mislim da nas ima dosta koji smo zakljucili kao i tileonisa prvotno napisa
tako sam i ja shvatila
 |
|||
|
|
|||
preljub
fizičko zlostavljanje
pfihičko zlostavljanje (ponižavanje, vrijeđanje...)
mislim da nas ima dosta koji smo zakljucili kao i ti
tako sam i ja shvatila
Žrtva često puta ne reagira jer se zakoni ne sprovode. Da se u taj sustav ulagalo stotine godina i da su se zakoni iz godine u godinu unaprijeđivali i provodili bilo bi puno bolje.
Nisam rekla sto godina nego nekoliko stotina godina da naglasim nerealnost priče, oprostite ako sam bila ipak nejasna.
zrtva cesto ne reagira zbog srama. onog istog kojeg ima zbog oprosta nekih grijeha. srame se pred istim krugom ljudi. i misle da su iznevjerili sebe, partnera, boga, ako ga strpaju u zatvor jer je digo ruku na tebe. masnica ce proci, dosje nece. i tek mu je prvi put.
i tako...
Sad smo došli u biti na ono što sam htjela reći ali ti si odma krenula na silovatelje djece. Njih bi vjerojatno u svakom slučaju trebalo strpati u normalan zatvor. Ali postoji hrpa blažih slučajeva koji udaraju samo zato što misle da smiju. Trebali bi postojati posebni zatvori za takve sa cijelom svitom psihologa i svećenika i inih samo za takve. I ako riješe svoje probleme zašto ih se ne bi vratilo natrag u obitelj.
Da li ti ikada pročitaš nešto lijepo? Ili si ovisna o crnilu u našim tiskovinama? Koliko ti takvih obitelji osobno poznaješ?
nisam odmah krenula na silovanje...nakon 6 stranica sam. da pokazem na primjeru kojeg svi smatraju zlostavljanjem.
a zlostavljanje je zlostavljanje, bilo psihicko, emocionalno, fizicko, seksualno.
i ono sto mislim je da kod svih njih zlostavljaca treba udaljiti na sve moguce nacine od zrtve te ga lijeciti u za to predvidjenim institucijama. te kazniti.
takodjer ne predvidjam niti zelim predvidjati u svemu tome "sjedinjenje" obitelji nakon odsluzene kazne i mozebit ozdravljenja.
ne citam crnilo. molim te da ne budes bezobrazna. vidovita znam da nisi.
ponekad je ljudima potrebno zaurlat se pred ocima da bi uvidjeli da cijelo vrijeme pred njima pricaju
i cijela ova tema nije lijepa. nije ni namjenjena da bude lijepa. citas li samo ono sto zelis iscitati? ili projiciras?
Posljednje uređivanje od leonisa : 11.01.2012. at 20:20
mislim da nemožeš trpati sve zloostavljače u isti koš. Nije isto samo jedan šamar ili silovanje djeteta.
napisala si "udaraju jer misle da smiju" meni to nije samo jedan samar, a bogme niti "udario jer je mislio da smije", meni je to zlostavljac.
a bogme i zakonu.
Zar sam rekla da nije? I jedan šamar je zloostavljanje, ali svejedno postoje težine i razlike.
meni jedan samar (u afektu ili ne) je agresija i razlog za neku akciju da se po pitanju kontrole bijesa i samokontrole nesto poduzme, ali mi nije zlostavljanje. o tome smo vec pisali. ono moze dovest do zlostavljanja, ali, meni osobno, a mislim da i za zakon (no ne garantiram) je fizicki napad, no ne i zlostavljanje.
da, treba vikat kravo kravo da tele ne izraste u kukumar
Evo još jedan topic ode u kupus.
A pokušavala sam otvoriti i um i srce i razumjeti i svaštajošnešto, ali brate mili ne ide pa ne ide.
Čitam ove zadnje puingvičine postove i totalno mi je strano takvo razmišljanje, na momente degutantno.
I nije ovo Ljiljana još jedan napad na Vas vjernike jer imam masu prijatelja vjernika u real life, a nikad mi se nije dogodilo da njihove riječi slušam s grčem u želudcu kao što mi se sada događa čitajući pojedine postove.
