Dokle god vi ne čitate riječ po riječ moj prvi post, nema rasprave.
Ja ne znam kojim jezikom više da pišem....

Bez pretjerivanja, sa svih strana primam pohvale za njeno ponašanje i odgoj.
Meni to ne znači ništa, ali moram napisati kad ste se uhvatili granica i toga da je ona na prvom mjestu.
To polje je davno pokriveno stručnim pogledom, imamo psihologa i pedaoga u obitelji, zato ne ide u vrtić.
Šiša sve vrtićke vršnjake duplo.
Zna više pjesmica od njih, zna svega više, jer se s njom puno više i radi.

Eto kad već moram pisati što nisam htjela.

Teta na plesu je izdvojila kao najzainteresiraniju, najbolju za suradnju, poslušnu i dragu.
Definitivno je vođa i dominantna je.

Moj odgoj se ne bazira na knjigama i učenom.
Ja sam samo htjela iskustva mama s ovakvom djecom, teškom, da mi kažu neki savjet, što rade kad im je najteže i sl.
Nisam htjela analize i priču o granicama, a niti me nikad nisu vidjeli u živo.

Ako netko može pisati slična iskustva i kako se nosi s tim može, ostalo uopće nije "tema" koju sam otvorila.