. Proputovao s nama pola Hrvatske i dio Evrope...stvarno smo daleko od onog 'drže ga pod staklenim zvonom. Trudili smo se s njim biti puno vani na svježem zraku (bar 2x dnevno smo bili vani), izbjegavati zatvorene prostore i šoping centre kao opciju izlaska itd itd...
U rujnu je krenuo u jaslice i nakon prvog tjedna zaradio virusnu upalu pluća. 10 dana bolnice, došli doma i odmah sutradan počele temperature velike. Nakon 7 dana potezanja po hitnoj i nemogućnosti da se drži po kontrolom ta temp, opet hospitalizirani s konstantnom temp između 38,8 i 40,2 (nikako nije padala ispod tog, al nikako u 13 dana) dobili dijagnozu da je u bolnici onako slabog imunološkog nakon prve upale pluća i slabokrvnosti, pokupio viruzu jednu drugu pa rota.... Anyway, tek 2.11. je opet počeo s jaslicama.
Nakon tjedan dana, jedna crijevna viroza, pa opet tjedan u vrtiću pa druga crijevna.
Pa prosinac stigao i tjedan u vrtiću pa bronhitis i urinarna infekcija ga opet vežu doma 10ak dana.... I tako u krug
Jako se zdravo hrani i obožava mi papati sve i svašta i Bogu hvala na tom jer bih izludila da mu ne uspjevam još i to dati (divim se svim mamama koje muku muče s prehranom djece jer sam ja eto to vidjela samo dok je bio jako bolestan i s rota virusom i rekla, Bože pomozi)
Samo hoću reći da bih i ja rado ostala doma s djetetom da mogu. Netko bi na mom mjestu možda već odustao od jaslica, al mi se trudimo jer vidim da mu je lijepo, raduje se, a toliko je toga naučio da vam ne mogu opisati. Naravno da bih najsretnija bila da sam s njim doma, al kako to ne ide (čak ne uspijevam ostati trudna opet jer smo i prije njega imali habitualne ab), nekako se nadam čim bezbolnije odraditi sve te boleštine, ja koristim bolovanje do kraja da se on oporavi, a radujemo se proljeću i eventualnom prestanku svih viroza.
Ja isto mislim da nije dobro dijete držati po staklenim zvonom, al definitivno nije rješenje izlagati ga kolektivnim boleštinama, ako se to ne mora jer ne mislim da će tako ojačati. Moja nećakinja (bratova mala), je krenula s 4 godine u vrtić tek i nikada nije 'odradila' te boleštine (sad ide u drugi razred osnovne). Znači, nije istina da ih to svejedno čeka. To je od djeteta do djeteta, ovisno o genetici, organizmu ili čemu god... Mogu i ne moraju biti boležljivi krenuli oni s godinu ili 5 u vrtić.
Joj alkemicar,, vi ste stvarno lose prosli ovu jesen, sad je meni ono ja dizem paniku zbog smrklji
.
Ali vidis, vi i dalje zelite biti u jaslicama, i niste u fazi i razmisljanima "vadimo ga van". Da me netko krivo ne shvati, ne zelim ja da mi dijete bude bolesno zbog neke moje fiks ideje, ali nama je stvarno super sto on ide u jaslice (osim bolestina naravno) i kad god razmisljam o svim drugih opcijama stalno mi je zao da ne ide u vrtic.
Narucili smo se kod otorinca dr. Marna drugi tjedan (u klinici Sabol), ne znam bas jos sto da ocekujem od tog pregleda, ali 3 upale uha su valjda ok povod.
Ja sam svoje privremeno povukla iz vrtica ovu zimu jer sam doma s klinjom pa mogu.
Rezultati se vide. I dalje su bolezljivi, ali ne gube na kilazi, nema crijevnih viroza, to su samo prehlade pa guramo.
I meni je zao sto nisu imali priliku sudjelovati u blagdanskim radionicama, ali sta je tu je.
BB, pitaj otorinca za usisavanje.
Po meni, nos se ispuhuje/usisava kad je pun, a ne na sat.
Svojima usisavam i 100 puta na dan ako treba. Nisu imali nikakvih problema zbog toga.
Jednom sam, vodjena savjetom da previse usisavam, usisavala na sat i otislo im je na usi i pluca.
Da, zvuci ono, bolje da izraduje ukrase nego da se oporavlja doma od boelstina... ali kad nakon par dana dode sebi, dosadni smo mu i ja i sve igracke i igre kojih se mogu dosjetiti. Odvedem ga malo van, ali ne previse, a u zatvorene prostore ne idemo jer je on na antiobiticim, ima virozu i sl. I onda jadno dijete skace na vratima kad postar pozvoni i trazi neku drugu zanimaciju... Naravno, onih par ljudi koji bi nam u radno vrijeme s djecom mogli doci, ne zele nas ni vidjeti u takvom stanju.
Za usisavanje, iscitala sam par drugih tema o upalama uha, ne usisavam ja njega na sat, nego zato jer je on toliko pun da samo smrce i uvlaci to unutra... ne prode 10-20 min da sam ga ocistila, on je opet pun. Znate kako se lijepo cuju smrklji
Ja sam to rješavala tako da sam mu preko dana ispirala nos vodom. Ono, samo mu malo predješ preko nosa vodom i lagano stišćeš nos da slina izadje. To, u kombinaciji sa fiziološkom. Usisavanje smo odrađivali samo prije spavanja, da lakše odspava. Nema potrebe da mu toliko usisavaš nos, a vjeruj mi da znam što znači prepun nos kod djeteta.Za usisavanje, iscitala sam par drugih tema o upalama uha, ne usisavam ja njega na sat, nego zato jer je on toliko pun da samo smrce i uvlaci to unutra... ne prode 10-20 min da sam ga ocistila, on je opet pun. Znate kako se lijepo cuju smrklji
Gle, meni su doktori u bolnici i naša pedijatrica savjetovali držati ga doma mjesec listopad dok se oporavi nakon upale pluća i tih viroza i to sam napravila. Pola vremena bila ja s njim, a pola teta čuvalica koja ga je čuvala par mjeseci prije nego su jaslice počele (nismo mogli ostati na teti čuvalici stalno iz financijskih razloga nažalost). Da su savjetovali stalno povlačenje iz jaslica, sigurno bih razmišljala i pitala se šta mi je raditi kao što i ti radiš. Međutim, meni su doktori rekli da bi to do ljeta moglo možda proći, jer nekoj djeci nakon druge godine sve krene na bolje (a on mi na ljeto puni 2, pa se toplo nadam da će biti bolje).Joj alkemicar,
Ali vidis, vi i dalje zelite biti u jaslicama, i niste u fazi i razmisljanima "vadimo ga van". Da me netko krivo ne shvati, ne zelim ja da mi dijete bude bolesno zbog neke moje fiks ideje, ali nama je stvarno super sto on ide u jaslice (osim bolestina naravno) i kad god razmisljam o svim drugih opcijama stalno mi je zao da ne ide u vrtic.
