Kako ste se osjećale u trudnoći?

[Mirtusha]

Bok cure,

evo ja sam jedna mlada trudnica, u sedmom mjesecu trudnoće. Prije trudnoće bila sam na antidepresivu i kad sam zatrudnila terapija mi je ukinuta. Evo prošlo je već sedam mjeseci, i osjećam se iz dana u dan drugačije. Uglavnom me muče jos uvijek simptomi zbog kojih sam i bila na terapiji.

Ali i trudnoća je drugo stanje pa su tu i svi ti hormoni, sve je drugačije... Iako sve zene pričaju da je to prekrasno razdoblje misilm da i nije tako, vec da je od osobe do osobe.
Mene hvata i strah kako ću rodit, kako cu s bebom, sto pitanja... Pa eto sam odlučila otvoriti ovu temu da vidim ima li netko sličnih iskustava i da se evo malo izjadam

Što bi Vi rekle, kakva su Vaša iskustva...

Pišite

Pusa

[...ribica]

.... zavisi od osobe do osobe... meni je osobno prvih 4 mjeseca bilo katastrofa..imala sam mucnine cijeli dan i povracala cijeli,i naravno strahovi kao i kod tebe...kako cu ja sa bebom? kako cu roditi? hoce li sve biti u redu? hocu li biti dobra majka? i slicno.... al kad sam prvi put osjetila micanje beboline sve mi se nekako izokrenulo....mucnince i povracanje su prestale i ja sam prihvatila trudnocu i sve sto ona donosi sa sobom...od 5 mj do kraja tr se nikada bolje osjecala nisam...al ako tebe tiste problemi od prije tr mozda da porazgovaras s nekim strucnim... ipak bebica jos malo dolazi na svijet i trebas biti spremna da tom malom bicu pruzis sve najbolje sto mozes.... da sam na tvome mjestu porazgovarala bi sa nekim psihologom ili sta ve... i jos jedan savjet....probaj se opustit...

[Mirtusha]

A idem na razgovor kod jedne psihologice... A treba radit na sebi ne znam. Možda kada dodje beba ce se sve promijenit i nista mi drugo nece bit bitno...

[Pepita]

Fizički sam se u prvoj i drugoj trudnoći osjećala moćno.
Psihički sam u prvom trudnoći prvih tjedana osjećala strah, poslije sam se opustila i do kraja mi je bilo doslovce fenomenalno.
Super porod je baš zapečatio tu opuštenost da se prenijela i na kraj druge trudnoće.
Inače, druga trudnoća nešto teže podnošljiva zbog bolova u donjem dijelu leđa, laganih mučnina u početku i sl.

Ako gledam sve skupa, super osjećaj i u prvoj i u drugoj trudnoći.

[Pepita]

A idem na razgovor kod jedne psihologice... A treba radit na sebi ne znam. Možda kada dodje beba ce se sve promijenit i nista mi drugo nece bit bitno...

Neke bebe puno plaču, zahtjevnije su, neke su mirne i rijetko plaču...ima raznih beba.
Bilo bi zaista dobro da proradiš na sebi, tako da sretno dočekaš bebu kakva jest.
Ovo ja čisto zbog terapije prije tvoje trudnoće.
Možda je baš beba ta koja će te osnažiti.

[...ribica]

A idem na razgovor kod jedne psihologice... A treba radit na sebi ne znam. Možda kada dodje beba ce se sve promijenit i nista mi drugo nece bit bitno...

meni osobno nista vise bitno nije bilo...samo ona....podredila sam sve njoj i muzicu naravno koliko sam mogla jer beba mi je prilicno zahtjevna bila prva 3 mj.... ti neznas kakvu ces bebicu roditi....dali ce biti mali zafrkant ili andeo od djeteta...ako bude malo zahtjevnija beba neznam kako ces se uspjeti nositi sa placem,grcevima i sl ( samo primjer dajem) obzirom da vec imas nekih psihickih problema.... porazgovaraj sa psihologicom o strahovima koji su ti se stvorili ..mozda ce ti biti lakse....

[Mirtusha]

Pa možda da... Mislim da smo svi drukčiji. Ja radim na sebi, ali jednostavno možda previse razmišljam... Nema pravila o tome kad ce netko postat mama...
Uh ne znam

[...ribica]

Možda je baš beba ta koja će te osnažiti.

[mala-vila]

ja sam bila stalno umorna u pocetku i dosta cesto bezvoljna ili s ludim promjenama raspolozenja pred kraj trudnoce.

[Mirtusha]

meni osobno nista vise bitno nije bilo...samo ona....podredila sam sve njoj i muzicu naravno koliko sam mogla jer beba mi je prilicno zahtjevna bila prva 3 mj.... ti neznas kakvu ces bebicu roditi....dali ce biti mali zafrkant ili andeo od djeteta...ako bude malo zahtjevnija beba neznam kako ces se uspjeti nositi sa placem,grcevima i sl ( samo primjer dajem) obzirom da vec imas nekih psihickih problema.... porazgovaraj sa psihologicom o strahovima koji su ti se stvorili ..mozda ce ti biti lakse....