Nemojte se ljutiti, ali meni ovo sve liči na osobe koje su se vjeri okrenule u bližoj prošlosti pa su im stavovi toliko nabrijani da ne dozvoljavaju mogućnost da postoje i ljudi koji drugačije razmišljaju. Isto to bih rekla i da mi netko prodaje transcendentalnu meditaciju ili štogod već kao jedinu i univerzalnu istinu i instant rješenje za sve probleme svijeta.
Toliko od mene...
A meni je degutantno to što imamo skrivene kuće za žrtve koje onda moraju živjeti kao u zatvoru, umjesto skrivene kuće za zloostavljače gdje mogu biti izolirani dok ne riješe problem zloostavljanja sami sa sobom
Na žalost, uvijek će biti skrivenih kuća za žrtve nasilja jer naprosto nije moguće sve zlostavljače rehabilitirati.
Ti stvarno misliš da takve osobe mogu riješiti problem same sa sobom? Pa nema čovjek na sebi sklopku on/off pa da isključi neku svoju bolesnu osobnost.
Slažem se da se i takvim osobama treba pomoći, ali nažalost postotak onih koji će početi normalno funkcionirati je premali da bi se trošilo toliko snage i resursa koji bi po mom nekom shvaćanju trebalo usmjeriti u one koji su žrtve takvih mentalnih sklopova...
Ciijela ova rasprava zadnjih nekoliko postova je krivo krenula. Ja imam nešto u glavi što sam izbacila kao ideju. Nema toliko ni veze sa vjerom ni s ničim koliko sa nekom utopijom koja ne postoji, koja mi je u trenu došla u glavu i ja sam to na moju greški "izbacila van na forumu a da nisam dobro ni promislila". Rekla sam da nema smisla o tome dalje raspravljat a ipak jesam, pokušala sam se objasniti ali ne ide. Naravno da nema čovjek sklopku on/off, to nisam nikada rekla, rekla sam da treba rehabilitaciju, pomoć stručnih ljudi.Na žalost, uvijek će biti skrivenih kuća za žrtve nasilja jer naprosto nije moguće sve zlostavljače rehabilitirati.
Ti stvarno misliš da takve osobe mogu riješiti problem same sa sobom? Pa nema čovjek na sebi sklopku on/off pa da isključi neku svoju bolesnu osobnost.
Slažem se da se i takvim osobama treba pomoći, ali nažalost postotak onih koji će početi normalno funkcionirati je premali da bi se trošilo toliko snage i resursa koji bi po mom nekom shvaćanju trebalo usmjeriti u one koji su žrtve takvih mentalnih sklopova...
cijela ova rasprava zadnjih par stranica je odlična, samo nismo na istom putu. tako da ja, po "ispravnim" vjernicima ovdje zastranjena vjernica, ne shvaćam one iz meni udaljenog svemira. ne shvaćam, ne mogu i ne želim shvatiti da moram svoj život predati u tuđe ruke. božje, čijegod.
i ne, ne mogu shvatiti da se većina zlostavljaća može rehabilitirati i vratiti u obitelj. odnosno, tko mi daje garanciju da se zlostavljanje neće ponoviti.
i ne shvaćam zašto bi za zlostavljače trebale postojati zaštićene skrivene kuće. od koga ih skrivati? za to postoje danas razne institucije, i vjeruj, imaju svu silu podrške (psihologa, psihijatara, popova), za razliku od žrtvi koje najčešće imaju osudu okoline
ne znam u kojoj crnoj rupi svemirskoj i vjerničkoj ja živim, ali materevam niste normalni... ajmo moliti za sve kriminalce , ukinimo zatvore i hranu koju dobivaju u dajmo sirotinji... Ovdje ja karikiram, a bojim se da puno njih u postovima prije ne karikira ...
Negdje sam Isus kaže (parafraziram po sjećanju) neka vaše NE bude NE, DA neka bude DA, sve više od toga od zloga je...