Narucili smo se kod otorinca dr. Marna drugi tjedan (u klinici Sabol), ne znam bas jos sto da ocekujem od tog pregleda, ali 3 upale uha su valjda ok povod
Nemoj misliti da su šmrklji manje važni, nego otiđi kod otorinca i nek struka kaže šta ima. Specijalist je specijalist
Držim fige da čim prije krene na bolje
Posljednje uređivanje od alkemicar : 28.12.2011. at 13:28
Da, to ću i napraviti prvo, da vidim što on kaže na nos, uho, jaslice, i koliko ga treba ili ne treba ispuhavatii sve ostalo. Pa ću odlučiti...
Super si odlučila, bitno je liječniku izraziti zabrinutost i spremost na suradnju, onda je liječniku ipak lakše dati potpunije mišljenje. Ako je u žurbi ili gužvi dobro je pitati kad i tko bi mogao imati vremena da vas detaljnije uputi.
Nama je doktorica na Srebrnjaku rekla: zaboravite vrtić. Dijete nam je imalo tri godine i tada je krenula u vrtić, dakle ne jaslice, i to privatni, pa čak i Montessori (što naravno nema nikakve veze, ali je netko gore spomenuo kao prednost, pa eto)
Nama dijete nije moglo spojiti tri dana u vrtiću - nakon prva tri dana smo završili na Hitnoj po noći sa napadom laringitisa, nakon slijedećeg pokušaja opet laringitis, bronhitis, upala pluća i (dnevno) bolničko liječenje.
Mi smo odustali od vrtića, ali, naravno, mogli smo si to priuštiti jer smo imali baku koja je htjela i mogla čuvati dijete, k tome muž ima specifično radno vrijeme pa vrlo rano dolazi kući tako da baka nije morala čuvati 8 sati itd itd.
Hoću reći, lako je reći da se dijete izvadi iz jaslica, ali ako ljudi nemaju drugu opciju što će onda?
S druge strane, ako ikako možete ostaviti dijete kod kuće preko zime, ostavite ga. Ja najiskrenije ne vjerujem da tako malo dijete išta gubi ako ne ide u jaslice, samo dobiva.
Naše dijete je krenulo u vrtić tek sa pet godina i naravno da je morala odraditi mnoge viroze, i te dve godine u vrtiću je bila dosta bolesna - samo, sada laringitis prodiše na balkonu a ne mora se juriti na Hitnu i primati hrpe lijekova, bronhitis ipak ne prijeđe u upalu pluća - sve u svemu, bila je jača i lakše je izguravala te bolesti.
Hvala Pikula. I stalno zaboravljam odgovoriti Lore, da je prva 3 mjeseca i isao u privatni vrtic, i da nije bilo nista bolje, i tamo je svaki drugi tjedan bio bolestan.
Znam i ja da ne ici u jaslice u ovoj dobi ne znaci ne znam kakav gubitak, samo sto meni od svih opcija koje imamo (ja na neplacnom, nepoznata teta cuvalica) jaslice u mnogo toga izgledaju bolje. Ali, sto je tu je, pa imamo akcijski plan...
- kupiti inhalator za koji ja majka nemajka djeteta s puno skmrklji nisam do neki dan ni znala da postoji neki za tako malu djecu
- posjetiti strucnjaka i traziti strucno i drugo misljenje (ped. je sada na GO, pa ne bi mogla ni dobiti uputnicu, pa ne idem u Klaicevu, nego u privatnu kliniku, a valjda za 450 kn nece biti u zurbi
- ozbiljno presipitati svoje stavove o tetama cuvalicama, objaviti oglas i nadati se najboljem
- preispitati poslovne i financijske implikacije neplacenog
- izmedu posljednje dvije tocke odluciti koja je bolja za "proci zimu bez jaslica"
Eto, kako mi forum pomaze da u par dana budem puno pametnija
ja nisam spomenula da je montessori prednost
rekla sam samo da smo mi s montessori jaslicama (tako se zovu) na Španskom bili zadovoljni jer nije toliko puno djece u grupi, tete odmah zovu da se dođe po bolesno dijete ako vide da nesto nije u redu a roditelji su bili ok u pogledu da stvano nisu bas vodili bolesnu djecu u vrtic..naravno, isto to se moze desiti i u drzavnom vrticu ali su grupe vece..i stvarno smo bili jako malo bolesni
moja frendica ima dijete u drzavnom i svaki drugi tjedan joj je mala doma, neki roditelji uporno dovode bolesnu djecu i vrtic i kaj im mozes..neke niti ne krivim jer je situacija s poslodavcima i bolovanjima u hr poprilicno losa
Ma lore, zezam se ja za Montessori, mislila sam upravo na to što kažeš - da su u privatnim vrtićima grupe manje pa da je i manje bolesti. Kod nas se to, eto, nije pokazalo kao nikakva prednost, kolektiv je kolektiv i nosi svoje.
Inače je u tom vrtiću situacija bila baš takva da se tete očito ništa nisu usudile govoriti roditeljima, pa je u vrtić dolazila djevojčica koja je jako kašljala i stalno je dolazila, tete su čak napisale upozorenje da dijete kašlje, ali očito nije bilo šanse da se to kaže roditeljima.
