I ja sam tu, iako sam veliki optimist i uglavnom nasmijana, ali lovi me frka- ne stalno ali ulovi me. Lako je biti cool ako stima, ali neka sokantna iskustva trajno te promijene. Iza nas su dvije hospitalizacije, jedna u vrlo ranoj dobi i cijeli set dijagnoza s kojima se zivi i koje su prolazne al svejedno sve je to razlog zasto osjecam strah u nekim trenucima kad se stvari krenu nizati. Nadam se samo da s drugom bebom nece biti i puno tezih trenutaka. Utjesno je ipak znati da nisam sama.