Što sam mu rekla?
Svašta, pitala sam ga zašto? Sve se to odvijalo u nekoliko dana tako više ni sama neznam. Rekla sam da on mene nikada nije ni voljeo jer da je to mi nebi radio. Pitala sam ga kako me sve te godine mogao gledati u oči. Da me nije vrijedan. Da da nađe još 150 žena nikada neće naći ženu koja ga je toliko voljela i toliko oprostila. Da nije normalan, da je nezreo, da se ponaša kao da ima 15. Da li je mislio kada je sve to radio na našu djecu na mene na brak, koga može povrijediti svojim postupcima. Da što će njegova djeca misliti o njemu kad odrastu. U neku ruku sama sam si kriva. Kad sam posumnjala za prvu prevaru vjerovala sam mu da nema ništa s njom, kad sam nakon nekoliko godina našla poruke na mobitelu opet sam mu slijepo vjerovala, valjda mi te tako bilo lakše nego se suočiti s istinom. Možda sam bila spremna preko toga preći, neznam. Na kraju cijele priče desilo se to da su svi znali i za tu prvu i za drugu vezu a meni nitko nije htio reći. I tu sam jako ogorčena jer na kraju čula je moja mama, šogor, sestra, drugi šogor, i neki prijatelji su nešto načuli a ja sam kao neka naivna glupača zaljubljena do ušiju, ne zaljubljena zaluđena vjerovala slijepo svojoj jedinoj ljubavi jer je on rekao da govori istinu da nema ništa s njom, da samo mene voli i slična sranja. Međutim meni nitko nije htio reći čuj nešto se priča, možda bi to nešto promijenilo onda možda nebi. Ali kad malo dublje razmislim podsvjesno sve sam ja to znala samo što nisam htjela sebi priznati. Dobro ima nekih stvari koje je rekao koje nisu samo prevara ali ne mogu o tome i preko toga neznam tko bi mogao preći. A što je najgore od svega on da dođe sada k meni da me na koljenima moli da mu oprostim, da će se promijeniti da će dati sve od sebe, da me voli ja bih mu oprostila. Pa zar je to normalno??? Jesam li ja normalna? Što je meni nakon svega što mi je učinio povrijedio me varao godinama, lagao muljao ja bih mu oprostila? Realno gledajući cijeli naš brak je bio ništa dugo nego laž laž i samo laž. I ponekad na trenutke kad to pomislim pitam se jesam li ja normalna. Možda sam si sama kriva što sam si dozvolila da mi to radi. Nisam se htjela suočiti s istinom. Prvi put i da je priznao vjerojatno bih mu oprostila, dalje neznam. Ali da je bio iskren sve bi bilo drugačije. Ah što je tu je.