I mi imamo slične dileme.
I naš je sinčić krenuo u rujnu u jaslice s nepunih godinu dana.Jedini je puzao u skupini od 20 mališana, do tad je često dojen tijekom dana, nisam ga bila navikla ni na hranu tipa namazi, hrenovke i gulaši... Teško se prilagođavao, a uz to se i često razbolijevao. Tri dana u jaslicama pa osam kod kuće. Nakon toga laringitis i bolnica pa oporavak i opet sve ispočetka. Krene u jaslice, bude tamo 3-4 dana, dođe noć, on zakuri i opet strka... Teško je bilo svaki put pronaći opciju kako da netko ostane s njim doma.
U 10. mj. je pio 3 antibiotika cefaleksin, sinersul i klavocin. Nos curi, stalno hropti, toplomjer stalno u guzi. Toliko je navikao na te procedure da se uopće ne baca kad mu se mjeri temp ili mu se kapa nos. Kod liječnika sam otvara usta kad vidi drveni štapić.
Ped. nam je rekla da razmislimo o opciji da ga izvadimo van iz jaslica. Nismo taj savjet razmatrali dok se nije opet razbolio, ali ovaj put je jadničak imao i neke čudne popratne simptome. Savijao se, plakao i grčio u ležećem položaju. Moja mama je bila s njim i rekla mi da se jako muči i da je kakao 4 puta do 14 h. U tim stolicama smo pronašli popriličnu količinu narančastih pastela koje je dan ranije pojeo u vrtiću. Teta to, nažalost, nije primjetila, ali me više zasmetalo što nisu pokazali ni neku zabrinutost kad smo ih obavijestili o cijeloj situaciji. Ja nisam svadljiv ni borben tip, ali nakon izgubljene tenisice i pidžame predbacujem si što nisam energičnije reagirala kad je korištenjem neprimjerenih sredstava ugrozila zdravlje mog djeteta.
Zadnji put je dobio temp. 13.12. Pokupio virozu dišnih puteva, a uz to mu niču 3 petice odjednom. U vrtić ga preko praznika nismo davali, još smo zdravi, hvala Bogu, a o nastavku boravka u jaslicama još nemamo konkretnih rješenja...