ja sam se baš eto nekako iz gore navedenih razloga i odlučila za drugo dijete...
...jer nisam mogla pojmiti da ću ostati zakinuta za taj jedan prekrasan osjećaj da vladam situacijom
i sjećam se svog djetinjstva kad sam od svoje vlastite mame čula da je rodila mene jer si je "htjela roditi i jedno dobro dijete" - malo čudno zvuči, ali shvatit će svatko tko se našao u sličnoj situaciji
ja znam da je sada razumijem...
...i meni je "upalilo" i koliko god ponekad (čitaj: vrlo često, ali preživljavamo ) bilo teško, nikad nisam požalila tu odluku da ta razlika bude relativno mala jer sam se tada osjećala spremnom za nove izazove, a takve odluke obično upravo to i jesu - životni izazovi
ali opet gdje piše da to mora biti
ako se čovjek ne osjeća spremno - ne mora i točka!