prevario me je i priznao da se zaljubio što sad?

[blackberry]

Meni je u čitavoj toj priči bitan samo razlog zbog kojeg ostaješ u braku. ako si zaista sposoban oprostiti i ostati uz partnera, to je super....te krenuti rješavati odnos, koji je očigledno narušen.
najčešće se pronalaze krivi razlozi...tipa..zbog djece.
mislim da je u principu ključan razlog strah, i što ga većina odluči zatomiti upravo ovim razlogom navedenim iznad....a u biti, nikad ne oprosti partneru.

i onda dođe starost...i sav taj jad i gorčina samo ispliva...nema tada više razloga za potiskivanje.
meni je to nešto najstrašnije što sam doživjela...
to nezadovoljstvo...tu nepodnošljivost...u danima kada očekuješ neki smiraj....a shvatio si što...da si život proveo nezadovoljan.

možda vi ne gledate tako daleko. al meni su te slike non stop pred očima...
i baš su strašne.
život je jedan jedini.

[Jelena]

Ja ne mislim da su svi ljudi koji su rastavljeni, rastavljeni zbog toga sto su pocinili preljub, tako da mi Lidijina "mozgalica" nije atraktivna. Niti mislim da su razvedeni ljudi opasni kad ponovo ulaze u vezu. Pa svi smo mi (il barem vecina) bili u nekoj vezi ranije koja je pukla.
Ja supruga dozivljavam kao partnera i mi smo tim kada izlazimo prema van i tako se ponasamo jedan prema drugom. Ne podmecemo si noge, nego si dodamo loptu kad se prepozna prilika.
Ne mislim svejedno da nam veza nije ranjiva. Nikad ne znas. A kako bih reagirala, da li bih oprostila ili ne, ovisi o puno faktora. Nacelno bih rekla da ne bih, jer u tom slucaju je ionako u vezi nestala strast i prijateljstvo, sto cu onda u toj vezi uopce.

[baka]

Ako bračni par odluči radi djece ostati zajedno to bi za djecu bilo dobro samo i u slučaju da oboma partnerima odgovara takav suživot (bez svađa, zategnutih odnosa, prepucavanja pred djecom ...). To bi bilo vrlo nesebično od oboje ali iskreno mislim da takvih parova ima jako malo, većinom je jedna strana povrijeđena i tu nema mira već nezdrava atmosfera za odgoj djeteta.
A ovo tipa muž te prevari pa prevari i ti njega mi je savjet katastrofa jer to više nije zdrav brak.

dana je krenula dalje, forum joj je pomogao.
Iako sam što jesam (na ovom forumu kao baka) valjda imam i pravo glasa kao žena i majka:

- film Fanny i Alexander od Bergmana je moj idol ugođaja i definicije obitelji. Ima tu i batina i preljuba, ali iznad svega iskrenosti i ljubavi
- imam prijatelja koji se hvali sa 100 preljuba, a kada mu je žena spomenula rastavu, začudio se o čemu ona to priča. Još su zajedno.
- zanima me vaš osvrt na članak

http://magazin.net.hr/brak-veze/brak...ike-posljedice

[cvijeta73]

članak mi je užasan.
riječi poput:

katastrofalno

kaos

duboki poremećaj

uništava

Upadaju u nevolje u školi, tuku se, započinju svađe ili besposličare. Neki postanu depresivni, razbole se, prestanu jesti ili se okrenu drogi i alkoholu.

itd, da ne nabrajam dalje sve moguće katastrofe, koje će zadesiti djecu ako im se roditelji rastanu radi prevare. pa bili oni već i studenti. koji će, da ne prifali,

Bit će potpuno slomljeni

naravno da nije sreća za djecu rastava roditelja. al brate mili, ako sam ja kao dijete preživjela smrt tate, a onda bi preživjela i činjenicu da se zaljubio čoek

znam da se većina vas ne slaže, al ja ne volim ni ove savjete o prevelikoj "štednji" djece. pa kaže:

Treće, svaki stres, poniženje i bijes trebaju biti rješavani daleko od očiju djece.

tek onda im ništa jasno biti neće. mama i tata se uopće ne svađaju, i onda najednom puf. ode tata. i još posjednu djecu, i kažu im, mama i tata ti moraju nešto važno reći. sama ta rečenica je stres samo takav. mrzim te rečenice.

neka razdoblja u životu su gadna. i malo toga se može napraviti da postanu manje gadna. gadna meni, prevarenoj ženi, gadna djeci. ajd, bar jedan uživa al, takav je život. poslije kiše, dolazi sunce.
nemam pojma, što sam starija, valjda, mislim si, svo zlo s tim. dok smo živi i zdravi.