No, to ionako nema ama baš nikakve veze, djeca su zarazna i kad su u inkubaciji, a i ne može se očekivati od roditelja da ostave kod kuće dijete kojem samo curi nos.
Bubilo,
Evo i našeg iskustva, možda ti pomogne u tvojim odlukama.
Naša cura je u rujnu prošle godine krenula u jaslice (imala je 1 god 4 mj). Prije toga nije praktički nikad bila bolesna (jedan jedini put nekakva viroza od dva dana s temperaturom oko 38°C).
Od rujna do prosinca prošle godine imala je 4 upale uha, crijevnu virozu, dvaput konjuktivitis, par respiratornih viroza i na kraju upalu pluća (5 dana u bolnici, antibiotik intravenski). Dodatno je nakon svih tih infekcija postala i anemična i za kraj dobila pelenski osip (koji nikad prije nije imala) koji se razvio u gljivičnu infekciju. Napomenula bih još samo da smo ju uvijek nakon izlječenja ostavljali još nekoliko dana doma da se oporavi (bake su dolazile iz drugog grada da nam pomognu).
U prosincu smo:
- promijenili pedijatricu (počeli smo ići kod pedijatrice koja odgovara na pitanja roditelja sa strpljenjem, temeljito pregledava dijete, šalje na vađenje krvi prije odluke o antibiotiku i koja nema stav "tako vam je to kad dijete ide u jaslice")
- počeli ići na preglede kod otorinolaringologa (toplo preporučam dr Baudoina iz Vinogradske, radi i privatno)
- od pedijatrice uzeli potvrdu da dijete zbog bolesti treba na neko vrijeme biti udaljeno iz kolektiva (tu potvrdu nosiš u vrtić i na taj način nemaš problema s čuvanjem mjesta)
- našli tetu čuvalicu (u našem slučaju teta koja čuva par djece kod sebe doma jer smo za tu tetu imali preporuku i mogla nas je primiti)
Na ORL pregledu smo saznali da se upale uha stalno ponavljaju jer je u ušima zaostao gusti sekret koji, laički rečeno, samo čeka sljedeći ulazak mikroorganizama i dovodi do nove upale uha. Da bi se stanje poboljšalo morali smo se riješiti tog sekreta.
Od prosinca smo išli na otprilike mjesečne ORL kontrole i pratili upute liječnika dok se konačno taj sekret nije isčistio u svibnju. (U međuvremenu smo imali još jednu upalu uha u tih 5 mjeseci). Od rujna ove godine cura opet ide u jaslice, ponekad curi nos i ponekad kašljuca ali zbog bolesti nije bila u vrtiću samo jedan jedini dan (viroza koju smo prebolili preko vikenda)!
Ono što mislim na kraju svega:
Naše dijete nije "po prirodi" boležljivo - to mogu zaključiti jer je svojih prvih godinu i 4 mj bila zdrava a i sad je (u vrtiću) opet dobrog zdravlja.
Nakon 4 mjeseca uzastopnih infekcija naše je dijete bilo toliko oslabljeno da joj je trebao predah od vrtića da dođe sebi. Kod tete čuvalice nije bila sama (teta je čuvala troje djece) ali je ipak broj infekcija koje kruže među djecom bio smanjen pa je polako i naša cura izašla iz tog začaranog kruga.
U vrijeme kad smo krenuli u vrtić imali smo pedijatricu koja nije rješavala uzrok problema (sjećam se da sam ju čak jednom pitala da li je moguće da cura u stvari nije izliječena, odnosno da postoji neki problem u pozadini kad ona nakon 2 dana u vrtiću ima novu upalu uha, a pedijatrica me otpilila). Sve mi to u stvari sada izgleda kao totalni nemar.
Kad smo došli do prave liječničke skrbi (dobra pedijatrica + dobar otorinolaringolog) sve je krenulo na bolje. Upravo to je po mom mišljenju bila ključna karika. Moje je dijete na kraju izliječeno Bisolexom - da mi je to netko rekao u vrijeme kad smo pili jedan antibiotik za drugim ne bi mu vjerovala.
Želim ti da i vama sve uskoro krene na bolje - sretno!
frnjok, hvala ti što si se javila.Odličan primjer
Bubilo, iz mojih cipela i iz mog iskustva - ja bih ga ispisala to jest ne bih ga na dulje vrijeme vodila (posebno u zimskom periodu), ovako kako je opisala forumašica frnjok.
Mislim da čak dojenje-nedojenje nema neku veliku ulogu, to jest, da veću daleko ima podneblje u kojem dijete ide u vrtić i veličina vrtića. ZG gdje je centralno, djeca ogroman period zime u zatvorenome,magla i memla, državni vrtić s tipa 26-28 djece u grupi (barem veliši), sve hermetički zatvoreno, u parku do proljeća nikoga, poboli su česti ili mi se čini (iako naravno i da ovisi o djetetu), nego u recimo Dalmaciji, gdje se i preko zime na ugodnih 14 izlazi na sunce itd.
Vezano za infekte, a to sam i s pedijatrom provjerila, utjecaj duljine boravka se pokazuje jedino na upale uha (jer tete u preopterećenoj grupi ne stižu brisat nos koliko bi trebalo), to jest ako je tipa 4-satni bolje je nego 9-satni, ali za sve druge infekte mi je dr. potvrdio da jedino igra ulogu veličina grupe i godšnje doba, jer da je svejedno bilo 1 h ili 9 h, da će pobrat, ako je takvo, čim takne kolektiv.
Iz mojeg iskustva, "klin se klinom" stav nam nije pomogao. Iz mojeg iskustva iskustvo moje nedojene splitske nećakinje koja je tek u 5. godini života (od treće uredno ide u vrtić) popila prvi antibiotik zvuči kao nemoguće i kao da je to laž. Ta mala je jedino, kao i njena starija sestra, dobila kozice i to je to. Djeca iz mog (ZG) okružja redaju zimi viroze i infekte ono... u kontinuitetu... Ili se ja družim s takvim osjetljivcima, stvarno ne znam.
Ja sam zaključila da jednostavno postoje djeca koja su preosjetljiva za prenapučene ZG državne vrtiće i da je to tako, i da takvih ima nemali broj, sve je više i alergičara, pa alerigčna sluznica dijete neučinkovito brani od infekata itd.
