Bilo je slučajeva da žena nije ni znala da joj muž ima ljubavnicu dok se nije dogodila prometna nesreća.
Ili situacije: muž umre, a u novinama bude objavljena i sućut ljubavnice.
Ili onaj tip koji je ukrcavao tinejdžerice (žena pojma nije imala) dok se nije dogodila gadna nesreća na krčkom mostu (sa smrtnim ishodom oboje, koliko se sjećam).
Ma, bilo bi još toga iz crne kronike, iz žalosnih ljudskih sudbina.
Teško pitanje, filozofija ... nastojim biti čovjek, prijatelj, supruga, majka - nisam uvijek savršena.
[QUOTE=cvijeta73;2055506]
ne bih imala snage izbaciti ga na cestu. da nema gdje. moš misliti što bi ga ljubavnica bajlala. a šta bi te u toj situaciji, di, roditelji već stari ako ih i ima, di?
to bi bila jedna od gorih situacija, sigurno. i još pretpostavka da ga ti voliš, a on te baš prije nesreće htio ostaviti, i tebe i djecu.
/QUOTE]
ovako bih i ja
ne znam, nema šanse da ga zbog toga ostavim
inače, slažem se s pinguicom, iako, ne bih na to gledala kao na nekakav duhovni rast, ne bih o tome tada razmišljala, ni o kakvoj posebnoj žrtvi ni njegovoj krivnji, nemoćnosti i samim tim otkupljenju grijeha
šta ja znam, to mi je malo proračunato
ne bih ga mogla ostaviti
zapravo, ta mi je situacija tako nemoguća jer MM ne bi znao imati ljubavnicu, on ne zna potrošiti 50 kuna, a da mi ne kaže (i ja isto tako)
sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da bih ostala uz svog muža svaki trenutak njegova života u bilo kojoj bolesti (dupe sam brisala baki kad sam imala 12 g, kupila sam i tatina sranja... tak da me to ni najmanje ne dira)
ako bi bio tako bolestan da bi ugrožavao sebe i druge (aleks, tvoj me post s gaćama na glavi više nasmijao), ili bih našla nekoga tko bi sve vrijeme bio s njim ili bih ga dala u kakav dom i ondje ili bila s njim ili ga stalno posjećivala
ne bih našla ljubavnika, šta ja znam, nisam taj tip
sve bih dala za njega
istina, nije savršen (danas sam mu rekla da ako ga ikada ostavim da će to biti zbog njegove neorganiziranosti, zabitljivosti, gubljenja vremena na glupostima..., uh kako me zna izludjeti), ali ne mogu zamisliti život bez njega
mislim da i kada bismo se rastali (iako ne mogu zamisliti) da bismo i dalje ostali prijatelji, ali ono, baš frendovi
no, da se meni nešto dogodi, nikada, baš nikada ne bih očekivala od njega da ostane uz mene skroz niti bih mu zamjerila da ode
nekada sam totalno netrepeljiva ovako zdrava i "normalna" i uopće ne mogu zamisliti kakva bih bila bolesna
vjerojatno bih bila povrijeđena, ali bih znala oprostiti
da, poznajem ženu kojoj je nedavno umro muž, deset godina je bio nepokretan, moždani ga je privezao za krevet
prije toga je stalno imao ljubavnice, s njom nije imao djecu, no s jednom od njih je dobio sina
taj je sin živio s njima u kući (ne sa svojom mamom), ona ga je prihvatila kao svoje dijete, sve je te godine to trpjela jer je voljela muža
ne znam, mogla bih se ja nositi s njegovom bolešću, ali mislim da ne bih mogla s konstantnim varanjem
a alkoholizam, da, i to je bolest, i to gadna bolest
ostala bih svakako uz njega i poput ove Cvijetine žene dala sve od sebe da se izliječi
e sad, bih li se umorila nakon svega, ne znam
Ljubav je čudna biljka.
Šta sve iz ljubavi nismo u stanju napraviti?
Dok se ne daj Bože ne nađem u gadnoj situaciji teško mi je reći ovako bi ili onako.
Ali sa sigurnošću mogu tvrditi da bi ga bedinala, mijenjala pelene, dizala, okretala i sve što treba. Da, i bubreg bi mu dala.
Ali ne zato jer se to od mene očekuje, ne ni zbog "u dobru i zlu" nego zato jer tako osjećam, u dubini duše da je to jedino ispravno.
Moj muž je mene nakon tolikih godina jako ugodno iznenadio. Mislila sam da ga nakon 20 i kusur godina dobro poznam i jako sam se iznenadila.
Bila sam bolesna, jako. Neku gadnu probavnu virozu sam imala. Cijeli dan i noć sam povraćala i imala proljev. Kupaona je izgledala prestrašno.
...a on je cijelo to vrijeme bio uz mene. Prao me, presvlačio, nosio do kupaone, ma kad vam kažem da sam mislila da ću umrijeti (bez pretjerivanja) onda znate koliko mi je loše bilo.
On oka nije sklopio. Hitnu je zvao, trčao po lijekove protiv povraćanja u dežurnu apoteku. Cijelu kupaonu je oprao (prvi put u životu, a ima dosta godina) veš koji se nagomilao je isto stavio prat (pitao je kako) i kad je sve sredio otišao je na posao, a ja taman prestala povraćati i ostala u krevetu.
Da mi je to netko prije ispričao, ne bi vjerovala. Ali, sila zakon mijenja. I kako onda je ne bi njemu napravila isto i još više?
Bez obzira kako nastradao, ja bi ostala uz njega.
Odgovori s citatom