[Jurana]

Baš neobično da je danas, nakon ovog članka i tvog posta, iskočila ova stara tema

[Trina]

Što se dogodilo s autoricom teme, jeli na kraju oprostila ili nije?

[cipelica]

mene zanima to opraštanje.
ima li ljudi koji su stvarno sposobni oprostiti preljub?
pa kas slijedeći put pop..diš na nešto da ti ne frca i perljub iz ušiju nego da se držiš teme i sposoban si i dalje graditi ljubav i povjerenje
ili je to opraštanje sposobnost da probleme uguraš pod tepih, mrtav si u sebi ali eto guraš dalje ?

[Trina]

ma ne znam..uz svu dobru volju ovoga svijeta, svaki put kad bi se pogledali u oči ja bi promrmljala da je đubre. Nisam ja taj tip.

[flopica]

sinoć je bio film na htv2 na ovu temu - ali iz muških cipela
s tim da je preljubnica u međuvremenu umrla pa je on naknadno otkrio neke stvari
onako, film nije nešto što oduševljava ali ipak ti daje priliku da pogledaš stvari iz različitih kuteva
moj rezime - jednostavno je riječ o ŽIVOTU
ne znamo koje ćemo karte izvući, ne znamo kako će tko odigrati
ponekad ne znamo ni kako ćemo sami odigrati dok ne odigramo...

[cvijeta73]

moj rezime - jednostavno je riječ o ŽIVOTU
ne znamo koje ćemo karte izvući, ne znamo kako će tko odigrati
ponekad ne znamo ni kako ćemo sami odigrati dok ne odigramo...

x

[Nena-Jabuka]

sinoć je bio film na htv2 na ovu temu - ali iz muških cipela
s tim da je preljubnica u međuvremenu umrla pa je on naknadno otkrio neke stvari
onako, film nije nešto što oduševljava ali ipak ti daje priliku da pogledaš stvari iz različitih kuteva
moj rezime - jednostavno je riječ o ŽIVOTU
ne znamo koje ćemo karte izvući, ne znamo kako će tko odigrati
ponekad ne znamo ni kako ćemo sami odigrati dok ne odigramo...

I MM i ja smo gledali.
Moj rezime je u jednom dijelu kao i tvoj, ali i to da je opraštanje stvar koja oslobađa najviše u životu. Ne onoga tko je pogriješio, on može biti i na Marsu i ne znati što ovaj povrijeđeni uopće proživljava,
a da taj ipak život vrti jedan te isti film i mučiti se unedogled.
Postoje četiri koraka opraštanja, ljudi to vježbaju, praktički kao jogu ili neku duhovnu tehniku, uporno i dosadno, sve dok napokon uspiju oprostiti, a tek onda skinu teret s vlastitih leđa.
Kako bi ovaj tip sinoć nastavio život da jednostavno nije uspio oprostiti njoj, njemu? Ovako, živi bez okova.
Nemam sad na umu neke ponavljače preljuba, to su već velike karakterne falše, samo me je bacilo u film kako je oprost pregenijalna stvar., da stvarno, kad netko zaboravi kupiti mlijeko, imaš na umu samo to mlijeko, a ne kipi iz tebe odmah ona prikupljena gorčina

cipelica:mene zanima to opraštanje.
ima li ljudi koji su stvarno sposobni oprostiti preljub?
pa kas slijedeći put pop..diš na nešto da ti ne frca i perljub iz ušiju nego da se držiš teme i sposoban si i dalje graditi ljubav i povjerenje
ili je to opraštanje sposobnost da probleme uguraš pod tepih, mrtav si u sebi ali eto guraš dalje ?

Opraštanje nije guranje pod tepih. Loši postupak (bilo koji) nije odobren, doživio je kritiku, ali je povrijeđena osoba uspjela to iščistiti iz sebe, jednostavno ne dozvoljava da to u njoj trune jer kad ostane unutra, s vremenom je sve gore. Nisam imala priliku to isprobavati na ovako nečem kao što je preljub, ali baš mi se potrefilo da trenutno čitam neke tekstove o opraštanju općenito pa sam fascinirana koliko je to ljudima teško, preteško, a kad se uspije, kako je moćno.

[Nena-Jabuka]

poslala sam post s greškama, mislila sam da sam ispravila, a otišla prva verzija

[Trina]

Meni je u čitavoj toj priči bitan samo razlog zbog kojeg ostaješ u braku. ako si zaista sposoban oprostiti i ostati uz partnera, to je super....te krenuti rješavati odnos, koji je očigledno narušen.
najčešće se pronalaze krivi razlozi...tipa..zbog djece.
mislim da je u principu ključan razlog strah, i što ga većina odluči zatomiti upravo ovim razlogom navedenim iznad....a u biti, nikad ne oprosti partneru.

i onda dođe starost...i sav taj jad i gorčina samo ispliva...nema tada više razloga za potiskivanje.
meni je to nešto najstrašnije što sam doživjela...
to nezadovoljstvo...tu nepodnošljivost...u danima kada očekuješ neki smiraj....a shvatio si što...da si život proveo nezadovoljan.

možda vi ne gledate tako daleko. al meni su te slike non stop pred očima...
i baš su strašne.
život je jedan jedini.