Razgovaram ssa psihologicom o svemu. Mislim da je svaku zenu strah, opet je to nesto sasvim novo što mi se prije nije dogodilo...

[...ribica]

tocno tako....i mene je bilo strah,ali tamo pred kraj tr se pretvorilo u veselo iscekivanje.... nadam se da ces uspjeti to sve "izrazgovarati" sa psihologinjom,a probaj porazgovarati o tome sto te muci sa bliskim si osobama...muzic (ili decko),mama,prijateljica...okruzi se sa ljudima kojima je stalo do tebe i bolje ces se osjecati....meni je osobno muzic bio psiholog...sve sto me tistilo njemu sam govorila i svakim se razgovorom mnogo bolje osjecala....

[petra1807]

Moje iskustva, prva trudnoća,bila sam mlada, nisam razmišljala ni o čemu,osjećala sam se super,niti jednom nisam povratila,istina hrana mi se gadila i određene stvari uopće nisam jela ali ja super,, čak u drugom mjesecu tr. imali smo strašnu prometnu,na mm i mene je naletio kombi i gotovo nas smrskao,meni ništa,,, ali što se tiče bilo kakvih bolova,strahova baš ono ''mladost ludost''.
Druga trudnoća totalno drugačija ,prva tri mjeseca užasne mučnine, povraćanja,mirovanje, milion strahova,bolovi uvijek negdje,pa da mi je dogurat još ovaj tjedan,pa još jedan i evo me za dan u 39.tj.i sad se bojim poroda i hoće li mi s bebom sve biti u redu...
Mirtusha, ne samo da je od osobe do osobe različito,nego je kod mene same različito stanje u dvije trudnoće, i iskreno mislim da psiha u svemu igra jako veliku ulogu i mislim da bi nama, trudnicama, bilo puno lakše kad bi manje razmišljale šta bi moglo biti....

[Mirtusha]

Hvala na odgovorima i podršci

[manal]

ja sam prvu trudnoću imala odvratne mučnine i puno povraćala do 4.mjeseca. bila sam i umorna i svašta nešto brijala i bojala se. kad su prestale mučnine i stigao dobar nalaz amnio, bila sam si sva super. i dalje sam imala faze totalne usredotočenosti na trudnoću, ali sam si bila tako nekako lijepa i posebna i moćna, što je netko ovdje rekao... to je bilo lijeeepo... Poslije poroda me udario blagi oblik postnatalne depresije i s mm sam živila u groznim odnosima bar 6 mjeseci. al sve se popravilo.
sad sam malo trudna, mučnina i povraćanje su opet na dnevnom redu, ali Bogu hvala manje nego prvi put. zbog djeteta koje traži pažnju i ostalih obaveza ne stignem puno razmišljati o ovoj trudnoći, vjerujem da je svima koje već imaju djecu tako. u prvoj trudnoći sam samo bila trudna. to me je ispunjavalo cijelih 40tjedana.

Mirtusha, čitaj neku lijepu knjigu o trudnoći, o majčinstvu i odgoju, to ti donosi dobre vibre.

[Optimisticna]

Evo počele su i moje muku po pitanju mučnina. Malo je uzrokovana hormonima a malo psihom. Mučnina mi dolazi pogotovo ujutro-budi me, tokom dana u valovima. Tada mislim da jedva dišem i da imam želučanu virozu. Mučninu mi izaziva prženo, pikntno, majoneza, više ne podnosim ocat u salati. Dobijam napadaje i npr uvečer kada bijelom bojom bljeska televizija, na neke zvukove (npr. kad zvoni telefon). Ful čudno. Cijelu noč su zavijale mačke i meni se želudac smirio malo pred jutro kad sam se sjetila da stavim čepiče za uši. Jednom sam i povračala - zaspala sam malo popodne i pričepila sam si cicu (velike i tvrde-kvrgave), bolila me eto do povračanja.Ovo je jakoooo naporno.

[lulu000]

haha predobro, da poželiš biti trudnica cijelo vrijeme.. http://www.female.hr/zasto-je-super-biti-trudnica/393/

[manal]

Hm. Ovo tvoje iskustvo je stvarno čudno. Ne upućuje doduše na ništa tipično, pa ti možda i ne bude muka dalje. Bar možeš pokušati biti optimistična

[Optimisticna]

Vjerujem da je moja mučnina dosta potaknuta psihom i stresom. Kad mi "digne tlak" buka, svijetlo, mom ionako iziritiranom želucu jako malo treba da reagira grčevima i povračanjem.