Uputu za ponašanje nemam. Ovo što je navela frnjok zvuči super - čuvanje u manjem kolektivu. Nemam niti rješenje za nas, isto se mučimo i de facto će mala ove godine u vrtić ići onako... sporadično, kao da sam je upisala na neku dodatnu aktivnost, a stalno je doma s bakom. Možda bi i meni bilo bolje da prelomim, ispišem i nađem neko bolje rješenje (čuvalicu s manjim brojem djece, privat vrtić s manjim brojem djece itd.). S tetama sam i s vrtićem super zadovoljna, ali što mi to vrijedi kad će ona ići od 12 mjeseci vjerojatno 3, uzevši sve pobole, hospitalizacije itd. u obzir. Još je najbolje bilo 1. godine, tad je išla, više manje, do 3. mjeseca.
Da pitaš liječnike tipa Richtera i Jovančevića, oni bi ti rekli da su državni vrtić s ovolikim brojem djece no-no, pogotovo za jasličare, Richter kaže da ako želite zdravo dijete do 3. ne upisujte u vrtić... a sad koliko mišljenja teta mogu ići kontra toga...
Valjda svako vidi svoju stranu priče - tete ove koji idu normalno, a doktori ovu drugu polovinu, preko koje tutnje infekti itd.
Želim ti da iznađete neko rješenje, ali nemoj misliti da si jedina ili neki freak. Meni se čini da je takve djece, barem u ZG-u, fakat masu. Sretno!!!!
BTW, moja mala je od 5. mjeseca do 12. svaki mjesec bila na antibiotiku, osim 9.-toga, to je bila indikacija za vađenje mandula, znači, ne može dijete ono svaki mjesec u godini dana bit na antibiotiku, postoje neke smjernice, ako sam dobro zapamtila do 5 upala grla ili uha i onda se razmatra vađenje mandula. I mi smo bili kod dr. Baudoina, super čovjek!
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.01.2012. at 13:04
Naravno, shvati ovo sve uvjetno, znam i blizance iz Dalmacije koji maltene ono svaki mjesec febrilne ovo-ono, nisu vrtića skupili niti 2 mjeseca godišnje, a bez ikakve posebne podloge (znači, nisu alergičari, astmatičari itd. - ako sam dobro shvatila).
To jest - dokad ovako - se za neku djecu pokaže do škole, a i tad su osjetljiviji od drugih. Kažu nakon 3. godine kolektiva bude bolje - a to ti je onda škola tj. školska dob.
Doduše, znam i 2 ZG djece koje normalno, bez pretjeranih infekata, idu u vrtić... Ali da je to neka većina, ne bih rekla (po mom skromnom iskustvu, nemam sad ja neki reprezentativan uzorak, ali ovaj dr. koji ga ima, kaže da su vrtići koma).
E, i dr. Marn ti je isto OK. Ja bih eventualno, ako možete, isto izvadila par mjeseci da se malo oporavi. Ako ne možete, ne znam.... na kraju nešto ipak presudi, jer što će ti vrtić u koji dijete ne može ići, koji se pretvara u "plaćeno mjesto za zagarantirano razbolijevanje unutar 5 dana", u što se nama bio pretvorio, iako ja smatram da je normalni neki razvoj djeteta da ipak bude u kolektivu, barem sa socijalnog aspekta, ali tvoje dijete je tek u jaslicama, opet, kad vidiš koji put koliko se tijelo pati, onda psihosocijalni aspekt postaje "accessory".
Nije ti ni to garancija da će djetetu izvadit mandule - Dr.B. mi je rekao (nakon 12.upale uha da pričekamo ljeto da vidi hoće li se očistiti sekret, pa onda opet do prosinca koliko će upala biti, pa ćemo tek onda razmatrati operaciju. Kako su do prosinca bile još samo 2 upale, a sekret je bio izašao, to mu je bilo dovoljno da kaže da operacija ne treba. I stvarno otada nisu bile tako jako česte.
Sa starijom sam se napatila oko treće mandule jer uopće ne diše na nos već točno tri godine, ne spava kako treba, muči se ko pas, hrče,ima noćne more, i tek sad , kad sam zapravo namolila da je riješe te muke, nevoljko je Dr.M. pristao (u stilu - ajde kad ste već navalili).
Nama je to bio jedini razlog. Nije do onda imala ni jednu upalu uha niti bakterijsku upalu grla. Ali kvaliteta života je bila očajna.
Mislila sam reći 5 upala unutar godine dana, ne ono u životu, ne znam jesmo se dobro skužili. Meni je mala isto disala na usta (velika treća mandula), astmatičarka (dokazana, nije više ono in obs i ostalo), ali triger za operaciju nije bilo to, ako sam dobro shvatila, nego streptokokni infekti koji su se zaredom redali 4x od ljeta, a sve skupa je od 5. mjeseca 2011., do 12. mjeseca 2012. bila na 5 ili 6 antibiotika, zaboravila sam točno (samo u 9.-me nije nijedan pila). U 5-me zbog kašlja, a dalje - 6., 7., 8., 10., 11. zbog streptokoka (strep piogenes A u grlu), imala i jedan reumatski ispad u 10. mjesecu...
Ako sam ja dobro shvatila (a moguće je i da nisam, of kors), ne može se baš u godini dana od 12 mjeseci svaki mjesec kljucnut antibiotik, to je onda nešto što trigerira operacije?