Ja mislim da je glavni i osnovni problem strah. Ja se iskreno divim svim onim ženama koje su donijele odluku o razvodu i otišle, razvele se. Nije lako napraviti toliko promjenu u životu i početi ispočetka. pogotovo kad imaš djecu jer nisi više sam i nisi odogovoran samo za sebe. Mislim, lako je pričati, filozofirati, razmišljati i planirati. Ali pretvoriti riječi u djelo i napraviti rez-za to treba imati puno hranrosti. Moj brak je bio svakakav. Kad bi se sve trebalo staviti pod jednostavan opis, rekla bih da je solidan ali turbulentan. Temperamentni smo oboje, planemo u sekundu, komplicirani do jaja i bilo je svega. prijevare nije. I uvijek mi ta nekakva opcija razvoda visi u zraku. A kad se voda prelije, onda totalna blokada, zapljusne realnost i počneš gutati govna zbog djece. Ok smo mi, sve štima, ljubavi ima i to nas drži. Ali u situacijama kad saam mislila da je gotovo, shvatim da ipka nisam toliko jaka koliko sam mislila da jesam. Ništa me ne dira, na sve sam imuna skroz naskroz, hebe mi se za ikoga i za išta ali kad su mi u pitanju djeca-nastaje totalna blokada. za njih sve. A znam da njih ne zanima koliko puta je tata mami pokzao da je voli, koliko puta se mami želudac okrenuo na njegove gluposti, koliko puta je mama tatu poslala u pm..što njih to briga. Oni imaju dobrog oca i dobru mater i najvažnije je da smo na okupu. ostalo nebi valjalo

[ana.m]

Kak netko može uopće glumiti pred djecom bilo što? Meni taj di nije baš jasan!
Ako su odnosi do tada bili normalni, ako je život bio normalan. I onda se nešto desi i ti sad kao ideš glumiti pred djecom!
Pa tko bi to popušio? Pa prije netko odrasli nego djeca! Djeca sve vide i sve znaju i sve osjećaju!
Vidim kako naši klinci čim se muž i ja malo nekaj zakačimo ( a nije to često i nije to nikaj strašno) oni odmah sve primjete. Milion i jedno pitanje i podpitanje! Kako tako nešto veliko sakriti pred njima? To je zapravo skrivanje pred samim sobom i uvjeravanje samog sebe da ništa ne kuže. Dok jednog dana ne krenu prigovarati, čudno se ponašati i predbacivati.

[flopica]

gle ana, nekim ljudima nije u braku uvijek teklo glatko iz raznoraznih razloga- nekima je bilo i ovako i onako, nema tu sad neke priče koja bi bila jednako ispravna za sve. ni ja ne volim glumu i nema je kod mene. kad sam ljuta svi znaju da jesam. i zašto sam. ali to je život. mislim da su parovi kod kojih sve ide bistro, bez većih lomova jako rijetki. ne velim da ih nema, ali ipak je osim ljubavi više faktora u igri. neki su teški karakteri, različiti, nekima su životni uvjeti svakakvi i možda ih lome neke druge velike brige. jednostavno postoje ljudi koji imaju probleme ali idu dalje, žive, odgajaju djecu, grade život unatoč svemu. ne govorim samo o prevari. ja je nisam doživjela, barem koliko znam. nemam pojma što bih konkretno učinila. ne želim ni saznati, ruku na srce. ali nije mi nemoguće pojmiti da ljudi svašta prevale i da ostaju zajedno, mislim da je zapravo stvarno teško o tome razgovarati na plošan način. onako, postoji mali milion nijansi nečijeg zajedničkog življenja. svi možemo nabrojati neke stvari koje nas kod partnera smetaju i živciraju ili barem koje su nas nekad živcirale. to ne znači da taj naš brak, odnos nije zbog toga vrijedan ili ispravan. meni je možda ok. da mi muž ne kuha, tebi ili nekome drugom je to možda nepojmljivo- meni je možda sasvim podrazumijevajuće da mi muž dade svoju plaću a netko drugi ne može zamisliti takav odnos u svom braku. sad karikiram, ali otprilike. svi mi znamo koje su naše osobne granice i koliko mi možemo dopustiti ovoga ili onoga. uglavnom, mene ne čudi da netko preživi i prijevaru i to mi je u redu dok god on zna zašto preko toga ide. tuđe cipele su tuđe, ja ne znam što bi učinila ni sa svojima da me zažuljaju...