[manal]

i ja sam inače osjetljiva na želudac, kad sam u stresu, pa nije čudno, da baš mene zadesi mučnina i povraćanje u trudnoći. a i psiha naravno. u prvoj sam trudnoći bila sva neka isprepadana, pa mi je bilo i više muka.
jučer sam se navečer tako prejela da sam jedva disala, kao da nije bilo mjesta da se pluća šire, koliko mi je želudac bio pun

[Točka]

Ja se osjećam kao da imam reumu! Bole me kosti - najviše ako duže sjedim. Kada čučnem kao da će mi sve ispasti jer nisko nosim i tak.... Boli ali izdržat ću, pola sam prošla.

[palčica]

Osjećam se veličanstveno. Zvuči glupo, ali baš sam sretna i čak se nosim dobro sa luđačkim mučninama, glavoboljama, pospanošću, probavnim tegobama. Još sam u nekom oblaku, mada sam prvi mjesec, misleći da imam neku virozu, proživljavala agoniju od mučnine, povraćanja, umora, glavobolja, bolnih prsa, svrbeža kože - svatko bi valjda zaključio da je trudan osim mene.....

[Lutonjica]

u trudnoći se osjećam poprilično šugavo.
i mrzim bit trudna.

s druge strane, obozavam rađati. da ne moram prije toga biti trudna, rodila bih još bar nekoliko puta, nema mi moćnije stvari na svijetu

[koksy]

u trudnoći se osjećam poprilično šugavo.
i mrzim bit trudna.

s druge strane, obozavam rađati. da ne moram prije toga biti trudna, rodila bih još bar nekoliko puta, nema mi moćnije stvari na svijetu

Potpis! Kao da sam ja pisala!

[manal]

kako mi je opet više muka (zašto pobogu, trebalo bi da je sve manje, a ja opet i povraćam! ) mislim si, ne bi to prolazila još jednom...

[Franka 35]

Da postoji varijanta da me probude za 178 dana i vele mo - gotovo je, ideš roditi, odmah bi potpisala tu opciju! Od početka me prate krvarenja, bolovi, i naravno strahovi..Kad god odem na wc gledam sa strepnjom da li je opet počelo..Prije pregleda na uzv-u drhtim cijelim tijelom od straha da li će reći "KČS plus"...Jedva čekam kraj...I komentari"opusti se i uživaj" su suvišni kad ne možeš..Trudiš se biti max pozitivan, ali neke osjećaje ne možeš izbjeći..

[Trina]

Ova zadnja trudnoća trajala mi je godinama, bar se meni tako činilo. Nikad proći. Ljeto me je izludilo do kraja, bilo je tako vruće i to je trajalo, oteglo se, niakko da prođe (mi smo se i u 10 mj kupali). osim toga imala sam neke smetnje s kojima sam se prvi put susrela i sve mi je to išlo na živce. Tako da sam imala osjećaj da sam trudna od prije dvi tri godine. Kad sam rodila spasila sam se

[ana.m]

Sve su svemu osjećala sam se dobro, osim pred kraj trudnoće, pogotovo zadnje dvije, jer su obje bile usred ljeta i to mi je bili naporno izdržati, te vručine i to sve skupa....uf!
Ali inače bih trudnoću opisala kao stvarno blaženoi stanje. Zanimljivost je ta da mi je tlak koji je inače niži u trudfnoći savršen i s te strane sam se osjećala puuuno boklje nego inače. Ma da nije bilo tih vručina bilo bi savršeno.

[rutvica]

Ja sam sad u sedmom tjednu i moram priznati da me u glavi najviše pere
Mučnine mi se provlače kroz cijeli dan, ali uglavnom uspijevam ne povraćati. Neko vrijeme su me najviše izluđivali bolovi u trbuhu slični onima za vrijeme menstruacije - zajedno s jačim iscjetkom - svako malo sam trčala na wc u panici da krvarim...
Ono što me trenutno najviše muči je konstantna pospanost i napadaji plača - jednostavno se ne mogu kontrolirati, uhvati me neka kombinacija anksioznosti (bez posla sam, kak ću prehranit dijete) i depre (osjećaj beskorisnosti i bespomoćnosti) i nemrem zaustavit suze i jecaje. To me posebno pogađa jer sam inače prilično kul i optimist, sada mi je sve crno kad me uhvati Jučer sam se rasplakala za ručkom i u tramvaju, stvarno neugodnjak Srećom, na trenutke još imam bljeskove svjesnosti Valjda mi neće dijete ispast depresivno jer ga nalijevam tim hormonima stresa

[manal]

Dobrodošla rutvice!
Nije neobično da se tako osjećaš. Ja sam cijelu prvu trudnoću bila isprepadana. Nadam se da se to nije prenijelo na sina, ali hm... kad malo bolje promislim...
Sad imam slične probleme tvojima, a raspoloženje uvelike ovisi o vremenu. Kad je sunce kao sad, ma sve će biti dobro.
držim fige da te mučnine brzo prođu i da se oraspoložiš. još malo pa proljeće! to će pomoći!