Posljednje uređivanje od ina33 : 02.01.2012. at 15:34
E, da, mojoj su sad izvadili sve tri, rekao dr. B da ćemo se preporodit, ali vidjet ćemo, ko zna što će bit jer sam već našla i astmatičara kojima se stanje pogrošalo - nije lupalo na grla, nego na upale pluća. Vidjet ćemo.
filip nikad nije bio bolestan dok nije krenuo u jaslice. u jaslicama je bio jako nesretan i često bolestan. krenuo je u 9. mjesecu i do 5. mjeseca iduće godine niti jednom nije mjesec dana bio zdrav. onda smo se mučili s bakam, didama, godišnjim i krenuli ponovno u jaslice nakon 3 mjeseca pauze. kad se razbolio nakon svega par dana jaslica, uzeli smo tetu čuvalicu. u idućih godinu dana imao je samo jedan proljev i niti jednom temperaturu. kad je krenuo u vrtić s tri godine sve je bilo recimo- prosječno.
s elom je bilo potpuno drugačije. bila je bolesna i imala temperaturu više puta do godinu dana. kad sam se vratila na posao uzeli smo tetu čuvalicu. opet je bila bolesna više puta, čak je bila i u bolnici zbog upale bubrega. sad ide u jaslice, voli ići i bolesna je možda malo češće.
obadvoje su dojeni dvije godine, filip ne voli jesti, ela voli. što da kažem-kod mene je to jako individualno, nisam donjela nikakv pametan zaključak.
Evo pažljivo sam iščitala cijelu temu. Moja curica je krenula u jaslice sa 20 mjeseci i od tada je stalno šmrkava, kašljuca po noći, tu i tamo nam se desi kakva stomačna viroza. Malo smo doma, malo u jaslicama. Ali da kucnem o drvo, još nismo bili na antibioticima. Ono što bih ja od vas tražila je da mi objasnite zašto boravak na svježem zraku (čak i zimi na nižim temperaturama, ja računam do nule) godi imunitetu i poboljšava zdravlje djece. Meni je jasno ali treba mi za mm koji se grozi što smo neki dan bili vani u šetnji.
Nije da toliko godi otvoreno, koliko šteti zatvoreno.
suhoca zraka zatvorenih prostora poguduje bolestima. cubana ce detaljno objasniti zasto
suhi zrak= suha sluznica= lakša prijemljivost za viruse i sl.
Stanovi s centralnim grijanjem i PVC stolarijom su isto koma jer je sve "hermeticki" zatvoreno, i zato kazu da stavljas one posudice s vodom ili mokre krpe na radijatore.
I mi imamo slične dileme.
I naš je sinčić krenuo u rujnu u jaslice s nepunih godinu dana.Jedini je puzao u skupini od 20 mališana, do tad je često dojen tijekom dana, nisam ga bila navikla ni na hranu tipa namazi, hrenovke i gulaši... Teško se prilagođavao, a uz to se i često razbolijevao. Tri dana u jaslicama pa osam kod kuće. Nakon toga laringitis i bolnica pa oporavak i opet sve ispočetka. Krene u jaslice, bude tamo 3-4 dana, dođe noć, on zakuri i opet strka... Teško je bilo svaki put pronaći opciju kako da netko ostane s njim doma.
U 10. mj. je pio 3 antibiotika cefaleksin, sinersul i klavocin. Nos curi, stalno hropti, toplomjer stalno u guzi. Toliko je navikao na te procedure da se uopće ne baca kad mu se mjeri temp ili mu se kapa nos. Kod liječnika sam otvara usta kad vidi drveni štapić.
Ped. nam je rekla da razmislimo o opciji da ga izvadimo van iz jaslica. Nismo taj savjet razmatrali dok se nije opet razbolio, ali ovaj put je jadničak imao i neke čudne popratne simptome. Savijao se, plakao i grčio u ležećem položaju. Moja mama je bila s njim i rekla mi da se jako muči i da je kakao 4 puta do 14 h. U tim stolicama smo pronašli popriličnu količinu narančastih pastela koje je dan ranije pojeo u vrtiću. Teta to, nažalost, nije primjetila, ali me više zasmetalo što nisu pokazali ni neku zabrinutost kad smo ih obavijestili o cijeloj situaciji. Ja nisam svadljiv ni borben tip, ali nakon izgubljene tenisice i pidžame predbacujem si što nisam energičnije reagirala kad je korištenjem neprimjerenih sredstava ugrozila zdravlje mog djeteta.
Zadnji put je dobio temp. 13.12. Pokupio virozu dišnih puteva, a uz to mu niču 3 petice odjednom. U vrtić ga preko praznika nismo davali, još smo zdravi, hvala Bogu, a o nastavku boravka u jaslicama još nemamo konkretnih rješenja...
I onda dobiješ gljivice na zidovima.
Ništa ne stavljam, samo često luftam.
Daj me nemoj zezati!!! Znala sam za gljivice ako ne luftas dovoljno cesto, od kuhanja, tusiranja i sl. para, ali od toga? U pm
Inace, hvala svim curama koje su opisale svoje situacije, to svarno pomaze i tjesi kad vidis da nisi jedini, i kad imas jos neke primjere za usporediti. Kod nas ima novosti, i ide na bolje... ali pisem vam sutra, sad imam vremena samo za 4 reda teksta
Evo mene, htjela sam sam vam pisati što ima kod nas novo. Ima teta čuvalica
Odlučili smo da ipak neko vrijeme ne ide u vrtić, ne znam još koliko dugo će to biti, ali za sada ne ide.
Dr.Marn nam je rekao sljedeće:
- jedno uho mu je neizlječeno, "načeto", čak je i nagluh na njega (to je na sreću prilazno) i ako mu opet krenu šmrklji, vjerojatno će opet dobiti upalu uha, izolirati ga iz kolektiva
- nema nekog posebnog uzroka zašto mu se to događa bez obzira na to koliko ga mi ispuhivali, ima takve fizičke predispozicije, slabiji imunitet, osjetljiviji je
- nos sa arianom (na usisavač) smijemo i trebamo ispuhavati koliko god često treba kad je nos pun, ne možemo pretjerati, naravno ne na suho, nego s fiziološkom
- niti jedan od zadnja tri puta nije trebao piti antiobitik ako nismo vadili krv, i ako nije upala. Da je bila upala bilo bi gnoja u nosu. Ovako smo trebali samo šibati paracetamol 2, 3 dana dok najviše boli
- luk ništa ne pomaže, možemo ga nagurati u nos (kaže i smije se), ali u uho nema smisla (opet mi se smije)
- da bismo spriječili upalu, treba razrijediti šmrklje i to tako da što više tekućine u danu popije. Osim toga nos treba vlažiti fiziološkom, ili onim morskih vodama (sterimar, aqua maris i sl.) barem 3 puta na dan. Sljez je "u zadnje vrijeme došao na zao glas" i ne ga kapati u nos. "To je bilo moderno kad sam ja bio mali" (a on zbilja nije više mlad)
- od inhalatora nema pretjerane koristi, treba kapati/špricati fiziološku/morsku vodu u nos
- kapa i grijanje uha ne sprečavaju ništa, sve dolazi od šmrklji
Ne mogu se sjetiti je li nam još nešto rekao. Osim na moje pitanje, koliko dugo da ne ide u vrtić je rekao do 5. godine. Ja sam pitala, da, da, dobro, ali stvarno do kada? Očekujući da će reći dva mjeseca dok mu ne zacijeli uho, i pokušala ga navući na to. Naravno da je samo klimao glavnom i rekao, barem do 3. godine.
