A vidis, moj Sven je bas sazrio otkad ima brata tj. pocelo je jos u trudnoci jer mu se vec tad nisam mogla posvetit koliko sam htjela, cisto iz fizicke nemogucnosti. S 3 godine je bio pravi divljak, uporan ko konj, imao nevjerovatno zestoke tantrume...i da, doslo je i meni da mu zaljepim jednu...srecom nisam. On je sad stvarno drugo dijete, jasno jos uvijek privlaci paznju, pogotovo kad vidi da je paznja usmjerena na brata ali je po drugim pitanjima pravi veliki decko, jako samostalan, iako sam ja bila spremna na puno tezu situaciju prije nego sam rodila. Jer Sven je bio strasno vezan za mene, ovisan o meni po svim aspektima. Al nije samo o dobitku brata rijec nego i o toj dobi, nakon 4 oni jednostavno od nasih beba postanu decki, to se vidi tek kad do toga dode.
I mislim da je vecini roditelja tesko zamisliti drugo dijete, posebno ako je prvo malo "teze" ali kad to drugo dode nekako se sve poslozi, napravi se novi raspored, obitelj profunkcionira u tom nekom drugom smjeru... Bar je tako kod nas. Rekla sam 100 puta da mi je dvoje limit i da nebi imala troje za nista na svijetu pogotov dok je mm na terenu. Al sad, iako sam kronicno neispavana i iscrpljena, mogu se zamisliti s troje. S prvim je nekako najteze, kasnije je to vec uhodana shema.