[Trina]

Kak netko može uopće glumiti pred djecom bilo što? Meni taj di nije baš jasan!
Ako su odnosi do tada bili normalni, ako je život bio normalan. I onda se nešto desi i ti sad kao ideš glumiti pred djecom!
Pa tko bi to popušio? Pa prije netko odrasli nego djeca! Djeca sve vide i sve znaju i sve osjećaju!
Vidim kako naši klinci čim se muž i ja malo nekaj zakačimo ( a nije to često i nije to nikaj strašno) oni odmah sve primjete. Milion i jedno pitanje i podpitanje! Kako tako nešto veliko sakriti pred njima? To je zapravo skrivanje pred samim sobom i uvjeravanje samog sebe da ništa ne kuže. Dok jednog dana ne krenu prigovarati, čudno se ponašati i predbacivati.

Ustvari, gluma je zadnje na što sam mislila. K
ao što sam već i napisala, moju djecu detalji mog braka uopće ne zanimaju. Njih stvarno nije briga jeli tata oprao suđe, jeli mama raspoložena za tatu dovoljno, jel tata pokazuje mami da je voli, ima li romantike ili je sve pošlo u pm. pa što to njih briga. Njima je samo i isključivo važo da smo mi zajedno. Gle, ja tu ne pričam o kršu i lomu, o problematičnim odnosima di pijati lete u zidove, di postoji agresija itd..nego o nekakvim normalnim odnosima

[vesna222777]

Da poslje prekida opet cete naci drugoga sto znaci opet poligamija koja je razlika onda u braku ili van braka

razlika je u tome što nova metla dobro mete. za staru znaš da se ofucala a s novom nikad ne znaš i vjeruješ da će trajati vječno....

[Glitter78]

Dana , ajde molim te daj mi pomozi.... imam i ja sličan slučaj ... voljela bih da se nekako čujemo danas .... užasno se osjećam, poniženo, samopouzdanja nula bodova.... ne želim ništa pisati jer sve šta si ti proživjela, trenutno ja prolazim... evo probat ću staviti moj mail pa bih te rado nazvala da vidim kako danas živiš i kako si to preboljela

Hvala ti

s.maja78@gmail.com

[anitaaa88]

Kad se jednom oprosti, on je svjestan da mu je oprosteno i opet ce to uciniti kao sto je i ucinio jer zna negdje u svojoj podsvjesti da ces mu oprostiti.
Takvo ponasanje ne dolici jednom roditelju, da ga po par sati nema, ako izbjegava tebe zasto onda izbjegava svoju djecu? Dijeca nisu slijepa oni to sve vide...
Kakvo skrivanje mobitela?, izbjegavanje?, to dolici balavcu a ne odrasloj osobi koja je u braku, a uz to ima i ulogu roditelja, kakav primjer s tim ponasanjem daje svojoj dijeci(NIKAKAV) Rastava je danas nesto sasvim normalno, okreni situaciju da si takvo ZLO ti njemu najela vec odavno ne bih bili zajedno, nema smisla vise praštati i vracati se necemu od cega ces strepiti da li ce se mozda opet ponoviti, izgbljeno povjernje tesko je vratiti, kao kad uzmes primjer: drvo ( granu) slomis je , kako ocekivati da je opet sastavis a da njoj nema vidljivog traga, nemoguca misija!!!!!

Jednostavno daj sebi priliku za novi zivot, vidis da te nije vrijedan, a ni dostojan, zasto se gusiti iz dana u dan u sumnjama i boli... Živi kako treba uživaj u svakom danu, imaš svoju prekrasnu dijecu uživaj u njima jer nitko ti nemoze pružiti toliko ljubavi kao dijete koje je neiskvareno i nezna povrijediti...

Krediti, dugovi i to ce sve jednoga dana nestati.. Nije lako lezati u krevetu s osobom koja ti je na par centimetara daleko i volis ga neizmjerno svim srcem, a svjesna si i znas da si njemu kilometrima daleko i tijelom i mislima, nemoj gaziti po sebi, sama si svjesno nanosis bol i ponizavas... ne trazi savjete od nikoga, cijeni se i budi ono sto jesi, jedan je zivot nemas druge prilike, a pokoravat se nekome cijeli zivot i biti zrtva tudeg bezobrazluka nije vrijedno, jer i tvoji roditelji tebe nisu odgojili i stvorili da budes icija zrtva.!!!!!!

ZAUZMI SE ZA SEBE JER TO SVI POSJEDUJEMO I IMAMO TU MOC I PRED BOGOM, I PRED LJUDIMA.!