Zašto onda uopće postoje jaslice, a porodiljni - plaćeni - ne traje 3 godine kad će ti svaki doktor reći da dijete ne ide u jaslice?
Nego, čak i prije nego smo išli do njega, svratila sam do vrtića popričati tamo s tetama da ga neće biti neko vrijeme, i sa medicinskom sestrom u vrtiću (koja je isto rekla barem mjesec dana da uho zacijeli). Trebam donijeti potvrdu od pedjiatrice s preporukom da neko vrijeme ne ide u vrtić pa čuvaju mjesto. Naravno, plaća se 40%.
I tako velim tetama da bi ja njega ostavila doma mjesec, dva, ali nemam koga, i da ću krenuti tražiti preko oglasa. I onda se naravno one ponude da poznaju svu silu osoba za čuvanje. I dobili smo tetu koja živi 3 minute pješice od nas, koja je mama od jedne mlade tete u njegovom vrtiću, čuvala je djecu, ima iskustva. Već smo odradili i prilagodbu, i eto Miško ima tetu.
Sve je super ispalo jer je teta zbilja ok, ima iskustva, ima smisla, zna se igrati i super se brine o njegovim potrebama. I sve mi oriba dok on spava iako sam joj rekla da to ne mora
Lova, a što da kažem. Znate i sami, 3000 kn. Preživjet ćemo, dobro da si to i možemo priuštiti, inače bih ja išla na neplaćeno.
U svemu me na kraju samo muči to što on opet ima novu promjenu / privikavanje / novi stres. U zadnjih 7 mj. je išao prvo u privatni, pa u gradski. Promijenio ukupno 7 ili 8 teta (u privatnom su stalno davale otkaz, u gradskom bile duže na bolovanju, zbog operacije i sl.) I sad opet plače, uči se da ga nova osoba uspjavljuje, da nas nema doma kad se vrati s njom iz šetnje ko prvih par dana... a prvo dijete pa je meni još zlo od toga što plače i pod stresom je. Da, znam, mali su, brzo se privikavaju, ali opet...
I ne znam još koliko dugo ne bi trebao ići u vrtić. I znam da mi to nitko ne može reći. Najlakše je svima reći do 3. godine, a mi još nismo ništa odlučili. Nije samo zbog novca, nego je meni i dalje žao da ne ide u vrtić jer ga je zavolio, nije plakao, govorio je da se ide igrati, pjevali su, plesali... Da, znam, ima vremena za socijalizaciju, drugu djecu, pjevati i plesati može i s tetom. Ali mi je opet žao, što mogu.
Pa čuj, pronađite neku igraonicu u kojoj će moći pjevati i plesati sa djecom.
Ima ih na primjer po knjižnicama, čak su i besplatne.
Znam za to, ali teti nije zgodno voditi ga tamo, nema auto, mi smo izvan tramvajske zone. A i sačuvala bih ga prvo vrijeme od prehlada i šmrkavog nosa koje može pokupiti i u igraonici.
Vodimo ga mi u društvo, i viđa on djecu naših prijatelja (nakon što ja i njihove mame detaljno telefonski proanaliziramo boju i gustoću šmrklji naše djece
No, naravno da je važnije zdravlje, sve ovo drugo stignemo, samo kažem da mi je žao što ne može ići u vrtić
Nama je dr. rekao da uopće ne ide, ili da ide u manje grupe (kao priv. vrtić s 10 djece, ali di to ima, a da ne pati od problema fluktuacije slaboplaćenog osoblja koje će šibat odmah u državni vrtić). Po njemu su općenito državni vrtići zbog prebukiranosti zdravstvena koma. Kompromisno rješenje je bilo ajde kao nek ide na proljeće, a zimski dio s infektima ništa. Sve ovo što je tebi rekao za upale uha dr. Marn, i taj je meni rekao.
Of kors, tete poznaju samo ovaj podskup djece koji izdržavaju kolektiv pa se ponašaju "klin se klinom" i bude već ojačao, a možda je to nešto što se jednostavno govori roditeljima, ko bi se inače upisivao, a ipak ima puno djece koja normalno podnose vrtić, ako ne i većina.
Ja sam uvjerena da neka djeca fakat ne mogu ojačat i da je vrtić-going besmisleno i da se treba s tim pomirit. Do škole više manje svi se valjda nekako pokrpaju, ali do škole ima što jahat, a da tutnje infekti i viroze svaki mjesec pa tako tri godine, koja je poanta toga, jačanje zdravlja? Socijalizacija po bolnicama? Mislim, ako ti dobivaš od vrtića to da ti je u čuvanju doma, samo bolestan, a ovako ti je isto doma, samo zdrav, di je tu rezon vrtića?
Taj ped kod kojeg sam ja bila kaže da jedan ogroman broj djece ne može podnijet sadašnje nabijene grupe djece po vrtićima di su veličine razreda - 28 itd. -i da nije da su to ono iznimke, kao jako rijetki itd.
Zašto nije porodiljni do 3. - ekonomski razlozi, sigurno ne medicinski. Kao što nisu niti razlozi socijalizacije da su grupe s 28 djece u vrtićima.
Ali, tu ti stvarno sit gladnom ne vjeruje, pa se meni, evo, čini nemoguće da neko ide u vrtić bez ijedne viroze (a ima takve djece), kao što će se nekom drugom ko nema takvo iskustvo činit ovo s boleštinama teška brijačina i to je sigurno problem te majke... ono.. .neko je već rekao... ne pruža nedovoljno ljubavi/brije previše/hipohondar li nije dojila ili... izaberi omiljeni razlog.