Iz moje prije navedene crne rupe to konkretno na ovom pitanju znači da onaj koji mlati ženu je zlostavljač, kreten i treba ga kazniti i udaljiti od te žene, da ako je ikako moguće ona nastavi nekakav normalna život... cijela ovo iskrivljivanje i teza da sam milosrdna ako pomažem onome kojeg bi trebalo osuđivati mi je strana i naopaka... jer to se može samo u društvu koje će u potpunosti sanirati , paziti, rehabilitirati pravu žrtvu, u ovom slučaju je to dijete i žena, a nikako zlostavljača
Ako ćemo praf, mislim da smo se zapetljali.
Neki misle da je crno bijelo- prijestup -van - zbogom, drugi da u životu niš nije crno bijelo i da obiteljsko pravo nije gospodarski kriminal.
slažem se ja da je sve šareno u ovom svijetu, ali nikako , pa nikak one mogu prožvakati to da ćemo žaliti nasilnike
nakako u duhu ovog foruma gledam sve iz perspektive djeteta... ako dijete ima ludog oca koji tuče majku, može i luda mater koja tuče oca, isti par postola, po toj logici nasilje je neminovno nad djetetom... čak i da nasilnik dijete ne tuče, dijete je izloženo nasilju...
problem je kad onaj koji je žrtva te priče iz raznoraznih okolnosti (ekonomska, emotivna ovisnost) ne odlazi i ne spašava dijete i sebe...što učiniti...kada se zajednica treba umiješati?
nekakko mi se kroz neke prijašnje postove provlači to (po meni nepotrebno) ukazivanje da je i nasilnik žrtva... u redu , djelomično se ja slažem s time...treba i njemu pružiti priliku za oporavak.... ali ja živim u ovoj banana republici u kojoj ni žrtvama se ne pomaže... pomoć nasilniku po meni bar dolazi tek kad se (ako je to ikada i moguće) sanira šteta koju je nanio žrtvama, za to vrijeme ti faco adio ajd u KP Zenicu...
Već sam rekla da me živcira to izvrtanje teza....i dok se žali nasilnika zbog nnjegovog teškog djetinjstva, hladne majke ili graška ispod madraca u kinderbetu nema prave pomoći onima kojima stvarno treba pomoć...pa nek neki mislili da je moje srce manje od Grinčevog
Pa kad bi netko tvrdio da je prioritet štititi nasilnika, a ne njegove žrtve, onda bi to stvarno bilo perverzno izvrtanje teza. Srećom, to nitko ne tvrdi.
ne, slažem se, ne tvrdi se izravno, ali ima puno tog prebacivanja fokusa što nije dobro...
ma zapravo, iskreno, saznala sam kako se netko meni blizak napokon oslobodio psihičkog maltretiranja i procvao sa svojom djecom... i da nije bilo konstantnog pokušavanja upletanja sa strane kako se treba njega razumijeti jer mu je posao stresan i kako on nije uopće loš, i kako se brine o djeci i sve te uobičajene priče, svo to maltretiranje bi prošlo i prije... tako da sam malo nabrijana za ove pune razumijevanje
"Ispravne" vjernice, kako ih naziva magriz (a valjda mislimo na iste, jer je stalno važno govorit neodređeno, pa nikad nismo sigurni na koga se misli, uvijek su neki, netko, nitko, ovi koji, i tako dalje) uopće ne govore o takvoj vrsti razumijevanja.
Ja bila uvjerena da je pikula "ispravna" vjernica, a kaže leonisa, ne, ne, nisi ti, pikula.
Gle, da se mene, pita svaka žena bi morala imati sigurnu kuću. Pa čak i kad nije pitanje nasilja već samo prekoračenja ovlasti ili vrijeđanja dostojanstva. Da li je to nekome njegova primarna dobronamjena i zrela obitelj koja neće odmah pitati "A kaj njemu buš stan ostavila? I zakaj sam ja platila te pipe?" u cilju A razvedi se da nam isplati naše pipe ili B vraćaj se tamo i ne kukaj mi smo te se riješili i nećemo dva puta plaćati pipe, divna prijateljica ili besplatno, kompetentno dostupno savjetovalište s dnevninm boravkom svejedno. Ali kad bi žene s malom djecom mogle dizati nos i odlaziti se malo izventilirati kako to muževi vole napraviti to bi bilo puno više za žensku ravnopravnost od svih onih začudnih rodno revolucionarnih edukacija koje ženske udruge vole provoditi (svakačast iznimkama koje stvarno štite žene žrtve nasilja).
