Da sam ja Vlada.....

[Sanja]

Rekla bih da će država najbolje uštedjeti ako počne provoditi zakone koje je sama napisala, osobito ako počne kontrolirati njihovu primjenu. Kod nas je sasvim normalno da se "malo" krade, a ako ukradeš puno onda si pravi frajer, dapače - sposoban. Koliko se samo novaca ukralo na velikim projektima, u državnim firmama, kroz javnu nabavu, "bojanje tunela"...

Slažem se, Čoksa.

No, za to je uvijek potrebno krenuti od sebe, a imam osjećaj da ljudi uvijek smatraju da imaju pravo malu mrvicu nategnuti zakon ili u njemu potražiti (i pronaći, i iskoristiti) rupu, jer "ako mogu svi, zašto ne bi i ja...", "ovo moje je sitnica u odnosu na..."

Zapravo, mislim da bi najprije trebalo kod što većeg broja ljudi (idealno, kod svih) osvijestiti (ne pitaj me kako) činjenicu da država nije tamo neka čudna konstrukcija koje se bojimo, od koje bježimo, koju kritiziramo i koju slobodno potkradamo, već da je to uslužni aparat svih građana, kojeg financiramo sami svojim vlastitim novcem i koji bi nam trebao omogućiti što bolji i kvalitetniji život. Ergo, prevarimio li državu, ne varamo nekog nepoznatog ili apstraktnog, već sami sebe.

ali sva ta rezanja neće puno napraviti dok se ne pokrene proizvodnja

Potpisujem ti cijeli post, s posebnim osvrtom na citirani dio.

da sam ja Vlada krenula bih od same sebe
limitirala bih plaće svim visokim dužnosnicima, limitirala službeni prijevoz i korištenje telefona,
ukinula im ostale privilegije
ostavila bih pravo na ne znam, recimo pristojno odijelo ili dva, kad negdje putuju da ne idu neuljuđeni, ostalo nek se brinu sami

Flopice, slažem se da mnogi ljudi prvi vrhu državnog aparata uživaju u povlasticama koje su u apsolutnom nesrazmjeru sa životnim standardom prosječnog građanina, no daj mi, molim te, objasni, kako bi ti, konkretno, da si premijerka, u svoju vladu privukla vrhunske kadrove? Čime? Što bi im ponudila u zamjenu za njihov rad, zalaganje, odgovornost?

Znanje i sposobnost ne dijele se na ulici, do njih se dolazi prilično napornim radom i ljudi koji su uložili godine (desetljeća) u svoje obrazovanje i usavršavanje to isto žele i naplatiti, što je sasvim u redu. Ali poanta je u tome da se visoke plaće i privilegije daju istinskim stručnjacima, a ne ljudima odabranim po kriteriju političke pripadnosti, rodijačkih veza i sl.

Državne plaće nisu velike, nego nije optimiziran broj i omjer zaposlenih. Vjerovali ili ne, neki državni službenici umiru od posla.

Potpis.

svak bi rezao, al svak bi rezao drugdje.
kad se spomenu trudnice na lažnom bolovanju, ustanak
i tako za sve
nekad imam dojam da svak cica koliko može, a oni što cicaju manje, to je samo zato jer nisu sposobni biti na mjestu di se cica više.
tužno

I još jedan.