Sumnjam da će moja uopće bit u stanju i s 5, 6, ali step by step, teško je tu išta isplanirat.
Vidiš, super kako su odmah uronile u alternativni svijet čuvanja tih kao rijetkih koji poboljevaju.
Sve u svemu, mislim da ste to odlično riješili, treba prihvatit i promijenit, ako klin-se-klinom ne donosi benefita.
Ful te razumijem oko žala zbog vrtića, i meni je tako, meni je odlazak u vrtić nešto normalno i poželjno, ali šta se može, ne može svako dijete savladat infekte koji cirkuliraju tijekom zimskog perioda u prebukiranim grupama.
Držim palčeve da to bude čim bolje kod vas!
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.01.2012. at 15:30
ostavi ga onda doma do početka 4 mjeseca, pa onda probbaj dogovorit s tetom i vrtićem da ide na pol u vrtić, na pol na čuvanje.
Inače meni je isti doktor reko najmanje do 6. godine, ali moja je klinka ipak išla u vrtić,inače ide na pol u njega.
E, da, i kao radionice-igraonice s 5-10 djece su OK. Kao. Moja ide na engleski takav, i to OK podnosi (već 2 godine ide), nemamo zdravstvene cirkuse s tolikim brojem djece. Još... Zasad. A neki ped se fakat usude reći - tako i tako da, tako i tako da. Ja sam isto mislila da se neće nijedan, i da će to ostat na meni za sjeć', ali nije, ima ih koji se usude predložit za neko dijete neki hodogram, opet... sad je tako, kako će bit dogodine, itd. Teško je uplanirat.
E, provjerila sam i ovo "na pol". Po tom dr-u to apsolutno ima veze samo i islkjučivo za upale uha (upravo zbog tog nedovoljnog brisanja/vlaženja). Ako je dijete na išta drugo osjetljivo - respiratorni infekti i drugo - bila u kolektivu od 28 njih sat vremena ili 9 h, kao svejedno je.
I ono izbjegavat igraonice i shopping centre u zimskom periodu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.01.2012. at 15:34
Baš mi je drago da ste našli tetu i da je teta ok.
Mislim da nemaš razloga za brigu oko privikavanja i socijalizacije. Ako je teta simpatična mali će ju sigurno začas prihvatiti. Što se tiče socijalizacije, to što se povremeno družite s drugom djecom (djeca prijatelja i slično) za njega je za sad sasvim dovoljno, a uostalom vaša je glavna briga trenutno da se izliječite. Dakle radiš najbolje što možeš i ne brini dalje.
Što se tiče povratka u vrtić - sada još ne možeš znati kako će se stvari razvijati. Pričekaj prvo da vidiš koliko će trebati da se uši iščiste i da ti dijete izgleda da se oporavilo - to može trajati dulje ili kraće (i nemoj se previše razočarati ako ti mali i sad kad je kod kuće dobije još neku upalu uha ili nešto drugo - i djeca koja su doma se ponekad razbole ali skoro sigurno će toga biti manje nego kad ste bili u vrtiću). Dobra vijest je da se kod djece sklone upalama uha stanje često poboljšava kako dijete raste zbog anatomskih razloga - nadam se da će tako biti i kod vas.
Mi smo bili van vrtića 8 mjeseci i kad smo opet krenuli ovu jesen to je bila sasvim druga pjesma. S druge strane, neka djeca ni nakon godinu dana nisu spremna za povratak i nekako uvijek lakše obolijevaju od drugih. Uostalom neka djeca su više bolesna i dok su s mamom doma - različiti su, kao i mi odrasli. Kad prođe par mjeseci moći ćeš bolje odlučiti što je najbolje za tvoje dijete.
Potpis na frnjok! Jednostavno (znam da nije, i ja žalim), imaš prioritete i to je to, a zdravlje je prioritet nad socijalizacijom sada.
Kako će se priča odvijati, to ti ne može reći niti proročica. Neko dijete se "rekupera" za godinu dana pa uspješno nastavlja kolektiv, neko se ne rekupera, nego za 2, neko se ne rekupera, nego za 3.
Puno toga se rastom rješava - od bronhoopstrukcija, preko tih ušnih problema - što je tijelo veće, teže se događaju upale i takve stvari.
Znači, čistim rastom, ne nužno izlaganjem i "borbom" s infektima.
Mi smo prvo dali s 18 mjeseci, pa je za 6 mjeseci bila bronhoopstrukcija, hospitalizacija, pa vraćanje, pa upala pluća itd.- nakon toga se razvila dg. astme. Pa smo dali s 3,5 - pa je redala strep angine pa smo izvadili mandule pa sad čekamo razvoj događaja i hoće li sljedeći problem ili je to to, vidjet ćemo.
Možda iduće godine/na proljeće/umetni odgovarajće vrijeme bude bolje. Možda i ne bude.
Treba se prilagodit situaciji, s time da sam ja zasad (za moje dijete) nesklona uopće davanju u vrtić u zimskom periodu, mislim da to ona do škole neće izdržavati, ali... .step by step. Opet, na proljeće slijedi alergijska priča, ali za to smo pokriveni lijekovima.
Nema druge nego vidjet razvoj događaja pa sukladno tome djelovat, a imat organiziran scenarij A i B (to jest "stalnu alternativu za čuvanje", uz vrtić).
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.01.2012. at 08:15
Inače, puno mi je pomogla jedna majka troje djece u smislu da se ne radi ništa krivo, da nije u majčinoj glavi/briji itd., nego da je fakat do konkretnog djeteta, što ne možeš znati i na to utjecati, nego ti tako padne grah, dobiješ takve karte i igraš onda s njima i to je to - prvo djece normalno iza 3. u kolektiv, srednje nikako, ali baš nikako (3x upisivali, nije uspilo, bila je prebolesna), najmlađe normalno. I to srednje dijete nema nikakvu čak niti specijalnu podlogu (stila astme ili tako nečeg), jednostavno je preosjetljivo i nije uspilo "klin se klinom", moralo se pričekat, do škole je to bilo OK.