Pratim ovu raspravu. Pojedini komentari su me podsjetili na jedan udžbenik iz kriminologije.
Bilo je poglavlje o nasilju ... uh, popratne fotke s uviđaja su bile crno-bijele, jezive ... a evidentno svjedoče o stanju žrtve i njenom krajnjem cilju koji je rezultirao smrću drugoga u samoobrani ili planiranoj osveti nakon trpljenja višegodišnjeg nasilja u obitelji. Uglavnom se radi o ženama koje su kao supruge i majke trpjele zlostavljanje supruga, a često i njegove obitelji (ruralni dijelovi ex-yu).
I danas se sjetim Ane Magaš i njenog uništenog života, kao i života njenog djeteta.
Što je stvarna istina?
Kako bi ta žena postupila kad bi bilo moguće vratiti vrijeme unatrag?
Da se vratim na početno pitanje - svom bih mužu sve oprostila, samo, sa spoznajom o nečemu ne bih mogla živjeti, posebno ako se ponavlja.
Da me prevari jednom, oprostila bih ako bih vidjela da mu je zaista žao, da je pogriješio, bla bla.
Da me udari, oprostila bih mu, ali ne bih mogla živjeti dalje s njim. Ne znam, mislim da osoba koja jednom udari, to će opet napraviti, a u tom strahu (ne strahu od boli, nego onoj neizvjestnosti), ne bih mogla živjeti.
No, hvala Bogu, MM bi valjda morala gaziti po glavi da se uopće obrani, tako da...
Psihičko zlostavljanje bih isto oprostila, a ako ne bih mogla naći srž problema i ako ga ne bismo mogli zajedno riješiti, ne bih dalje živjela s tim.
Jedino što ne bih mogla oprostiti, a to uopće ne mogu ni pojmiti, pogotovo s MM je da na bilo koji način naudi našem djetetu.
SAd kad govorite o zaštiti nasilnika, a onda i o upletanju okoline, imam dobar primjer za to. On je relativno mlad, prošao rat, imao teško djetinjstvo, dobar primjer zlostavljača, inače dobar čovjek koji zapravo voli svoju obitelj, ali, nije naučen drugačije. Ona, neškolovana, skupa s njim stekla te pipe i kad joj ja kažem (s njim sam u rodu, ne s njom):
potražite pomoć, ja ću ići s vama tamo i tamo (vjernica je pa sam predlagala svećenika, ali i bračnog savjetnika) - Ne, nisam ja kriva, neka on ide, Nema tu pomoći, on je takav i takav, on se neće promijeniti.
Kad joj kažem: dođi kod nas, makni se, otiđi kod mame, samo se makni da vidi kako je bez tebe, majku mu, rastani se od njega - Ne, ja sam s njim stekla pipe (mislim, nisu samo pipe, valjda razumijete), ne dam ja to tako.
Naravno, razgovaram i s njim, ali on problem ne vidi. Za njega njegov otac nije bio zlostavljač i ni u jednom trenutku ne žali svoju majku.
I što čovjek da kaže.
Nikad, baš nikada nisam okretala glavu od problema svojih bližnjih, pa ni prijatelja. Ne volim zabadati nos u tuđe stvari, ali ako mi netko priča o problemu, saslušam ga, ali i kažem što mislim o tome, ponudim savjet. Na žalost, često sam se susretala i s fizičkim i psihičkim nasiljem u obiteljima i to u svojoj ne mogu pojmiti. No, svi oni okreću glavu od problema i ne samo da ne žele vidjeti njegovu srž i prema tome pokušati ga riješiti, većina njih se ne želi maknuti od problema.
A policija? Da, policija bi takve nasilinike trebala odvesti (iako je to tek privremeno rješenje gdje se samo spriječava moguća trenutna nesreća), a onda bi se društvo (psihijatri, psiholozi, pa i svećenici ako hoćete te cijela obitelj) trebalo uključiti u oporavak te osobe i njihove zajednice.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
