Evo, i po ovoj knjizi koju sam ja čitala - taj njemački pedagog, već se o njoj raspravljalo, koji ukazuje na opasnosti "soft odgoja", baš ovo je istaknuo ne kao neki objektivni poremećaj/darovitost, nego da to ukazivanje treba doći od strane odraslih - djeci je normalno sa svima isto, ovo je di se treba roditelj upetljati i reći razgovara se tako i tako itd.
Ona je, po meni, samo super radoznalo i veselo dijete, ništa patološki/ništa darovito.
Sve je ovo najnormalnije, po meni, ono klasika za tu dob - da je pažljiva prema malima, da joj je s vršnjacima malo dosadnjikavo, da su joj najnapetije nešto starije djevojčice i da će njih najviše poslušati itd.
Na brzinu, i nestručno, ona mi djeluje jedan vedri, otvoreni i zaigrani karakter. Kojemu je malo dosadno doma, ulijeće i formira igru, ako se dosljedno usportiviš i ne bude svaki put sve po njenome, bit će bolje, ali najbolje će to dobiti u interakciji s drugima, di neće bit svaki put po njenome. Tako će nabildat socijalnu kompetenciju. Sve će ti to doći na svoje prvo u vrtiću pa onda dalje, kako kreće malo šire od svoje uske obitelji/parka.