Hvala vam cure. Znam i ja da je zdravlje važnije od socijalizacije, priviknut ću se. Kad se sjetim samo kako urla i tuli kad ga boli uho, ili ga kačim na usisivač sto puta dnevno, ne smijem cviliti zbog toga što na vrtićkom panou nema jedino njegovih izloženih "umjetničkih radova". Iako malo cvilim. Moram napomenuti teti da moraju što češće crtati jer meni fale crteži
Imam jedno od te djece koja nisu baš za vrtić, i eto... I tako, vidjet ćemo kako će nam ići. Sad ne znam reći više ništa pametno
Ja ću samo reči da mi je drago da ste pronašli čuvalicu i da ne vidim razloga tolikoj tuzi za vrtićem.
Ok, vrtić je jedna lijepa priča, ali može se i bez njega. Nije smak svijete.
Spominjem to zato, jer u drugim krajevima HR je vrlo često i stalno stanje da večina djece ne ide u vrtić. Kod nas je zadnjih par godina omjer 50:50.
Znači pola ide u vrtić, pola tek u malu školu, do prvog polugodišta u školi se sve te "razlike" izjednače.
Meni je iz mojih cipela možda lakše govoriti, jer imamo dovoljno djece u bliskoj okolini za svakodnevno druženje, ali da i nemamo ne smatram to tolikim problemom.
U vrtiću djeca stvarno nauče krasne stvari, ali bez svega toga se može, ili se može nadoknaditi, a zdravlje se ne može nadoknaditi.
Mislim da je stvar što je u gradu, još klime stila zagreba, i života r. vrijeme 9-17, stvarno teško organizirat "dovoljno djece u bliskoj okolini". Svi su po vrtićima ili samuju u zatvorenome. U parkovima... scena iz slikovnice "Pale sam na svijetu", nije to Split i Žnjan, klime radi.
Plus, vrtić donosi taj benefit druženja s drugima bez mame i tate, a prije 6. godine.
Tako da, Bubichu, ja te fakar razumijem i šaljem ti i moj žal, ali što da s njima radimo, možemo ih samo isto tako stavit na pano... jer i meni je draže da mi dijete nije hospitalizirano stalno, da ne pije antibiotik svaki mjesec... nego da se druži. Frigaj ga, druženje je onda ipak 2. prioritet.
Javi se kako ide, možda to uskoro (tipa za pola godine) dođe na svoje. Možda i ne. Perhaps-perhaps-perhaps. Vidjet ćeš... tu je stavno dobar onaj savjet - živi i prilagodi se sadašnjosti. Sretno!
Ja moram reći da baš i ne razumijem toliki žal, iz razloga što se radi o stvarno vrlo malom djetetu.
Dosta ljudi uopće i ne pokušava poslati djecu mlađu od tri godine u jaslice/vrtić.
Ja stvarno, ali stvarno ne mislim da je za tako malo dijete taj cjelodnevni boravak u vrtiću važan.
Isto tako - po mom iskustvu - tako male djece itekako ima po parkovima. Ja sam bila do druge godine kod kuće sa djetetom i uvijek smo imali društva u parku, zapravo nitko od vršnjaka iz našeg prakića nije niti pokušao ići u jaslice u toj dobi, svi su krenuli od treće godine.
A to što doktor priča o pet godina, zanemari. Možeš već na proljeće pokušati poslati dijete na par sati u jaslice ako misliš da je to baš tako dobro za njega. Moje dijete nikad nije niti bilo u vrtiću duže od nekoliko sati dnevno.
Moje dijete krenulo u vrtic s pune 3. Do tad je imala bolesti nevezane uz kolektiv. S polaskom u vrtic krenulo je s kasljem i respiratornim infekcijama te bakterijskom pneumonijom koju nije sprijecio ni sumammed koji je ordiniran u pocetku upale. Moje iskustvo ide u prilog sto kasnijem ukljucenju u kolektiv, jaslice nikako, vrtic... ono iza pete. Znam da ima djece kojoj nije nista iako idu od godine dana. Ali to su iznimke i to su sretnici. Dakle, ne rano u kolektiv. Ko to moze. Tko ne moze, ne znam. Ali je cinjenica da svaka respiratorna upala ostavlja posljedice u vidu nekakvih zadebljanja sluznice koja je onda podloznija novoj upali, a bildanje imuniteta uz hrpe antibiotika i kortikostroida ako sve zavrsi i s bronhoopstrukcijama, astmom... mi se cini precijenjeno. Imunitet se bilda kad malo sazrije i kad se lakse moze odhrvati agresivnim virusima i bakterijama i alergenima.
Posljednje uređivanje od Lucija Ellen : 12.01.2012. at 12:10
Ja te razumijem, prošla sam kroz sve to. Moj sin je krenuo za stvarno u vrtić (privatni, mala grupa, puno pažnje...) s 5.5 i samo je prosječno bolestan, odično se drži da kucnem o drvo. Malena je krenula s 3.5 jer joj se svidjelo gdje ide braco, a ona je isto tako rijetko bolesna. Period kad je bio doma je bio dosta zahtjevan, i znala sam da bih rado neke stvari imala drugačije. Ali bilo je kako je bilo. Tko to ne prođe s djetetom, teško da može zamisliti, tako da - držite se! Nek šeta sa čuvalicom, upoznat će drugu djecu, ima u knjižnici igraonica, ima sretno i veselo djetnjstvo. Ima vremena za vrtić!Hvala vam cure. Znam i ja da je zdravlje važnije od socijalizacije, priviknut ću se. Kad se sjetim samo kako urla i tuli kad ga boli uho, ili ga kačim na usisivač sto puta dnevno, ne smijem cviliti zbog toga što na vrtićkom panou nema jedino njegovih izloženih "umjetničkih radova". Iako malo cvilim. Moram napomenuti teti da moraju što češće crtati jer meni fale crteži
Imam jedno od te djece koja nisu baš za vrtić, i eto... I tako, vidjet ćemo kako će nam ići. Sad ne znam reći više ništa pametno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom